Hormoni

Opis
Faktori rasta sični inzulinu IGF-1 (engl. Insulin-like Growth Faktor -1) peptidi su koji cirkuliraju u krvi vezani na proteine. Najvažniji je  IGF-1 koji je posrednik u djelovanju hormona rasta (GH od engl. Growth Hormone).  To je peptidni hormon koji se stvara u jetri i ima djelovanje slično inzulinu. Pod utjecajem hormona rasta, IGF-1 je jedan od glavnih faktora rasta i diferencijacije stanica. Nedostatak ovog hormona dovodi do patuljastog rasta. Neki tumori luče IGF-1 i ti bolesnici često imaju hipoglikemiju. Povećano lučenje hormona rasta (GH) i IGF-1 može izazvati abnormalne veličine skeleta i druge poremećaje karakteristične za akromegaliju i gigantizam. Kod djece, gigantizam dovodi do povećanog rasta dugih kostiju, što rezultira visokim rastom djeteta. Kod odraslih, akromegalija izaziva izobličavanje kostiju na pojedinim dijelovima tijela (nos, uši, vilice, šake, stopala) i oticanje pojedinih tkiva.

Zašto se određuje?
Koristi se za postavljanje dijagnoze poremećaja lučenja hormona rasta.

Referentni interval:

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do 8 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Leptin je adipokin s glavnom ulogom u procesima održanja homeostaze centralnih i perifernih tkiva. Primarno se sintetizira u adipocitima, a može i u kardiomiocitima. U srcu leptin ostvaruje autokrine, parakrine i endokrine učinke putem leptinskih receptora. On je hormon koji pomaže da se dugoročno održi normalna težina. Razina leptina u krvi izravno je povezana s količinom tjelesne masti. Otpornost na leptin uzrokuje da osjećate glad i jedete više iako vaše tijelo ima dovoljno zaliha masti.
Kod većine pretilih osoba, serumska koncentracija leptina je povećana i u korelaciji s ITM-om (ITM-indeks tjelesne mase). Leptin je proupalni čimbenik, ali istodobno štiti od infekcija. To djelovanje tumači se kao prilagodba s ciljem jačanja imunoloških sposobnosti, a u suprotnosti je s imunosupresivnim učinkom gladovanja.

Zašto se određuje?
Određivanje leptina se radi kod: pretilosti, metaboličkog sindroma, edokrinoloških poremećaja, poremećaja u ishrani, poremećaja menstrualnog ciklusa i plodnosti.

Referentni interval

Žene: 2.1-24.2 (ITM 19-24) ng/mL
Muškarci: 0.3-7.7 (ITM 19-24)  ng/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema, osim što osoba mora biti natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađnja krvi.

Opis
Adiponektin je adipokin sintetiziran u masnom tkivu, čiji se receptori nalaze u skeletnim mišićima. Ima veliku kliničku važnost obzirom na antidijabetični, protuupalni i antiaterogeni učinak. Koncentracija adiponektina je obrnuto proporcionalna stupnju debljine, dislipidemiji i KVB-i (kardiovaskularna bolest). Osim pozitivnog učinka na djelovanje inzulina, adiponektin djeluje kao protektor u aterosklerotskim procesima djelujući na adhezijske endotelne molekule, transformaciju makrofaga u pjenušave stanice, modulaciju proliferacije glatkih mišićnih stanica i inhibiciju sekrecije TNF-alfa (engl. Tumor necrosis faktor). Smanjena razina adiponektina povećava rizik za šećernu bolest tip 2, kardiovaskularne bolesti, dok povećana razina adiponektina smanjuje rizik od šećerne bolesti za šest puta. Adiponektin je niži u mušaraca nego u žena, vjerojatno kao posljedica supresije androgenima.

Zašto se određuje?
Određuje se kod sklopu dijagnostike šećerne bolesti tip 2, kardiovaskularnih bolesti i metaboličkog sindroma.

Referentni interval:

Osobe s ITM manjim od 25: 5 – 37 ug/mL
Osobe s ITM od  25 do 30: 5 – 28 ug/mL.
Osobe s ITM preko 30: 2 – 20 ug/mL.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis
Gastrin, probavni hormon, heterogeni polipeptid, kod ljudi nalazi se u tri oblika: kao polipeptid od 14, 17 i 34 aminokiseline. Ti se oblici nastaju  nizom enzimskih reakcija koje cijepaju veće proteine ​​u njihove manje oblike. Luče ga G-stanice  želuca, dvanaesnika i gušterače. Glavni učinci: stimulacija lučenja želučane kiseline i pepsina, rast želučane sluznice, motilitet želudca, lučenja inzulina i glukagona. Lučenje gastrina stimuliraju: peptidi i aminokiseline u želucu, podraživanje vagusom, rastezanje želuca, a koče želučana kiselina i (putem krvi) sekretin i glukagon. Nalazi se i u produženoj moždini i hipotalamusu, i u središnjem i perifernom živčanom sustavu, ali je nepoznata njegova funkcija u tim strukturama. Pojačano lučenje gastrina s posljedičnom hipersekrecijom želučane kiseline postoji kod tumora nazvanog gastrinom.

Zašto se određuje?
Određuje se kod sumnje ma aklorhidriju,  Zollinger-Ellison sindroma i gastrinoma

Referentni interval

13-115 ng/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Centrifugirati krv odmah nakon koagulacije, odvojite serum i zamrznuti (približno – 20°C). Serum se mora slati na suhom ledu ( može i ledu)! Stabilnost uzorka nakon odvajanja od stanica: uzorak koji se drži na sobnoj temperaturi nije prihvatljiv, 2-8°C: 4 sata i -20°C 1 mjesec

Priprema:
Potrebno je da u dogovoru sa svojim liječnikom prestanite uzimati inhibitore protonske pumpe tjedan dana prije vađenja krv, a antihistaminike, antacide i antikolinergike 24 sata prije vađenja. Također nemojte piti kavu 24 sata prije vađenja.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov  do 8 dana nakon vađenja krvi

Nalaz se čeka 10 dana.

Opis
Katekolamini su derivati aminokiseline tirozin, među koje katekolaminima pripadaju adrenalin (epinefrin), noradrenalin (norepinefrin) i dopamin. Većina katekolamina u organizmu stvarara se fiziološki ili uslijed bolesti. Katekolamini kontroliraju mnoge tjelesne funkcije: metabolizma, mišićne pokrete, koordinaciju tijela i ravnotežu, memoriju, emocije, ponašanje, reprodukciju i krvni tlak.  Sintetiziraju u živčanom sustavu i u srži nadbubrežnih žlijezda. U krvi imaju funkciju hormona, razgrađuju se nakon samo nekoliko minuta i  izlučuju se urinom.Njihova  koncentracija je u krvi niska, a do povećanja njihove koncentracije u krvi dolazi uslijed promjene položaja, fizičkog ili emocionalnog stresa, hipovolemije, krvarenja, hipotenzije, hipoglikemije i tijekom vježbanja. Male količine normalno su prisutne u krvi i u urinu. Dopamin i noradrenalin imaju značajno djelovanje na vaskularni sustav, a adrenalin utječe na metabolizam ugljikohidrata.

Manjak katekolamina nije poznat kao bolest, ali prekomjernu sintezu mogu uzrokovati tumori kao što su feohromocitom i neuroblastom,  što dovodi do hipertenzije (trajne ili paroksizmal-ne  – u napadima).

Zašto se određuju katekolamini?
Katekolamini i njihovi metaboliti se određuju kod sumnje na feokromocitom, neuroblastom i paraganglioma.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
urin
VAŽNO!!! (Pacijent skuplja 24h urin. Bocu za skupljanje i uputu daje laboratorij, pacijent ju NE kupuje u ljekarni, jer sama pretraga zahtjeva drugačiji postupak).

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do osam dana nakon vađenja krvi.

Na pretragu nema popusta, nalaz se čeka do 3 tjedna.

Opis:
Kora nadbubrežne žlijezde luči niz hormona koji se zajednički nazivaju kortikosteroidima. Sinteza i lučenje kortikosteroidima regulirano ACTH-om iz adenohipofize. Razni kortikosteroidi imaju vrlo sličnu građu,  ali imaju različiti fiziološko djelovanje.  Oni reguliraju metabolizam ugljikohidrata i, soli i vode, prema tome se dijele na glukokortikoide i mineralkortikoide. Aldosteron sudjeluje u regulaciji “minerala” (natrij i kalij) u krvi, te se ubraja u mineralokortikoide. Sintetizira se u glomureloznoj zoni kori nadbubrežne žlijezde, kontrolira promet vode i soli, djelujući na prolazak natrija i kalija kroz staničnu membranu, na reapsorpciju natrija i izlučivanje kalija, magnezija i vodkovih iona bubrezima. Uloga aldosterona objašnjava se aktiviranje sinteze proteina koji sudjeluju  u reapsorpciji natrija u tubulima. Sintezu aldosterona ne kontrolira samo ACTH nego i reninsko- angiotenzinski sustav i kalij.

Zašto se određuje?
Određivanje aldosterona i renina se radi  kod bolesnika s visokim krvnim tlakom i niskom koncentracijom kalija u krvi.

Referentni interval

11.7 – 236 ng/L (u ležećem položaju)

22.1 – 353 ng/L (u sjedećem položaju)

Snižene vrijednosti:
Snižene vrijednosti aldosterona se javljaju kod: Adisonove bolesti i Cushing-ovog sindroma

Povišene vrijednosti:
Povišene vrijednosti se mogu javiti kod: primarnog aldosteronizma i sekundarnog aldosteronizma

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
puna krv (K2-EDTA/ljubičasti čep)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme osim što je potreno mirovati 15 minuta prije vađenja krvi.

Vrijeme određivanja:
Nalazi su gotov za tri tjedna.

Opis:
Dehidroepiandrosteron sulfat  (DHEA -S) je steroid koji se sintetizira u nadbubrežnoj žlijezdi iz kolesterola i prekursor je estrogena i androgena. Učinci na organizam su slični onima testosterona. DHEA‑S se također nalazi u fetusa, ali njegova koncentracija brzo opada u prvoj godini života. Oko 5-7 godina starosti, sinteza DHEA-S se povećava i dostiže maksimum između 20 i 30 godina. Nakon toga razine DHEA-S polagano opada do približno 10 % od maksimalne koncentracije.
DHEA‑S ima relativno dugi poluživot,  7-10 sati i njegova koncentracija je približno konstantna tijekom dana. DHEA-S je bitan  za razvoj muških spolnih karakteristika tijekom puberteta i za reprodukciju kod oba spola.

Zašto se određuje DHEA-S?
DHEA-S se radi ukoliko imate simptome koji ukazuju na poremećaj u radu i funkciji nadbubrežne žlijezde, sumnje  na tumor nadbubrežne žlijezde ili neki druge zdravstvene  probleme.

Referentni interval

Visoka razina  DHEAS-a mogu ukazivati na bolesti  kao što su:

• Sindrom policističnih jajnika (PCOS)
• Kancerozni ili nekancerozni tumori nadbubrežne žlijezde, uključujući karcinom nadbubrežne žlijezde
• Kongenitalna hiperplazija nadbubrežne žlijezde.

Snižene koncentracije mogu ukazivati na:

• Addisonovu bolest
• Adenom hipofize, uključujući hipopituitarizam

DHEA-sulfatni test se često radi kod žena koje imaju simptome viška muških hormona kao što su: dlakavost, masna koža, akne, neredovite menstruacije, glavobolja itd.

Uzorkovanje:
DHEA-S se radi iz uzorka venske krvi.

Priprema za analizu:
Nisu potrebne

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis:
Paratiroidni hormon ili parathormon (PTH)  je polipeptid  od 84 aminokiseline, sintetiziraju ga paratireoidne  žlijezde i luče u  krvotok.Biološki aktivni N-terminalni fragment ima poluživot od  4 minuta prije nego što se eliminira  preko bubrega i jetre. Određivanje koncentracije intaktnog paratireoidnog hormona omogućava direktno utvrđivanje sekretorne aktivnosti paratireoidnih žlijezda. PTH je jedan od najvažnijih regulatora homeostaze kalcija.  Zajedno s  vitaminom D i kalcitoninom, dovodi do mobilizacije kalcija i fosfata kostiju, i povećava apsorpciju kalcija  crijevima i izlučivanje fosfata preko bubrega.Sekrecija PTH je inhibirana visokim koncentracijama kalcija, odnosno potencirana niskom razinom koncentracije kalcija. Hiperfunkcija paratireoidnih žlijezda rezultira povećanim lučenjem PTH (hiperparatireoidizam). Primarni uzroci su adenomi paratireoidnih žlijezda. U sekundarnom hiperparatireoidizmu razina kalcija u ​​krvi je niska kao rezultat drugih patoloških stanja (npr. nedostatak vitamina D).

Zašto se određuje PTH?
PTH određuje se kada je potrebna diferencijalna dijagnoza hiper ili hipokalcemije, procjena funkcije paratireoidne žlijezde,  kod bubrežnih bolesnika, kao i kod procjene funkcije paratireoidne žlijezde kod bolesnika s bolestima vezanim za koštani sustav i poremećaje elektrolita. Rezultate određivanja koncentracija PTH i kalcija treba analizirati zajedno.

Referentni interval

1.6 -6.9 pmol/L

Povišeno:
PTH je povećan kod prmarnog i sekundarnog hiperparatireodizma. Uzroci primarnog  mogu biti adenomi paratireoidnih žlijezda. Sekundarni  hiperparatireoidizam pojavjuje se zbog manjka vitamina D.

Sniženo:
Hipoparatiroidizam nastaje uslijed smanjenog lučenja PTH ili njegovog smanjenog djelovanja. To može nastati zbog uklanjanja paratireoidnih žlijezda ili njihovog uništenja (npr. kod operacije štitnjače, autoimune bolesti, zračenje, tumori). Uzrok hipoparatiroidizmu može biti i mutacija PTH receptora ili nasljedni nedostatak tkiva paratiroidnih žlijezda.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
Serum (venska krv)
Preporuča se vađenje krvi u ujutro

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis:
Renin je proteolitički enzim koji se sintetizira i skladišti u jukstaglomerularnim stanicama bubrega. On je sastavni dio renin-angiotenzin-aldosteron sustav (RAAS) koji igra ključnu ulogu u kontroli krvnog tlaka, perfuziji tkiva i kontroli unutarstaničnog i izvanstaničnog volumena tekućine. Kaskada djelovanja RAAS-a započinje otpuštanjem renina u bubrezima kao odgovor na nizak tlak. Renin sam po sebi nije vazoaktivna tvar, ali djeluje na otpuštanje angiotenzina i koji djeluje blago vazokonstrikcijski, ali od kojeg nastaje angiotenzin Ⅱ koji je iznimno jak vazokonstriktor. Osim vazokonstrikcijskog učinka, angiotenzin Ⅱ smanjuje i izlučivanje vode i soli u bubrezima te je jedan od najsnažnijih stimulatora lučenja aldosterona iz nadbubrežne žlijezde. Jedna od glavnih funkcija aldosterona je povećanje reapsorpcije natrija te se tako povećava volumen izvanstanične tekućine.

Kada se određuje?
Za postavljanje diferencijalne dijagnoze hipertenzije i primarnog aldosteronizma.

Referentni interval

1.7 – 23.9  ng/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Potrebno je da u dogovoru sa svojim liječnikom prekinuti terapiju lijekovima nekoliko tjedana prije testiranja, jer neki lijekovi utječu na razinu renina u krvi.

Prije vađenja krvi obvezno bolenici moraju ležati 60 minuta.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis
Eritropoetin (EPO, Epo) je hematopoezni faktor rasta koji regulira eritropoezu stimulacijom proliferacije i diferencijacije krvotvornih stanica. EPO regulira proizvodnju crvenih krvnih stanica ovisno o tome koliko je kisika. Poput svih ostalih hormona prisutan je u ljudskom tkivu u vrlo niskim koncentracijama, izlučuje se kao odgovor na hipoksiju u tkivima. Sintetizira se preko 90% u bubrezima, a manje od 10% u jetri. Kod anemija i hipoksije koncentracija EPO-a u krvi može se povećati i do 1000 puta. Postoji dnevni ritam izlučivanja eritropoetina, njegova koncentracija u krvi je veća ujutro nego u dnevnim i večernjim satima. U primarnoj policitemiji, koncentracija eritropoetina je smanjena, a u sekundarnoj policitemiji je povećana.
Kod bolesnika s malignim tumorima koji primaju citostatsku terapiju, koncentracija eritropoetina u krvi se smanjuje. Smanjenje koncentracije eritropoetina u krvi također je otkriveno kod bolesnika s anemijom kronične upalne bolesti, nakon opsežnih kirurških zahvata. Sadržaj eritropoetina u krvi smanjen je u 95-98% pacijenata s kroničnom insuficijencijom bubrega koji se nalaze na programiranoj hemodijalizi.

Kada se određuje?
Eritropoetin se određuje kod se sumnje na primarnu ili sekundarnu policitemiju, kao i za praćenje učinka terapije.

Referentni interval

2.6 – 18.5 mU/mL

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađnja krvi.

Opis
Aminokiselina N-acetil-5-metoksitriptamin (melatonin) nastaje iz triptofana, serotonina i B-vitamina u pineocitima u epifizi (pinealna žlijezda). Prvenstveno je odgovoran za regulaciju cirkadijalnog ritma vašeg tijela koji upravlja prirodnim ciklusom spavanja. Melatonin regulira cirkadijalni ritam kao što su ritam buđenja i spavanja, neuroendokrini ritam i tjelesni temperaturni ciklus aktivacijom MT1 i MT2 receptora. Stvaranje i otpuštanje melatonina u mozgu povezano je s dobom dana, povećava se kada je mrak i smanjuje se kada je svjetlo. Sinteza melatonina opada s godinama. Melatonin se nalazi u krvi u jako niskim koncentracijama i njegova razina podliježe cirkadijalnim varijacijama. Najviše koncentracije melatonina su noću između 18 i 8 sati,  a vršnu koncentraciju dostižu između 2 i 4 sata, nakon čega brzo opadaju. Koncentracija melatonina se naglo smanjuje pri izlaganju jakoj svjetlosti. Također niske vrijednosti melatonina nađene su kod bolesnika s karcinomima i oslabljenom funkcijom središnjeg živčanog sustava.
Osim dobro poznate uloge u regulaciji sna i budnosti, melatonin se smatra endogenim sinkronizatorom i kronobiotskom molekulom – tvari koja upravlja biološkim satom.
Uključen je u autonomnu kardiovaskularnu regulaciju i krvni tlak te regulaciju imunosnog sustava, ali i razne fiziološke funkcije kao što su funkcije mrežnice, detoksikacija slobodnih radikala i antioksidativno djelovanje preko M3 receptora koje štiti mozak od oksidativnog stresa.
Antioksidativno djelovanje melatonina štiti i gastrointestinalni sustav od ulceracija smanjenjem lučenja klorovodične kiseline (HCl) i oksidativnih učinaka žučnih kiselina na crijevni epitel te povećanjem lučenja bikarbonata u sluznici dvanaesnika kroz djelovanje na MT2 receptore.
Štoviše, melatonin povećava koštanu masu promičući diferencijaciju stanica osteoblasta i stvaranje kosti. Melatonin stimulira proliferaciju koštanih stanica i sintezu kolagena tipa I u tim stanicama te inhibira resorpciju kostiju smanjenjem regulacije formiranja i aktivacije osteoklasta. Melatonin je poznat po svojoj ulozi u potrošnji energije i regulaciji tjelesne mase sprječavanjem povećanja masnog tkiva s godinama.

Zašto se određuje?
Određuje se kod poremećaja spavanja, kao što su nesanica i jet lag (jak umor što ga osoba osjeća nakon dugotrajna leta zrakoplovom).

Referentni interval

Tijekom  dana < 30 ng/L

Tijekom noći 30 -150 ng/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum  (venska krv).
Radi cirkadijalnog ritma preporučava se krv vaditi u 8 ,16 i 18 sati.

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis
Muški spolni hormoni najvećim se dijelom sintetiziraju u Leydigovim stanicama testisa. DHT pripada grupi muških spolnih hormona – androgena i derivat je testosterona. Dihidrotestosteron nastaje iz testosterona djelovanjem enzima u tkivu testisa, kože i prostate.
Kod žena se također sintetizira testosteron, ali u količini od 5 do 10 % ukupne količine kod muškaraca. Sinteza testosterona i drugih androgena kod žena se odvija u nadbubrežnim žlijezdama i minimalno u jajnicima.
DHT ima višestruko veću androgenu aktivnost od testosterona i predstavlja najvažniji prostatični androgen koji regulira njen rast i rad kao žlijezde, čija je osnovna funkcija proizvodnja većine tekućine u sjemenu koja pak štiti i prehranjuje spermije.
U krvi je 98-99% cirkulirajućeg testosterona i DHT-a vezano za transportne proteine, SHBG i albumin.Uloga testosterona i DHT-a kod muškaraca je u razvoju primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika.

Zašto se određuje?
Određuje se kod sumnje na: androgenu alopeciju, hirzutizam, deficijencije 5-alfa-reduktaze i pseudohermafrodizama te neplodnosti kod žena.

Referentni intervali:
Žene:          do 15 godina: 0-180 ng/L

od 15 godina: 40-220 ng/L

Muškarci: do 15 godina: 0-650 ng/L

od 15 godina: 300-850 ng/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ( venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do osam dana nakon vađnja krvi.

Opis
Androstendion je muški spolni hormon (androgen) koji nastaje u nadbubrežnim žlijezdama te muškim i ženskim spolnim žlijezdama (testisi i jajnici). Androgena aktivnost androstendiona ogleda se u tome što se on transformira u potentnije hormone poput estrogena, testosterona i dihidrotestosterona. Kod muškaraca androstendion najviše luče testisi, dok je kod žena porijeklo androstendiona i drugih androgena mahom iz kore nadbubrežne žlijezde. Uloga androstendiona, zajedno s drugim androgenim hormonima je utjecaj na pravilan spolni razvoj kod oba spola i na razvoj sekundarnih spolnih karakteristika kod muškaraca. U menopauzi i postmenopauzi nivo estrogena kod žena se smanjuje te je uloga androgena, poput androstendiona, u tome da se transformiraju u estrogene hormone i djeluju na kosti, libido, raspoloženje i rad vitalnih organa.

Zašto se određuje?
Androstendion se određuje kod procjene funkcije nadbubrežne žlijezde, jajnika ili testisa, kod sindroma policističnih jajnika.

Referentni interval

Djeca: <1,81 nmol/L
Žene prije menopauze: 1,71 – 4,58 nmol/L
Žene menopauza: 0,65 – 3,74 nmol/L
Žene PCOS: 2,26 – 12,1 nmol/L
Muškarci: 0,979 – 5,32 nmol/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Androstendion pokazuje dnevne varijacije (najviše vrijednosti su ujutro), kao i cikličnu varijaciju tokom menstrualnog ciklusa (najviše vrijednosti su sredinom ciklusa). Posebna priprema nije potrebna, osim ako vaš liječnik ne preporuči drugačije. Prije određivanja andrstendiona potrebno je izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do 8 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Inhibin B je hormon koji se stvara u folikulima jajnika žena i u stanicama testisa kod muškaraca. Njegov glavni učinak u organizmu je regulacija sinteze FSH (folikulostimulirajućeg hormona) i to tako da ga suprimira.
Koncentracija inhibina B u krvi žena izravno je povezana s brojem jajnih stanica u jajniku, što je ona viša to su bolje rezerve jajnih stanica. Kako se zalihe u jajnicima smanjuju tako se i razine inhibina B smanjuju, što je u korelaciji s dobi.

Sniženi nalaz u žena:
– poremećaji ovulacije
– smanjen uspjeh kod umjetne oplodnje
– smanjen postotak ostvarenih trudnoća
– povećani rizik od nastanka spontanih pobačaja

Sniženi nalaz u muškaraca:
– disfunkcija žlijezda ili neplodnost.

Zašto se određuje?
Određuje se kod procijene plodnosti jajnika kod umjetne oplodnje, muškaracima kod poremećaja funkcije testisa.

Referentni intervali:

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ( venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do osam dana  nakon vađenja krvi

Opis
17-OH progesteron (17-OHP),  je endogeni progestogenski steroidni hormon srodan progesteronu, sintetizira se u nadbubrežnoj žlijezde. Međuprodukt je u biosintezi mnogih drugih endogenih  steroida, uključujući androgene, estrogene, glukokortikoide,  mineralokortikoide, kao i neurosteroide.  17-OHP uključen je u regulaciju normalnog menstrualnog ciklusa. Pod utjecajem enzima i proteina iz 17-OH progesteron nastaje hormon kortizol.

Zašto se određuje?
17-OHP je koristan parametar u procjeni rada nadbubrežnih žlijezda, zatim u dijagnostici bolesti i tumora povezanih s nadbubrežnim žlijezdama, uzroka hirzutizma i virilizacije ali najveći značaj ima u dijagnostici nasljedne kongenitalne adrenalne hiperplazije.

Referentni interval:

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ( venska krv)

Priprema
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri do osam dana nakon vađenja krvi

Opis:
Humani korionski gonadotropin je glikoprotein kojeg stvara hipofiza. Normalna koncentracija βHCG je 2-4 IU/L, što je na granici osjetljivosti imunokemijskih metoda. βHCG je klinički najznačajniji biljeg trudnoće. U normalnoj trudnoći može se dokazati prije negoli izostane menstrualno kvarenje. Koncentracija raste do 8. tjedna trudnoće eksponencijalno, vrijednosti se udvostručuju svakih 31 sat. Nakon dostizanja vršne vrijednosti u 8 -10 tjednu, koncentracija se smanjuje na trećinu vršne vrijednosti i ostaje na toj razini do kraja trudnoće.
Osim kao biljeg trudnoće, određuje se u dijagnostici izvanmaterične trudnoće, prijetećeg spontanog pobačaja  i anembrijske trudnoće.
Međutim, βHCG proizvode neki tumori jajnika, koji se osobito javljaju u mladih žena, dosta su rijetki, ali većinom iznimno agresivni. Povišene vrijednosti βHCG-a mogu se naći i kod oboljelih od koriokarcinoma, disgerminoma i embrionalnog karcinoma.

Zašto se određuje?
Test βHCG iz krvi prvenstveno se radi kao biljeg trudnoće. Budući da βHCG stvaraju i onkogene promijenjive stanice nekih organa koristi se i kao tumorski biljeg.

Referentni interval

Ne gravidne žene < 5 IU/L

Povišene vrijednost su u trudnoći i kod nekih tumora posteljice, testisa, jajnika i jetre

Vrsta  i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis

U krvi je 98-99 % cirkulirajućeg testosterona vezano za transportne proteine: SHBG (transportni protein za spolne hormone) i albumin. U muškaraca je 44-65  % testosterona vezano za SHBG, a 33- 50% na albumine. U žena je je 66-78 % vezano na SHBG, a 20-30 % na albumine. Poznato je da uz slobodnu frakciju testosterona, biološki aktivna je i frakcija vezana na albumine,  jer lako disocira.

Rezultati određivanja koncentracije slobodnog testosterona zavise od spola i uzrasta, a dodatno i od doba dana (vrijednosti kod muškaraca su više ujutro, a niže u večernjim satima). Vrijednosti testosterona opadaju s godinama kod muškaraca.

Zašto se određuje slobodni testosteron?

Indikacije za određivanje testosterona kod muškaraca su smanjen broj i/ili pokretljivost spermija u spermatogramu, seksualna disfunkcija (erektilna disfunkcija, poremećaj libida i ejakulacije) ili kod sumnje na tumor testisa.

Kod žena su to poremećaji u menstruacijskom ciklusu (policistični izgled jajnika, izostanak ovulacije, neredovita mjesečna krvarenja) ili promjene na koži koje se dovode u svezu s viškom androgena kao što su pojačana dlakavost i/ili pojava akni.

Referentni intervali

Snižene vrijednosti slobodnog testosterona mogu ukazivati na:

• poremećaj funkcije testisa – blagi hipogonadizam različitog porijekla
• genetičke bolesti sa smanjenom sintezom testosterona – Klinefelter, Kallman, Prader-Willi sindrom
• kasniji pubertet kod dječaka poslije 10. godine
• bolesti povezane sa hiperprodukcijom SHBG u jetri.

Povišene vrijednosti kod muškaraca:

• prerani pubertet
• tumor testis
• adrenalni tumor
• androgena rezistencija
• sva stanja koja snižavaju sintezu SHBG, a praćena su povišenim vrijednostima slobodnog testosterona (poremećaj sintetske funkcije jetre, upotreba lijekova, sistemske bolesti, nasljedne abnormalnosti u sintezi SHBG-a).

Kod žena:

• tumori jajnika i nadbubrežnih žlijezdi
• PCOS povezan sa inzulinskom rezistencijom i niskim vrijednostima SHBG-a.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja: Nalaz je gotov 90 minuta nakon vađenja krvi u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis:
Testosteron je muški spolni hormon koji se prvenstveno stvara u testisima. Kod žena se stvara u jajnicima ali puno manje. Premda je testosteron spolni hormon i utječe na spolnost, to nije njegova jedina funkcija. Ima i mnoge druge funkcije, koje su važne za održavanje zdravlja i dobrobiti. Nažalost testosteron danas je najpoznatije doping sredstvo, koristi se u skoro svim sportovima,  jer tijelu daje više snage, energije, eksplozivnosti i izdržljivosti. Najviše maha je uzeo u bodybuildingu, ponajviše u rekreativnom bodybuildingu.Testosteron povećava agresivnost, spolnu želju i anabolički efekat tj.rast mišića, sintezu proteina i  regeneraciju mišića.

Zašto se određuje testosteron?
Testosteron se često određuje u obradi neplodnosti i u žene i u muškarca. Indikacije za određivanje testosterona kod muškaraca su smanjen broj i/ili pokretljivost spermija u spermatogramu, seksualna disfunkcija (erektilna disfunkcija, poremećaj libida i ejakulacije) ili kod sumnje na tumor testisa, kod dječaka za koje se sumnja da imaju prerani ili prekasni pubertet.
Kod žena su to poremećaji u menstruacijskom ciklusu (policistični izgled jajnika, izostanak ovulacije, neredovita mjesečna krvarenja) ili promjene na koži koje se dovode u svezu s viškom androgena kao što su pojačana dlakavost i/ili pojava akni.

Referentni intervali

Povišeno:
Povišene vrijednost testosterona upućuju na hirsuitizam i virilizaciju te bolesti policističnih jajnika. Povećano izlučivanje testosterona pojavljuje se kod muškaraca kod tumora testisa, te kod hiperplazije i karcinoma nadbubrežne žlijezde muškaraca i žena.

Sniženo:
Smanjenje testosterona dovodi do poremećaja spermatogeneze. Testosteron je snižen kod hipogonadizma, kod nekih kromosomskih promjena (Klinefelterov sindrom), zakašnjelog puberteta u dječaka, primarnog zatajivanja testisa, a kod impotencije je znak poremećaja osi hipotalamus-hipofiza i poremećene kontrole lučenja muških hormona.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis:
U negravidnih žena progesteron se stvara i luči iz žutog tijela, a za vrijeme trudnoće iz posteljice. U malim količinama ga stvaraju nadbubrežne žlijezde i  testisi. On je međuprodukt tijekom sinteze kortikosteroida i androgena.  Progesteron zajedno s estrogenima sudjeluje u regulaciji menstrualnog ciklusa, priprema uterus za primitak muških sjemenih stanica i implataciju blastociste, a poslije održavanju trudnoće. Tijekom menstrualnog ciklusa njegova koncentracija varira u ovisnosti od faze ciklusa. Koncentracija progesterona raste tijekom lutealne faze budući da se mukoza materice pod utjecajem progesterona priprema za implantaciju oplođene jajne stanice.
Kako trudnoća napreduje, tako raste i koncentracija progesterona u serumu.  Zbog svoje mnogostruke važnosti progesteron je hormon čiji pozitivni učinci u nadomjesnoj terapiji u vrlo kratko vrijeme pokažu svoju opravdanost.

Zašto se određuje progesteron?
Progesteron koristi se:u procjeni uzroka neplodnosti kod žena, da li je došlo do ovulacije,  procjeni stanja placente kod visoko rizičnih trudnoća,  uzroka abnormalnih materičnih krvarenja i praćenja zamjenske terapije progesteronom.
Najčeće se određuje zajedno s LH, FSH, testosteronom i estradiolom.

Referentni interval

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Kod žena se uzimanje krvi radi u određenim danima ciklusa i fazama trudnoće.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis:
Anti- Müllerov hormon (AMH), vrsta glikoproteina, koji se nalazi i kod muškarca i kod žene. Nakon oplodnje jajnih stanica, odnosno u trudnoći,  AMH hormon se izlučuje iz Sertolijevih stanica u testisima ako je fetus muški, a onemogućen je razvoj ženskih reproduktivnih organa (vagina i maternica). S tim da žene nemaju testikularno tkivo, ne dolazi do izlučivanja AMH hormona, a Müllerov kanal se razvija u reproduktivne organe, poput materice, jajovoda i vagine. Zahvaljujući izlučivanju AMH hormona, maternica i vagina nastaju samo kod žene i ne dolazi do miješanja spolova. AMH se izlučuje kod žena iz preantralnih i antralnih folikula jajnika poslije puberteta do kraja reproduktivnog perioda. Razina ovog hormona je direktno povezana s preostalim brojem jajnih stanica što ukazuje na njegovu važnost za dijagnostiku u području ljudske reprodukcije. U dijagnostici se koristi za određivanja stvarne ovarijske rezerve, predviđanje trenutka ulaska u menopauzu, te rano otkrivanje patoloških procesa u jajniku. Kod muškaraca razina ovog hormona ostaje povišen do puberteta, a nakon toga počinje opadati. Vrijednosti ovog hormona se neznatno mijenjaju tijekom menstrualnog ciklusa, tako da je pretragu iz krvi  moguće obaviti neovisno o menstrualnom ciklusu. S druge strane, referentne vrijednosti AMH ovise o starosnoj dobi žene, a mogu se mjeriti do menopauze.

Zašto se određuje?
Određivanje AMH preporučljivo je svim ženama koje žele znati koliki je njihov reproduktivni potencijal, ženama koje sumnjaju na ulazak u menopauzu a žele trudnoću, te ženama koje planiraju potpomognutu oplodnju. Čimbenici koji utječu na vrijednost AMH: sindrom policističnih jajnika (PCOS), oralna kontracepcija i kemoterapija

 Referentni intervali

Muškarci 1,43 – 11,6 µg/L
Žene fertilna faza 0,67 – 9,49 µg/L
Žene smanjena ovarijalna rezerva 0,14 – 0,67 µg/L
Menopauza < 0,14 µg/L

Povišene vrijednosti:
sindrom PCOS te u nekim vrstama tumora jajnika

Snižene vrijednosti:
smanjena ovarijalna rezerva, menopauza

Vrsta i vrijeme uzimanje uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis
Estriol je jedan od tri estrogenih hormona koji se najviše stvara tijekom trudnoće. Sintetizira se u jajnicima, žutom tijelu, i u određenoj mjeri, u kori nadbubrežne žlijezde. Tijekom trudnoće sinteza se odvija i u posteljici.
Estriol proizvodi placenta pretvorbom 16-hidroksi-dehidroepiandrosteronsulfata u androgene, koji se zatim aromatiziraju u estriol. Pretpostavlja se da oslabljena ili smanjena aktivnost placentarne sulfataze može sniziti majčine razine estriola u drugom trimestru. Poznato je da žene s neobjašnjivo niskim majčinim nekonjugiranim estriolom u drugom tromjesječju imaju povećani rizik od nepovoljnih ishoda trudnoće, uključujući preeklampsiju, te određivanje tog estrogena može biti prediktor komplikacija trudnoće.
Estriol je pokazatelj zdravlja fetusa, a smanjeni estriol može ukazivati na fetalni distres (smanjenje opskrbe kisikom). Mjerenje estriola dio je Bartovog trostrukog testa za Downov sindrom. Tijekom trudnoće razine estrona i estradiola povećavaju se oko 100 puta, a razine estriola oko 1000 puta.
I muškarci imaju estriol, sintetizira se u manjim količinama u testisima. Manjak estriola može uzrokovati različite simptome, često uzrokuje povećanu osjetljivost na infekcije, ponavljajuće infekcije mokraćnog mjehura, probleme sa zglobovima, vrtoglavice, zujanje u ušima i probavnim smetnjama.
Razine estriola kod netrudnica se ne mijenjaju mnogo poslije menopauze, a ne razlikuju se značajno od onih kod muškaraca.

Zašto se određuje?

Najčešće se koristi kao dio Triple i Quadruple testa za probir fetalnih anomalija.

Referentni interval:

0 – 0.21 ng/mL

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis
Estron je spolni hormon. On je jedan od tri estrogenih hormona. Estrogeni u žena prije menstruacije luče se najvećim dijelom iz folikula jajnika i žutog tijela, a u trudnoći iz posteljice. Nešto estrogena stvara se u nadbubrežnoj žlijezdi  ( estron), a kod  muškaraca u testisima. U žena u postmenopauzi estron nastaje konverzijom iz androstendiona u perifernim tkivima. Estron se u cirkulaciji veže na albumin. Koncentracija estrona u serumu tijekom menstruacijskog ciklusa ne mijenja se znatnije, pa nema nekog većeg kliničkog značenja. Koncentracija E1 može porasti u određenim uvjetima  do 2 do 3 puta više od normalne:

1. u žena s prekomjernom tjelesnom težinom može se uočiti značajna konverzija androgena u perifernom masnom tkivu.
2. kod PCO sindroma opaža se povećano stvaranje E1 u jajniku iz androstendiona.
3. tijekom hormonske nadomjesne terapije (oralnim unosom estradiola ili estradiol-konjugata) mogu se primijetiti nefiziološki visoke razine E1. Ovo povećanje nije rezultat periferne aromatizacije androgena, već se može objasniti aromatizacijom estradiola u crijevu, crijevnoj sluznici i tijekom prolaza kroz jetru.

Međutim, u postmenopauzi on je glavni estrogen.

Zašto se određuje?
U sklopu dijagnostike i obrade poremećaja metabolizma ženskih spolnih hormona.

Referentni interval

• 30 – 400 pg/mL za prijemenopauze
• 30 pg/mL za postmenopauzu

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis:
Kod žena se u spolnim žlijezdama jajnicima stvaraju spolni hormoni estrogeni i progesteron, ključni za razvoj i funkcioniranje reproduktivnog sustava: od formiranja ploda tijekom trudnoće, preko oblikovanja primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika u pubertetu, uloge u seksualnoj želji i zadovoljstvu, utjecaja na začeće, trudnoću i dojenje, do promjena vezanih uz menopauzu. Estrogeni i progesteron nadziru funkcioniranje menstrualnog ciklusa.
Estrogeni su zaslužni za razvoj sekundarnih spolnih karakteristika i stvaranje masnih naslaga, u kojima se i pohranjuju. Utječu na metabolizam kalcija i održavanje mineralne gustoće kostiju. Biološki je najaktivniji  estrogen je 17βestradiol. Estrogeni se stvaraju primarno u ovariju, ali male količine također  i u kori nadbubrežne žlijezde. Tijekom trudnoće uglavnom se sintetiziraju u placenti. Oko 98% estradiola je vezano za SHBG, protein koji vrši transport spolnih hormona. Tijekom menstrualnog ciklusa koncentracija estradiola varira u zavisnosti fazi menstrualnog ciklusa.

Zašto se određuje estradiol?
Estradiol se koristi kao u procjeni funkcije jajnika i utvrđivanja neplodnosti kod žena. Vrijednosti estradiola (E2) u serumu koristi se za procjenu disfunkcije gonada kao i kod pretpubertetske feminizacije, primarne amenoreje i ovulacije. Kod muškaraca u procjeni  feminizacije, uključujući povećane grudi, kao pomoć kod tumora koji stvaraju estrogene.

Referentni intervali

Sniženo:
Bolesnice s patološkim promjenama (abnormalnostima) hipotalamusa ili hipofize imaju nisku razinu E2. Niska razina estradiola ispod 55 pmol/L obično upućuje na insuficijenciju jajnika. Vrlo niska razina estradiola je kod abnormalno oblikovanih jajnika i menopauze.

Povišena vrijednost estradiola u djece mlađe od 12 godina može biti signal za prerani pubertet. Određuje se kod muškarca koji imaju znakove feminizacije, poput povećanih grudi (ginekomastija).

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Ako je prema preporuci liječnika potrebno izmjeriti koncentraciju estradiola unutar menstruacijskog ciklusa, optimalno vrijeme za vađenje krvi je od 3. do 5. dana ciklusa (prvi dan ciklusa je prvi dan menstrualnog krvarenja).
Ako je menstrualno krvarenje izostalo više od mjesec dana (a isključena je trudnoća), nije potrebno čekati 3. do 5. dan narednog ciklusa za određivanje estradiola.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis
Kalcitonin (hCT) je hormon štitnjače, zadužen za regulaciju razine kalcija i fosfata u krvi. Regulacija razine kalcija u cirkulaciji pod utjecajem kalcitonina suprorotna je djelovanju paratireoidnog hormona (PTH). PTH povećava razinu kalcija u krvi, dok kalcitonin snižava. Kalcitonin se metabolizira u jetri i bubrezima, a regulira razinu kalcija na dva načina: privremenim blokiranjem osteoklasta, te smanjivanjem količine kalcija koju reapsorbiraju bubrezi. Kalcitonin blokira koštanu resorpciju i na taj način sprječava gubitak kalcija u stresnih stanja (tijekom trudnoće, laktacije i rasta).

Zašto se određuje?
Povišena razina hCT-a može se naći kod raznih patoloških stanja, a najviše se koristi za dijagnostiku medularnog karcinoma štitnjače (karcinom C stanica).

Referentni interval

za muškarce: <8.4 pg/ml
za žene: < 5.0 pg/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Transportira se smrznut serum!

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do 8 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Reverzni T3 (rT3) je metabolički neaktivan oblik hormona štitnjače, koji se stvara iz T4 preko enzima dejodinaze. Osim za proizvodnju rT3, enzim dejodinaza također je odgovoran za pretvorbu rT3 u neaktivni dijodtironin. Otprilike 85% cirkulirajućeg T3 nastaje monodejodinacijom tiroksina (T4) u tkivima kao što su jetra, mišići i bubrezi. Za ovaj proces potrebni su selen i cink.  rT3 se razlikuje od T3 po tome što se  jod uklanja s unutrašnjeg prstena molekule tiroksina,  u usporedbi s T3 gdje je dejodinacija vanjskog prstena. Pretvorba T4 u T3 ili reverzni T3 (rT3) uvelike je određena potrebnom brzinom metabolizma tijela u određenim uvjetima. U normalnim uvjetima T4 će se neprestano pretvarati u T3 i rT3, tijelo brzo eliminira rT3. Pod određenim uvjetima stvara se više rT3 i smanjuje se željena konverzija T4 u T3. To se događa tijekom gladovanja, bolesti jetre i razdoblja povećanog stresa. Ovo postaje začarani krug jer se rT3 natječe s T3 kao supstratom za enzim 5-dejodinazu. Ovo inhibira pretvorbu T4 u T3, pri čemu se više T4 pretvara u više rT3. Povećano stvaranje  rT3 često je u bolesnika s poremećajima kao što su fibromijalgija, sindrom kroničnog umora (CFS), Wilsonov sindrom štitnjače i stres.
U stanjima koja nisu vezana uz bolest štitnjače, razine rT3 su povišene zbog povećane proizvodnje rT3 iz T4 i smanjenog klirensa rT3 u dijodtironin. Kod hipotireoze, razine rT3 su obično niske zbog smanjene proizvodnje prekursora (tj. T4), iako kod blage hipotireoze razine rT3 ponekad mogu biti normalne ili visoke.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do 8 dana nakon vađenja krvi.

Opis:
Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa: 1. pojačavaju sintezu mnogih proteina i metabolizam ugljikohidrata, 2. pojačavaju sintezu i razgradnju kolesterola i triglicerida, 3. utječu na rast i sazrijevanje tkiva, razvoj i spolno sazrijevanje, 4.pojačavaju proteolizu ovisnu o ATP-u, 5. djeluju na mitohondrijski metabolizam, 6.povećavaju broj β- adrenergičkih receptora u odnosu na α –adrenergičke receptore,7. povećavaju aktivnost Na⁺ / K⁺ ATPaze u jetri, skeletnim mišićima, miokardu, bubregu i tankom crijevu, što rezultira povećanom sintezom i potroškom ATP-a i stvaranjem topline.
Hipotalamus potiče hipofizu  na lučenje TSH (tiroidnog stimulirajućeg hormona). TSH je hormon koji stimulira štitnjaču na rad. Zahvaljujući TSH, štitnjača  sintetizira hormone T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Kako bi stvorila hormone, štitnjača treba imati dovoljne količine joda i tirozina. Najveći dio tiroksina u krvi vezan je za transportni protein TBG (thyroxin binding globulin). FT4 (slobodni tiroksin) je oblik T4 hormona, nije vezan na protein, i ujedno je aktivni oblik T4 hormona.Samo slobodna frakcija hormona (fT4) je biološki aktivna. T3 ima oko 10 puta manji afinitet za vezanje na proteine od T4, tako da promjene u proteinima-nosačima imaju puno manji učinak na koncentraciju slobodnog T3 nego na slobodni T4.

Zašto se određuje?
Određivanje T4 vrši se u sljedećim indikacijama:

• Dijagnoza hipertiroidizma
• Dijagnoza primarnog i sekundarnog hipotiroidizma
• Praćenje supresijske terapije TSH

Referentni interval

Muškarci i žene: 66 – 181 nmol/L

Povišena koncentracija hormona štitnjače (hipertireoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače. Povišenje se može naći i u, meningokoknom meningitisu, virusnom hepatitisu, malariji, toksičnoj guši, hipertiroidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, porfiriji, akutnim psihijatrijskim stanjima, u ovisnosti o drogama (opijati i njihovi derivati), posttraumatskom stresu, depresiji, miasteniji gravis, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsiji te nasljednoj skoliozi.

Smanjena koncentracija vezanog i slobodnog T4 u primarnoj hipotireozi je posljedica smanjene sinteze hormona, dok je TSH povišen i to je najbolji pokazatelj primarne hipotireoze. Smanjenje koncentracije T4 može se naći i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotirpidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegaliji, proteinskoj malnutriciji, anorexia nervosa, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji, enteropatiji s gubitkom proteina, malapsorpciji, nefrotičkom sindromu te kroničnoj bubrežnom oštećenju.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Za osobe koje nisu na terapiji nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1.5 sati nakon vađenja – Nalaz gotov isti dan.

Opis:
Trijodtironin (T3) je hormon štitnjače, zajedno s tiroksinom (T4).  On je zapravo najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva jer 4-5 puta snažnije djeluje od T4. Dnevno se stvara oko 45 nmol (30μg) T3. Kao i T4, više od 99.7% T3 vezano je za transportne proteine. Štitnjača je jedini izvor T4, a oko 80 % T3 nastaje perifernom konverzijom iz T4 u ciljnim organima, primarno u jetri.  Cirkulacijom hormoni štitnjače dolaze do u ciljne organe. Njihovo djelovanje primarno rezultira vezanjem T3 na specifične receptore u jezgri ciljnih stanica. Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu za normalan rast i razvoj organizma, kao za regulaciju mnogih metaboličkih procesa.

Zašto se određuje?
Za procjenu funkcije štitnjače, u dijagnostici i praćenju sinteze hormona štitnjače. T3 se određuje osobama kojima je razina TSH izvan referentnog intervala a naročito ako imaju simptome hipertireoidizma.

Referentni intervali:

Muškarci i žene: 1,3 – 3,1 nmol/L

Povišene vrijednosti  trijodtironina javljaju se kod virusnog hepatitisa, karcinomu štitnjače, hipertiroidizma, T3 toksikoze, subakutnog tiroiditisa, Hashimotove bolesti, diabetes mellitusa, posttraumatskog stresa, miastenije gravis i ciroze jetre

Snižene vrijednosti mogu nastati zbog smanjene sinteze T3 iz T4.  To može biti zbog utjecaja nekih lijekova kao što su npr. propranolol, glukokortikoidi ili amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim bolestima, npr. krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, uznapredovali rak, anorexia nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Osobe koje uzimaju hormone štitnjače kao terapiju moraju pratiti upute svog liječnika o vremenu kada određuju nivo hormona. Uzorak krvi se najčešće uzima neposredno prije uzimanja sljedeće terapije. Za osobe koje nisu na terapiji posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1.5 sat nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
fT3 (slobodni trijodtironin) je aktivni oblik T3 hormona koji nije vezan na proteine. Oko 99.7 % T3 veže se na protene, a slobodno je  0,3%. T3 (trijodtironin) je hormon štitnjače i zajedno s T4 (tiroksin) djeluje na metabolizam cijelog organizma. Oko 80% T3 nastaje iz T4 perifernom konverzijom primarno u jetri. Cirkulacijom hormoni štitnjače dolaze u organe na koje djeluju. Njihovo delovanje primarno je rezultat vezanja T3 za specifične receptore u jegri stanica. T3 je 4-5 puta biološko aktivniji od T4.Važno je napomenuti da hormoni štitnjače mogu varirati od osobe do osobe a mogu i zbog: trudnoće, bolesti jetre, promjena koncentracije proteina koji vezuju T3 i T4, korištenja estrogena, sistemske bolesti, kontracepcije i velike doze aspirina.

Indikacije za određivanje fT3/T3:

• Za određivanje T3 toksikoze
• Za pomoć kod prepoznavanja rane faze hipertiroidizma
• Za pomoć kod određivanja tirotoksikoze factitia
• Omjer fT3/T3 nije pogodan za dijagnozu hipotiroidizma

Povišeno:
Povišena koncentracija hormona štitnjače (hipertireoza ili tireotoksikoza) posljedica je povećanog stvaranja i lučenja hormona štitnjače, zbog čega dolazi do snižavanja razine TSH. Hipertireoze nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova u štitnjači, upala štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače, ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.
Kod hipertireoze dolazi do ubrzanja metabolizma s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.

Sniženo:
Sniženjem koncentracija hormona štitnjače dolazi do porasta TSH, usporava se metabolizam, što dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti manjak joda u hrani (endemska guša), Hashimotov tireoiditis, subakutni i postpartalni tireoiditis, uklanjanje štitnjače kirurškim putem i poremećaji u sintezi i djelovanju hormona koji uzrokuju kongenitalnu hipotireozu u novorođenčadi.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv). Za osobe koje nisu na terapiji nije potrebna posebna priprema.
Nalaz je gotov 1,5 sat nakon vađenja krvi, nalaz gotov isti dan.

Vrijeme izdavanja nalaza:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi, gotov isti dan

Opis
Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava. Važni su za održavanje tjelesne temperature i održavanje normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje energije i potrošnje kisika. Na srce djeluju tako da dovode do povećanja kontraktilnosti srčanog mišića i ubrzanja rada srca, a također, pojačavaju pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kosti, homeostazu šećera i masnoća u krvi. Hipotalamus potiče hipofizu  na lučenje TSH (tiroidnog stimulirajućeg hormona). TSH je hormon koji stimulira štitnjaču na rad. Zahvaljujući TSH, štitnjača stvara mnogo hormona, između ostaloga T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Kako bi stvorila hormone, štitnjača treba imati dovoljne količine joda i tirozina. Najveći dio tiroksina u krvi vezan je za transportni protein TBG (thyroxin binding globulin). fT4 (slobodni tiroksin) je oblik T4 hormona koji nije vezan na protein, i ujedno je aktivni oblik T4 hormona. Samo slobodna frakcija hormona (fT4) je biološki aktivna. T3 ima oko 10 puta manji afinitet za vezanje na proteine od T4, tako da promjene u proteinima-nosačima imaju puno manji učinak na koncentraciju slobodnog T3 nego na slobodni T4.

Zašto se određuje?
fT4 se koristi kao pomoć u procjeni funkcije štitnjače, u dijagnostici i praćenju terapije poremećaja u sintezi hormona štitnjače.
fT4 se određuje osobama koje imaju  simptome hipertireoidizma ili hipotireoidizma, koje imaju uvećanu štitnjaču ili na njoj čvorove.

Referentni intervali

Povišeno:
Hipertireoza nastaju najčešće zbog Basedowljeve ili Gravesove bolesti (autoimune bolesti kod koje se stvaraju antitijela na TSH-receptore štitnjače), čvorova (nodula) u štitnjači, upale štitnjače, tumora hipofize, metastatskih karcinoma štitnjače, akutne psihijatrijske bolesti, ili nasljednih mutacija na tireoidne receptore.

Sniženo:
Snižene vrijednosti mogu se naći u hipotiroidizmu, kroničnom oštećenju bubrega te pre-eklampsiji,  što ima za posljedicu trajni umor, pospanosti, debljanje, nakupljanjr tekućine u tijelu i poremećaj probave.

Vrsta  i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Za osobe koje nisu na terapiji nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov1.5 sat nakon vađenja krvi- nalaz gotov isti dan.

Opis
Anti-TSHR antitijela su patofiziološki i klinički pokazatelj autoimune bolesti štitnjače. U ovom poremećaju dolazi do stvaranja protutijela usmjerenih na TSH receptore, koji se nalaze na površini stanica štitnjače. U normalnom stanju TSH preko ovih receptora regulira rad štitnjače, odnosno količinu proizvedenih hormona. Antitijela na TSH receptore (anti TSHR) šalju krivu informaciju stanicama štitnjače, kao da tijelo nema dovoljno hormona štitnjače,  a zapravo ih ima. Ovakav autoimuni poremećaj se događa u Graves-ovoj i Basedow-ljevoj bolesti štitnjači. Važno je naglasiti da se koncentracija protutijela u krvi pacijenata mijenja i govori nam o dinamici bolesti, tako da često pacijenti jedno vrijeme imaju uredne laboratorijske vrijednosti protutijela, što govori u prilog smirivanja bolesti, a potom se opet bolest može rasplamsati što je obično praćeno povišenim vrijednostima protutijela.

Zašto se određuje?
Antitijela na TSH receptore koriste se u dijagnostici autoimunih bolesti štitnjače (kada se određuju zajedno s anti-TPO i antitijela na TSH receptore) i  za praćenje terapijskog odgovora.

Referentni interval:

0-1 IU/L.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do osam dana nakon vađenja krvi

Opis
Tiroglobulin (Tg) se stvara u folikulima štitnjače zajedno s enzimom TPO (tiroidna peroksidaza), nužan je za jodiranje L-tirozina i stvaranje hormona štitnjače T4 i T3.  Tg se u normalnim uvjetima ne izlučuje u krvotok. Međutim, oštećenja folikula štitnjače tijekom upalnih stanja (tireoiditisa i autoimunog hipotireoizma) ili ubrzani rast tkiva štitnjače (što se može primijetiti u Gravesovoj bolesti) mogu dovesti do propuštanja Tg u krv. To rezultira stvaranjem autoantitijela na Tg (anti-TG) kod nekih pojedinaca. Tireoglobulinska antitijela (anti-TG) su usmjerena na tireoglobulin-sastavni dio stanica štitnjače. Pozitivna antitijela i ostala autoimuna simptomatologija mogu se tumačiti kao alarm da se u organizmu događaju neki patofiziološki procesi. Organizam se od autoimune bolesti najbolje oporavlja cjelovitom promjenom životnog stila,  zato treba pripaziti na kvalitetu prehrane, više se kretati i odmarati.

Zašto se određuje?
Povišenu serumsku razinu antitijela na tiroglobulin (anti-Tg) nalazimo kod osoba s autoimunim tiroiditisom,  Hasimotova bolest,  te u osoba s Graves-ovom bolešću
Razina anti-Tg može se tijekom terapije potpuno normalizirati, no isto tako i opet porasti, zbog toga je jedanput godišnje potrebno odrediti anti- Tg.

Referentni interval 

Muškarci i žene: < 115 kIU/L 

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis
Tireotropin  (tireotropni hormon,TSH), hormon adenohipofize, koji regulira stvaranje i oslobađanje hormona štitnjače. Izlučivanje TSH pod nadzorom je hipotalamičkoga hormona TRH. Hormoni štitnjače povratnom spregom utječu na izlučivanje TSH: pri njihovu prekomjernom stvaranju oslobađanje TSH iz adenohipofize je zakočeno, a pri smanjenom stvaranju ono je pojačano.
Sve reakcije potrebne za sintezu i otpuštanje tireoidnih hormona pod nadzorom su TSH, kojega luče tireotropne stanice hipofize. Lučenje TSH kontrolira opet negativna povratna sprega: povećane razine T₃ i T₄ koče sintezu i otpuštanje TSH, dok ih smanjene razine potiču. Na lučenje TSH utječe i TRH koji se stvara u hipotalamusu. Nije potpuno jasno kako se podešava sinteza i lučenje TRH, premda određenu ulogu igra negativna povratna sprega preko tireoidnih hormona.
Određivanje TSH je najbolji način otkrivanja disfunkcije štitnjače. Normalni nalazi praktički isključuju hipo– i hipertireozu, osim u rijetkih bolesnika s rezistencijom hipofize na tireoidne hormone ili s centralnim oblikom hipotireoze zbog oštećenja hipotalamusa i/ili hipofize. Serumski TSH može biti lažno nizak u teško bolesnih osoba. Ova pretraga otkriva stanja supkliničke hiper– (nizak TSH) ili hipotireoze (visok TSH), gdje su serumske razine T₄, slobodnog T₄, T₃ i slobodnog T₃ tipično uredne.

Zašto se određuje?
TSH povišen kod primarne hipotireoze i tumora tireotropnih stanica hipofize, ne kod neosjetljivosti na hormone štitnjače.
Ako je tireotropni hormon snižen kod hipertireoze i hipopitiuitarizma te sekundarne i tercijalne hipotireoze.

Referentni interval

Muškarci i žene: 0,27 – 4,20 mU/L

Povišeno:
TSH je povećan kod primarne hipotireoze i tumora hipofize, te kod neosjetljivosti na hormone štitnjače. Povišene vrijednosti su i kod subakutnog tiroiditisa, Hashimotove bolesti, guše, depresije, u alkoholnoj cirozi, preeklampsiji i hirzutizmu.

Sniženo:
Sniženje TSH može se naći kod hipertiteoze i hipopituitarizma, te sekundarne i tercijarne hipotireoze (poremećaj hipofize ili hipotalamusa), kao i kod toksične nodularne guše, akromegalije i infekcija.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja – nalaz gotov isti dan.

Opis
Tiroksin vezujući globulin je protein visokog afiniteta za tiroksin i trijodtironin. Normalno, štitnjača se prilagođava promjenjivim koncentracijama TBG-a,  stvarajući više ili manje hormona štitnjače, kako bi održala stalnu razinu metabolički važnog slobodnog hormona.
Povišene razina TBG-a povezane su s trudnoćom, genetskim predispozicija, oralnim kontraceptivi i terapijom estrogenima. Razine TBG-a mogu  smanjiti  androgeni ili anabolički steroidi, velike doze glukokortikoida, hipoproteinemijska stanja, bolesti jetre, nefrotski sindrom i kongenitalne varijacije TBG-a. Značajno je paralelno određivanje koncentracije TBG i hormona T4, jer je bitno pratiti da li prekomjerno visoke ili niske vrijednosti hormona prate paralelni porast ili sniženje vrijednosti koncentracije TBG-a.

Zašto se određuje?
Određivanje TBG indicirano je kod bolesnika kod kojih razina hormona ne odgovaraju njihovom tireometaboličkom statusu (trudnoća, korištenje kontracepcijskih steroida) .

Referentni interval:

trudnice: 16.4-64.4 mg/L

žene/ muškarci: 16- 50 godina 11.3-28.9 mg/L

žene/ muškarci : > 50 godina 10.9-24.9 mg/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do 8 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Tijelo konstantno prati koncentraciju natrija u krvi i volumen krvne tekućine. Antidiuretski hormon (također poznat kao Vazopresin) pomaže regulirati količinu vode u tijelu kontroliranjem količine vode koju izlučuju bubrezi. ADH smanjuje izlučivanje vode putem bubrega. Rezultat toga je zadržavanje vode u tijelu što razrjeđuje količinu natrija u krvi.
Hipofiza stvara i oslobađa vazopresin kada se volumen krvi (količina tekućine u krvnim žilama) ili krvni tlak spuste ili kada razina elektrolita (kao što je natrij) postane previsoka (hiperosmolarnost). Dok, nadbubrežna žlijezda luči hormon aldosteron koji dovodi do toga da bubreg zadržava natrij.
Stoga ADH ili Vazopresin ima dvije primarne funkcije: povećava količinu vode, koja se ponovno apsorbira u bubrežnim tubulima te sužava arteriole što povećava periferni vaskularni otpor i povisuje arterijski krvni tlak.
Sindrom neprimjerenog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH) – prekomjerno ili neprimjereno lučenje ADH-a dovodi do hiponatrijemije zbog zadržavanja vode. SIADH mogu uzrokovati  neoplazme, infekcije pluća, bolesti SŽS-a i lijekovi.
Diabetes insipidus – nastaje uslijed poremećaja stvaranja vazopresina u hipotalamusu ili njegovim neadekvatnim dijelovanjem na bubrege. Ukoliko postoji manjak ADH-a, bubrezi izlučuju veliku količinu razrijeđenog urina. Uzroci mogu biti stečeni (trauma glave, neoplastična ili upalna zbivanja), kongenitalni i genetski poremećaji.

Zašto se određuje?
Koristi se u diferencijalnoj dijagnostici poliurija / polidipsije .

Referentni interval:

0.9 – 4.6 pmol/L ako se određuje ADH

8.8-28.2 pmol/ ako se određuje CT-pro-vazopresin koji je stabilniji

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis:
Adrenokortikotropni hormon je protein, točnije polipeptid koji stimulara rada nadbubrežnih žlijezda i oslobađanje glukokortikoida (kortizola). Sinteza ACTH odvija se u kortikotropnim stanicama.
Stvaranje glukokortikoida regulirano je različitim čimbenicima. Visoke koncentracije glukokortikoida u krvi inhibiraju izlučivanje ACTH mehanizmom negativne povratne sprege. Normalno, koncentracija ACTH se povećava kada je kortizol nizak i opada kada je kortizol visok. Kao odgovor na pad razine kortizola u krvi, hipotalamus sintetizira hormon koji oslobađa kortikotropin-oslobađajući hormon (CRH). Koncentracije ACTH pokazuju dnevne razlike, s tim da su ujutro visoke a navečer niske. Stoga je, kao i kod kortizola, vrlo važno znati vrijeme uzorkovanja za interpretaciju rezultata. ACTH koji ne nastaje u hipofizi naziva se ektopički ACTH. Često je povezan sa mikrocelularnim karcinomom pluća. U rijetkim slučajevima ektopički ACTH može nastati kod tumora timusa, adenokarcinoma pankreasa ili bronhialnih karcinoida.

Zašto se određuje?
Određivanje ACTH u plazmi vrlo je korisno u diferencijalnoj dijagnozi Cushingove bolesti (hipersekrecija ACTH), tumora koji autonomno proizvode ACTH, hipopituitarizma s manjkom ACTH, te ektopičkog ACTH sindroma. Također, određivanje ACTH može biti važno kod diferencijalne dijagnoze adrenokortikalne insuficijencije (Adisonova bolest).

Referentni interval

Muškarci i žene: 1,6 – 13,9 pmol/L

Povišeno:
Povišene razine ACTH mogu se naći u ektopičkom ACTH sindromu, gdje uzrok može biti bilo koji maligni tumor, no u više od polovice slučajeva, uzrok je mikrocelularni karcinom pluća. Sljedeći uzrok po učestalosti je maligni tumor otočića gušterače i timom. Također se mogu naći i u primarnoj adrenokortikalnoj insuficijenciji.

Sniženo:
Niske razine ACTH mogu se naći u Cushing-ovu sindrom uslijed autonomnog adrenokortikalnog tumora, zatim u sekundarnoj i tercijarnoj adrenokortikalnoj insuficijenciji, zajedno sa niskim razinama kortizola.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Priprema:
Napomena
Vađenje 7:00 – 10:00

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan.

Opis:
Luteinizirajući hormon (LH) – je hormon koga stvaraju gonadotropne stanice prednjeg režnja hipofize. Kod žena, akutni porast LH pokreće ovulaciju i razvoj žutog tijela, dok kod muškaraca LH stimulira Leidigove stanice na stvaranje testosterona. Djeluje sinergistički s FSH. Do puberteta se koncentracija gonadotropina ne razlikuje u dječaka i djevojčica. U tijeku puberteta vrijednosti gonadotropina u devojčica više porastu nego u dječaka.
Kod žena u reproduktivnoj dobi LH i  FSH učestvuju u regulaciji menstrualnog ciklusa. Najveće koncentracije LH postižu se sredinom ciklusa, kada dolazi do ovulacije.

Zašto se određuje LH?
Koncentracija luteinizirajućeg hormona u krvi mjeri se u laboratorijima radi utvrđivanja sindroma policističnih jajnika, razjašnjenja uzroka amenoreje, sindroma menopauze, nasljednih bolesti s kromosomskim nepravilnostima (poput Turnerovog sindroma),  te kod sumnje na nedostatak Leydigovih stanica koje su odgovorne za proizvodnju testosterona i drugih hormona kod muškaraca. LH se najčešće mjeri kod žena s problemima s plodnošću, odnosno nakon neuspjelih pokušaja začeća.

Referentni intervali

Povišeno:
Povišene vrijednosti luteinizirajućeg hormona javljaju se kod: sindroma policističnih jajnika, Turnerovog sindroma, gonadne disgeneze (razvojna anomalija spolnih žlijezda) i u menopauzi.

Sniženo:
Snižene vrijednosti LH  mogu biti snižene u slučaju: progesteron-negativne amenoreje (izostanka menstruacije), hiperprolaktinemije (preumjerena razina i rad hormona prolaktina),kod anoreksije nervoze.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Kao i kod drugih testiranja razine hormona u krvi, i LH se obično mjeri drugog do petog dana menstruacijskog ciklusa.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis:
FSH pripada grupi hormona koji se nazivaju gonadotropni hormoni, koji zajedno s luteinizirajućim hormonom (LH) stvaraju gamete. Ovi hormoni su po strukturi vrlo slični. Ova dva hormona su glikoproteinske strukture i sastoje se od dvije podjedinice koje se nazivaju alfa i beta. Alfa jedinicu su iste kod sva tri hormona ( FSH, LH, HCG). Suprotno tome, beta jedinice su jedinstvene i izvršavaju svoje funkcije u tijelu kroz ovu podjedinicu. FSH je vrlo je važan za plodnost osobe, sintetizira se i izlučuje u prednjem režnju hipofize i kod muškarca i kod žene. Folikularni stimulirajući hormon, potreban je za reproduktivnu funkcionalnost muškaraca i žena. Ovaj hormon pomaže razvoju i sazrijevanju folikula u jajnicima žene. Neophodna je za menstrualni ciklus žena. Na muškarce FSH utječe na spermatogenezu.
Nedostatak FSH hormona kod žene uzrokuje nekompletan razvoj u pubertetu i lošu funkciju jajnika. U tom slučaja, folikuli jajnika ne rastu pravilno i ne otpuštaju jajašce, što dovodi do neplodnosti.

Zašto se određuje  FSH?
FSH naglo raste nakon desete godine života i porastom njegove koncentracije dolazi do pojave prve menstruacije kod žena. Kasnijim određivanjima vrijednosti  FSH može se utvrditi ovarijalna rezerva.

Referentni intervali:

Povećana vrijednost FSH signal je problema u jajnicima ili testisima. Ako žlijezde ne mogu proizvesti dovoljnu količinu estrogena, testosterona i/ ili inhibira, gubi se ispravna kontrola proizvodnje FSH iz hipofize I povećava se vrijednost FSH I LH. Ovo stanje se naziva hipergonadotropnihipogonadotropizam i povezan je sa primarnim zatajivanjem jajnika ili zatajivanjem testisa. To se događa u slučajevima kao što su Klinefelter sindrom kod muškaraca i Turnerov sindrom kod žena.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Kod žena bi se uzimanje krvi treba raditi od 3-5 dana menstrualnog ciklusa, posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.