Opis
Ceruloplazmin je protein koji veže bakar u krvi, ima ulogu u metabolizmu željeza, a sintentizira se u jetri. U krvi je na njega vezano oko 70% od ukupnog bakra, dok na albumine oko 15%, a ostalo se prenosi makroglobulinima. Ceruloplazmin djeluje antioksidativno. On je pozitivni reaktant akutne faze, što znači da se njegova koncentracija u krvi povećava tijekom upale. U bolestima jetre količina serumskog ceruloplazmina je niska zbog smanjene sinteze, kao i ostalih proteina koji se sintetiziraju u jetri.
Zašto se određuje ceruloplazmin?
Određivanje koncentracije ceruloplazmina u krvi pacijenata koristi se u dijagnostici poremećaja metabolizma bakra. Klinički značaj se ogleda u dijagnostici Wilsonove bolesti i bolesti s deficijencijom bakra u organizmu.
Referentni interval:
0,2 – 0,6 g/L
Smanjenu količinu ceruloplazmina nalazimo kod sljedećih bolesti: aceruloplazminemija, kod malnutricije zbog malog unosa bakra hranom, Menkesova bolest, Wilsonova bolest, primarna bilijarna ciroza, bilijarna atrezija, teško oštećenje funkcije jetre i nefrotski sindrom.
Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka
Uzorak:
serum ili plazma (venska ili kapilarna krv)
Nije potrebna posebna priprema.
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 3 dana nakon vađenja krvi.
