Proteini

Opis

Albumini su najzastupljeniji proteini krvne plazme, na njih otpada oko 50-60% od ukupnih proteina. Stvaraju se u jetri i njegov poluživot je 15-20 dana. Kako imaju relativno malu molekularnu težinu prvenstveno se gube preko bubrega. Važni su za održavanje onkotskog tlaka unutar vaskularnog prostora a imaju i transportu funkciju jer se na njih vežu bilirubin, slobodne masne kiseline, oligo-elementi, kortizol, tiroksin, aldosteron, kalcij i razni lijekovi.

Zašto se određuje?

Albumin se koristi kao pomoć u dijagnostici bolesti jetre i bubrega, kao i za procjenu nutritivnog statusa.

Albumin se određuje osobama tijekom rutinskog medicinskog pregleda ako imaju simptome bolesti jetre ili bubrega, malapsorpciju ili malnutriciju i kod dehidracije osoba.

Referentni interval: Muškarci i žene: 41 – 51 g/L

Povišeno: Kod hemokoncentracije zbog dehidracije

Sniženo: Kod kronične bolesti jetre, nefrotskog sindroma

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

α1–antitripsin je inhibitor neutrofilne elastaze (antiproteaza) čija je osnovna funkcija zaštita pluća od proteaze koja razara plućno tkivo. Stvara se uglavnom u stanicama jetre i monocitima te pasivnom difuzijom dospijeva iz krvotoka u pluća. Manji dio stvaraju alveolarni makrofagi i epitelne stanice. α₁-antitripsin je pozitivni reaktant akutne faze, što znači da se povećava njegova koncentracija u krvi tijekom upalnih stanja.

Zašto se određuje?

α1–antitripsin koristi se u dijagnostici plućnog emfizema i/ili ranog oštećenja jetre.

Referentni interval: 90 – 200  mg/dl

Snižene vrijednosti
Snižene vrijednosti α₁-antitripsina su kod sljedećih bolesti: emfizem pluća, bronhiektazije, kronične opstruktivne bolesti pluća, hepatitisa kod dojenčadi, perzistentna žutica i portalna hipertenzija.

Povišene vrijednosti
Rast vrijednosti α₁-antitripsina u krvi posljedica je određenih stanja: akutne i kronične infekcije, ozljede tkiva, reumatoidne bolesti i kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Stafilokoki su grupa gram-pozitivnih bakterija koje uzrokuju razne infekcije kod čovjeka. Prirodno nastanjuju sluznicu nosa i kožu kod 80% ljudi i ne moraju uzrokovati nikakvu reakciju, no u određenim situacijama mogu uzrokovati ozbiljne bolesti.

Najčešće se govori o dvije vrste stafilokoka Staphylococcus epidermidis te Staphylococcus aureus ili “zlatni stafilokok”. Uzročnik stafilokoknih bolesti je zlatni stafilokok dok se epidermalni stafilokok nalazi kod velikog broja ljudi na koži kao normalna dio bakterijske flore, te u nekim slučajevima uzrokuje bolesti (invazivne radnje poput postavljanja centralnog venskog katetera, umjetnih zglobova, pacemakera). Općenito se može reći da su infekcije stafilokoka vjerojatnije kod ranjivijih skupina ljudi.

ASTA (antistafilolizinski titar) je test kojim se dokazuje prisutnost stafilokokne infekcije. Porast titra antistafilolizina uočen je otprilike. 2-3 tjedna nakon infekcije.

Referentne vrijednosti: muškarci, žene < 2,0 IU/mL

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za maksimalno 5 radnih dana.

Opis

Antistreptolizin O (AST-O) je test kojim se mjeri količina antitijela (titar) na streptokok grupe A. Streptococcus pyogenes jedan je od najčešćih uzročnika bakterijskih infekcija kod ljudi. On uzrokuje bolesti poput akutne reumatske groznice, akutnog glomerulonefritisa, akutnog faringitisa, sinusitisa, pneumonije, septične šarlah-groznice, gangrene i limfangitisa.

Streptolizin O je toksični enzim kojeg stvara streptokok grupe A. Imunološki sustav stvara antitijela usmjerena prema streptolizinu O. Titar tih protutijela počinje rasti najranije za 1 tjedan, a najveću vrijednost postiže 3-6 tjedan nakon infekcije. Ukoliko izostanu komplikacije i ne dođe do ponovne zaraze, titar AST-O obično padne na razinu prije infekcije unutar 6-12 mjeseci. Ukoliko se ne liječi, može doći do reumatske groznice ili akutnog glomerulonefritisa.

Zašto se određuje?

AST-O se određuje kod sumnje na komplikacije preboljele streptokokne infekcije ili na infekciju koja je u tijeku.

Referentni interval: Muškarci i žene: ≤ 200 lU/mL

Povišeno:
Povišene vrijednosti ukazuju na infekciju streptokokom grupe A.

Snižene:
Snižena vrijednost najvjerovatnije označava odsustvo infekcije streptokokom grupe A.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za maksimalno 5 dana.

Opis

Pod nazivom komplement podrazumijeva se nekoliko proteina, oko 20 faktora u krvi i u tkivnoj tekućini. Komplement je sastavni dio urođenog imuniteta i igra važnu ulogu u humoralnom imunitetu osobe zajedno s imunoglobulinima, gdje pomaže odstranjivanju kompleksa antigen-antitijelo. C3 je glikoprotein koji se nalazi u β –globulinima, sintetizira se u jetri. Reaktant je akutne faze i sudjeluje u klasičnom i alternativnom putu aktivacije komplementa. Aktivacijom se smanjuje koncentracija C3 u serumu, prestankom djelovanja aktivatora koncentracija se normalizira.

Zašto se određuje?

Komponente komplementa određuju se osobama koje imaju česte bakterijske infekcije, upale, edeme, kod sumnji na autoimuni poremećaj, kod praćenja tijeka bolesti i /ili uspješnosti terapije.

Referentni interval: 0.9-1.8 g/L

Povišene vrijednosti:
C3 nalaze se u sljedećim bolestima: leukemije, Hodgkinov limfom, ulcerozni kolitis, upalna bolest crijeva, virusni hepatitis, sarkoidoza, amiloidoza, akutni infarkt miokarda i fiziološki u trudnoći.

Snižene vrijednosti:
C3 mogu biti stečenog ili nasljednog porijekla. Nalazi se u sljedećim bolestima: bakterijske infekcije (Neisseria meningitides, Neisseria gonorrhea, H. influenzae, Enterobacter aerogenes, Escherichia coli), sistemski lupus eritematodes u aktivnoj fazi, stečeni angioedem, reumatoidni artritis, malnutricija, odbacivanje transplantata bubrega, lupus nefritis, IgA nefropatija, aktivni glomerulonefritis, serumska bolest, krioglobulinemija i septikemija.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Pod nazivom C4 komplement podrazumijeva se nekoliko proteina, oko 20 faktora u krvi i u tkivnoj tekućini. Komplement je sastavni dio urođenog imuniteta i igra važnu ulogu u humoralnom imunitetu osobe zajedno s imunoglobulinima, gdje pomaže odstranjivanju kompleksa antigen-antitijelo. C4 je glikoprotein koji se nalazi u β –globulinima, sintetizira se u jetri. Sudjeluje samo u klasičnom put aktivacije komplementa. Kao protein akutne faze, C4 se sintetizira u povećanoj mjeri tijekom upalnih procesa. Povišen je kod sistemskih infekcija, neinfektivnih kroničnih upalnih stanja (prvenstveno kronični poliartritis) i fiziološki u trudnoći.

Zašto se određuje?

Najčešći razlozi za određivanje ovog parametra uključuju: različite autoimune bolesti (poput SLE, nasljednog ili stečenog angioedema, reumatoidnog artritisa, autoimune hemolitične anemije), imunodeficijenciju povezanu s rekurentnim infekcijama respiratornih i probavnih organa, kronične infekcije i kronična upalna  stanja, bolesti jetre i bubrega.

Referentni interval: 0,1 – 0,4 g/L

Povišeno:
Povišene vrijednosti nalazimo kod pacijenata s karcinomom (leukemije, Hodgkinov limfom), ulceroznom kolitisu, akutnom infarktu miokarda i sarkoidozi.
Povišen je u reakcijama akutne faze, stoga ga uvijek treba određivati skupa s CRP-om.

Sniženo:
U stečenim autoimunim bolestima, u aktivnoj fazi sistemskog lupusa eritematodesa te kod reumatoidnog artritisa.
Nemjerljiva razina C4 (s normalnim C3) ukazuje na urođeni nedostatak C4.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Ceruloplazmin je protein koji veže bakar u krvi, ima ulogu u metabolizmu željeza, a sintentizira se u jetri. U krvi je na njega vezano oko 70% od ukupnog bakra, dok na albumine oko 15%, a ostalo se prenosi makroglobulinima. Ceruloplazmin djeluje antioksidativno. On je pozitivni reaktant akutne faze, što znači da se njegova koncentracija u krvi povećava tijekom upale. U bolestima jetre količina serumskog ceruloplazmina je niska zbog smanjene sinteze, kao i ostalih proteina koji se sintetiziraju u jetri.

Zašto se određuje ceruloplazmin?

Određivanje koncentracije ceruloplazmina u krvi pacijenata koristi se u dijagnostici poremećaja metabolizma bakra. Klinički značaj se ogleda u dijagnostici Wilsonove bolesti i bolesti s deficijencijom bakra u organizmu.

Referentni interval: 0,2 – 0,6 g/L

Smanjenu količinu ceruloplazmina nalazimo kod sljedećih bolesti: aceruloplazminemija, kod malnutricije zbog malog unosa bakra hranom, Menkesova bolest, Wilsonova bolest, primarna bilijarna ciroza, bilijarna atrezija, teško oštećenje funkcije jetre i nefrotski sindrom.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Cistatin C je protein male molekulske težine (13.4 kDa), pripada skupini inhibitora cistein proteaza. Sintetiziraju ga sve stanice i ima stabilnu brzinu sinteze. Brzina kojom se filtriraju supstance iz krvi u jedinici vremena naziva se brzina glomerularne filtracije (engl. glomerular filtration rate, GFR). Kod zdravih osoba cistatin C se filtrira u glomerulima, a nakon filtracije oko 99% filtriranog cistatina C reapsorbira se i katabolizira u proksimalnim tubularnim stanicama.

Kada je funkcija bubrega očuvana, koncentracija cistatina C u krvi je stabilna. Smanjivanje bubrežne funkcije vodi smanjivanju GFR i povećavanju koncentracije cistatina C kao i drugih metabolita u krvi kojima se mjeri funkcija bubrega (kreatinin i ureja).

Povećanje koncentracija ovih metabolita u krvi posljedica je smanjene mogućnosti filtracije bubrega. Za razliku od kreatinina, koncentracija cistatina C u krvi ne ovisi od: spola, mišićne mase, starosti, rase i dijetetskog režima. Cistatin C predstavlja mnogo pouzdaniji biljeg procjene bubrežne funkcije od kreatinina i klirensa kreatinina.

Zašto se određuje?

Kod rane procjene kronične bubrežne bolesti, naročito kod bolesnika  kod kojih određivanje  klirensa kreatinina nije pouzdano.

Referentni interval: 0,61 – 0,95 mg/L

Snižene vrijednosti nemaju dijagnostički značaj

Povišene vrijednosti cistatina C u krvi prisutne su kod bubrežnih bolesti, a mogu biti i kod: hipertireoidizma, upala, visokog indeksa tjelesne mase, maligniteta, HIV/AIDS-a i reumatskih bolesti.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 2 tjedna.

Opis

U procesu biosinteze inzulina, C-peptid nastaje zajedno s inzulinom proteolitičkim razgradnjom proinzulina, smještenog u sekretornim granulama Golgijevog kompleksa beta-stanica Langerhansovih otočića pankreasa. C-peptid igra važnu ulogu u povezivanju dvolančane (A- i B-lanac) strukture inzulina i formiranju dvije disulfidne veze unutar molekula proinzulina. Zadržavanje C-peptida u perifernoj cirkulaciji je duže u odnosu na inzulin (više od 30 minuta, dok je za inzulin 5 minuta). Određivanje C-peptida, inzulina i glukoze koristi se u diferencijalnoj dijagnozi hipoglikemije radi određivanja adekvatne terapije pacijenta. Također, C-peptid je bolji indikator funkcije beta-stanica pankreasa od inzulina. C-peptid nema biološku aktivnost inzulina, ali je kod bolesnika na terapiji inzulinom značajan indeks za procjenu izlučivanja endogenog inzulina u slučaju terapije egzogenim inzulinom.

Zašto se određuje?

C-peptid koristi se za procjeni sinteze inzulina, kao i dijagnostici uzroka hipoglikemije.
C-peptid se određuje osobama koje imaju dijabetesa da se procjeni kada je vrijeme da se u terapiju uključi inzulin i/ili inzulinska pumpa.

Referentni inerval: Muškarci i žene: 0,37 – 1,47 mmol/L

Povišeno:
Budući da se C-peptid izlučuje putem bubrega, povišene razine C-peptida mogu se naći u bubrežnim bolestima kao i kod: hiperinzulinizma, pretilosti, inzulinoma i Cushingova sindroma.

Sniženo:
Snižene razine C-peptida uočene su u gladovanju, hipoglikemiji, hipoinzulinizmu, Addisonovoj bolesti ta nakon radikalne pankreatektomije.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

C-reaktivni protein (CRP) je jedan od proteina akutne faze upale, te se određivanje u krvi koristi u dijagnostičke svrhe kao biljeg upalne reakcije. Sintetizira se u jetri kao odgovor na otpuštanje upalnih citokina, poput interleukina-6. U akutnoj upalnoj reakciji razina CRP-a u krvi naraste za 6-9 sati, a vrh dostigne nakon 48 sati. CRP se koristi za dijagnostiku akutnih bolesti, ili kroničnih upalnih stanja. On je jedan od najosjetljivijih proteina akutne faze.

Zašto se određuje CRP?

CRP se koristi za otkrivanja upalnog sistemskog odgovora kao i praćenje uspješnosti terapije bez obzira na uzrok upale. Pretraga CRP se određuje osobama kod kojih se sumnja na akutno upalu uslijed bakterijske, virusne ili gljivične infekcije, maligniteta, operacije, za praćenje tijeka bolesti i odgovora na terapiju, kao i kod kroničnih stanja kao što su maligni tumori, i reumatske bolesti. Poznavanje razina CRP-a ima važnost i u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti.

Referentni interval: Muškarci i žene: < 5 mg/L

Povišeno:
Povećanje koncentracije CRP-a javlja se kod akutnih i kroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkta miokarda i traume. Povišenje se javlja unutar 24-48 sati. Nalaz se ne može protumačiti bez potpune povijesti bolesti, a i tada samo u usporedbi s prethodnim vrijednostima. Stalno povišena razina CRP-a ukazuje na neučinkovitost terapije. Normalne razine CRP-a ne isključuju prisutnost lokalizirane upale blažeg stupnja, ili neke kronične bolesti poput SLE ili ulceroznog kolitisa.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Elektroforeza hemoglobina – nalaz je gotov za dva tjedna.

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Opis

Elektroforeza serumskih proteina (EP) je putovanje čestica u električnom polju. Razdvajanje proteina elektroforezom omogućava njihovu identifikaciju i kvantificiranje. Elektroforeza serumskih proteina omogućuje dijagnosticiranje i praćenje bolesti kao što su monoklonalni imunoglobulin, hipergamaglobulinemija i rjeđe hipogamaglobulinemija.

Elektroforetskom tehnikom serumski proteini odvajaju se u pet proteinskih frakcija, ovisno o opadajućem redoslijedu brzine njihove migracije na: albumine, alfa 1-globuline, alfa 2-globuline, beta globuline, i gama globuline. Elektroforeza omogućuje dijagnosticiranje određenih patoloških procesa u organizmu, na osnovu omjera pojedinih proteinskih frakcija.

Zašto se radi elektroforeza proteina?

Elektroforeza proteina se radi kada imamo snižene i povećane koncentracije proteina u serumu i kod sumnje na bolesti koje su povezane s poremećajima u sintezi proteina (bolesti jetre, multipli mijelom i plazmocitom).

Referentni intervali:

• albumin: 55,8-66,1%
• α1 globulini: 2,9-4,9%
• α2 globulini: 7.1-11.8%
• beta globulini: 8.4-13.1%
• gama globulini: 11.1-18.8%

Povišeno:

• Albumini: dehidracija, produžena kompresija prilikom uzimanja uzorka, evaporacija uzorka.
• Alfa1 globulini: u upalnim stanjima, malignitet, poslije traume, poslije operacija, u autoimunim bolestima, u trudnoći.
• Alfa2 globulini: nefrotski sindrom, u upalnim bolestima, malignitetu, poslije traume, poslije operacija, u autoimunim bolestima, u insuficijenciji nadbubrežne žlijezde.
• Beta globulini: opstrukcija žuči, treći trimestar trudnoće, karcinom, Mb. Cushing, hipotiroidizam.
• Gama globulini: kronične infekcije, ciroza jetre, sarkoidoza, autoimune bolesti, multipli mijelom, kronična limfatična leukemija, Mb Hodgkin

Sniženo:

• Albumini: malnutricija, malapsorpcija, malignitet, ciroza jetre, krvarenje, opekotine, enteropatije s gubitkom proteina, nefrotski sindrom, kronične infekcije, upale (akutne ili kronične), povećan gubitak težine, intravenske infuzije, brza hidracija i prevelika hidracija, trudnoća.
• Alfa1 globulini: urođeni nedostatak alfa1-antitripsina
• Alfa 2 globulini: malnutricija, megaloblastična anemija, enteropatije s gubitkom proteina, Wilsonova bolest, bolest jetre.
• Beta globulini: malnutricija
• Gama globulini: zbog većih gubitaka u nefrotskom sindromu i drugim stanjima u kojima se gube bjelančevine, primarnih i sekundarnih imunodeficijencija.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za maksimalno 5 dana.

Opis

Glavna uloga feritina je pohrana zaliha željeza, a nalazi se najviše u jetri, mišićima, i koštanoj srži dok je jedan manji dio u krvi. Feritin nije samo važan parametar za dijagnozu anemije, zbog manjka (deficita) željeza već i za prepoznavanje hemokromatoze. Također feritinu se pripisuje i značaj kao tumorskom biljegu. Poznato je da postoji oko 20 izoferitina. Bazični izoferitini su bogati željezom i uglavnom se nalaze u jetri, slezeni i koštanoj srži. Kiseli izoferitini su siromašni željezom i nalaze se u placenti, srcu i stanicama tumora. Razina serumskog feritina je direktno proporcionalna količini uskladištenog u organizmu. Feritin služi kao skladište željeza u obliku koji se lako prema potrebi organizma može mobilizirati.

Zašto se određuje?

Zbog variranja razine željeza u serumu tijekom dana, i iz dana u dan kod iste osobe, feritin je pogodniji za određivanje statusa željeza od običnog mjerenja razine željeza u krvi. Određivanje feritina je pogodno za procjenu rezervi željeza u organizmu, i to posebno na početku liječenja sideropenične anemije. Na osnovu rezultata feritina može se ustanoviti rani deficit željeza.

Referentni intervali

Povišena vrijednost:
Koncentracija feritina može biti povišena zbog različitih bolesti kao što su:

• infekcije
• kronične upalne bolesti (reumatoidni artritis, bubrežne bolesti)
• srčane i
• zloćudne bolesti.

Kod oštećenja jetre (virusni hepatitis, toksično oštećenja jetre, alkoholizam) feritin se oslobađa iz stanica i njegova razina u krvi raste iako ukupna količina željeza u tijelu može biti normalna.

Snižena vrijednost:
Snižene vrijednosti feritina javljaju se uslijed pomanjkanja željeza u organizmu (akutno ili kronično krvarenje, trudnoća, nedovoljan unos željeza prehranom ili smanjena apsorpcija).

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Hemoglobin je protein koji se nalazi unutar crvenih krvnih stanica (eritrocita); vrlo malo hemoglobina se nalazi slobodno u cirkulaciji. U stanjima kada dolazi do pojačanog razaranja eritrocita hemoglobin se oslobađa u krvotok. Tada se haptoglobin veže za hemoglobin u krvotoku. Zajedno, ova dva proteina, poznata su kao kompleks haptoglobin-hemoglobin. Taj kompleks jetra brzo uklanja iz cirkulacije. Haptoglobin veže hemoglobin u stabilan kompleks, čime sprječava gubitak hemoglobinskog željeza u stanjima pojačanog raspada eritrocita.

Velikim razaranjem eritrocita, koncentracije haptoglobina u krvi će se privremeno smanjiti jer potrošnja haptoglobina premašuje onu koju sinetizira jetra.
U crnačkoj populaciji se može katkada naći kongenitalna ahaptoglobinemija, tj. potpuna odsutnost Hp-a u serumu.

Haptoglobin je jedan od najosjetljivijih i najbržih biljega intravaskularne hemolize, koji se može otkriti prije nego što se drugi biljezi. Koncentracija haptoglobina u serumu povećava se u reakciji akutne faze i u nefrotičkom sindromu. Male koncentracije mogu se naći u hemolitičkim stanjima i pri akutnom oštećenju jetre.

Zašto se određuje?

Određivanje haptoglobina u krvi, zajedno s ostalim testovima uz kliničku sliku (umor, blijeda koža, kratkoća daha, ubrzani rad srca, žutica/ikterus, urin tamne boje) koristi se za postavljanje dijagnoze hemolitičke anemije.

Što znače snižene vrijednosti haptoglobina?
Snižene vrijednosti haptoglobina dijagnostički su značajne jer su pokazatelj intravaskularne hemolize. Ako test pokaže niske vrijednosti haptoglobina u krvi, to može upućivati na: hemolitičku anemiju, bolest jetre, reakciju na transfuziju krvi, veliki broj modrica ili krvarenja u organizmu, korištenje lijekova kao što su kontracepcijske pilule, antibiotici (nitrofurantoin streptomicin).

Povišene vrijednosti haptoglobina mogu upućivati na: upalna stanja, blokadu žučnih puteva, čir na želucu, upalne bolesti crijeva-ulcerozni kolitis, poremećaj imunološkog sustava, korištenje lijekova (androgena, kortikosteroida).

Referentni interval: 40‑280 mg/dL

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

C-reaktivni protein (CRP) je protein akutne faze upale. Za razliku od običnog CRP-a, visoko osjetljiv C-reaktivni protein (hsCRP) je pretraga koja se koristi za određivanje nižih koncentracija CRP-a, koje ukazuju na kronična upalna stanja s povećanim kardiovaskularnim rizikom.

Zašto se određuje?

Visoko osjetljiv C-reaktivni protein se koristi u cilju procjene rizika od nastajanja kardiovaskularnih bolesti, naročito kod osoba koje nemaju manifestaciju bolesti. Određuje se najčešće zajedno s lipidnim statusom i ostalim parametrima kardiovaskularnog rizika (fibrinogen i homocistein). Mjerenje koncentracije hsCRP-a u serumu je vrlo dobar i pouzdan pokazatelj rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Referentni interval

Muškarci i žene:

• < 1 mg/L – mali rizik
• 1–3 mg/L – umjereni rizik
• 3-10 mg/L – visoki rizik

Povišeno:
Povišene vrijednosti hs-CRP-a ukazuju na rizik nastanka srčanih bolesti, također mogu ukazivati i na povećan rizik za nastanak dijabetesa.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Imunoelektroforeza

Imunoelektroforeza je metoda kojom se postiže razdvajanje i dokazivanje prisustva različitih proteina u serumu. Također, ovom metodom je moguće uočiti poremećaje u koncentraciji i strukturi proteina. Imunoelektroforezom moguće je analizirati više različitih proteina u odnosu na elektroforezu, pa se zato koristiti za detaljnije analiziranje uzorka ukoliko se nakon elektroforeze primjete odstupanja u serumskom profilu.

Analiza elektroforeze proteina i imunoelektroforeze seruma radi se osobama koje imaju simptome ili čimbenike rizika za određene bolesti ili stanja. Ova analiza je često indicirana u slučajevima sumnje na maligne bolesti, autoimune bolesti, bolesti jetre, bubrega ili sistemske bolesti.

Imunofiksacija

Imunofiksacija je laboratorijski test koji se koristi za otkrivanje i identifikaciju abnormalnih proteina u krvi ili urinu, kao što su monoklonska imunoglobulinska proteina (M proteini). Test je posebno koristan u dijagnosticiranju i praćenju malignih bolesti poput multipli mijeloma, Waldenströmov makroglobulinemija i drugih srodnih poremećaja.

Referentne vrijednosti: Referentne vrijednosti za imunofiksaciju variraju ovisno o laboratorijskim tehnikama i uređajima koji se koriste za analizu. U zdravih osoba, M proteini obično nisu prisutni u krvi ili urinu.

Abnormalni nalaz: Prisutnost M proteina otkrivenih imunofiksacijom može ukazivati na različita stanja, kao što su:

• Multipli mijelom
• Waldenströmov makroglobulinemija
• Drugi srodni poremećaji
• Kronične infekcije ili upalne bolesti

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 2 tjedna.

Opis

Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

IgA stvara se u submukozi interstinalnog i respiracijskog trakta. Ne prolazi placentu, a u djece koncentracije odraslih doseže tek nakon 15. godine.

Javlja se u dva oblika, jedan u krvi, a drugi na površini sluznica i tjelesnim sekretima:

• prvi (u krvi) građen je od jedne molekule – tzv monomer
• dok je drugi (sluznice i tjelesni sekreti) građen od dvije posebno povezane molekule – tzv dimer.

Dok se IgA u krvi (serumski IgA) nalazi u malim količinama, ono je zastupljeno u mnogo većoj količini na površini mukoznih membrana – sluznicama (probavnog, respiratornog i urogenitalnog trakta) te u tjelesnim sekretima (slina, suze, kolostrum, majčino mlijeko, bronhalni sekret, nazalni sekret, vaginakni sekret, prostatična tekučina).

Ovaj IgA naziva se sekretorni IgA. Sekretorni IgA izlučuje se u crijeva svaki dan u količini od 3 do 5 grama. Sposoban je da veže toksine, a u kombinaciji s lizozimima razvija antibakterijsko i antivirusno svojstvo.

Zašto se određuju?

Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Određuje se kod bolesti crijeva i dišnih organa, virusnih infekcija, multiplog mijeloma i tuberkuloze.

Referentni intervali:
Muškarci i žene: IgA 0.7 – 4,0 g/L

Povišene:
koncentracije imunoglobulina A je pri bolestima crijeva, dišnih organa, tuberbuloze te katkad u početnoj fazi jetrene ciroze.

Smanjene vrijednosti:
sekretornog IgA ili njegovo odsustvo dovodi do imunodeficijencije, što može rezultirati s učestalim infekcijama respiratornog i urogenitalnog trakta, te prodora u tijelo supstanca koje mogu izazvati alergiju.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna  IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

Oko 80% serumskih imunoglobulina su IgG, a njihov glavni zadatak leži u obrani od mikroorganizama, direktnoj neutralizaciji toksina i indukciji fiksacije komplementa. IgG je jedini imunoglobulin koji može proći placentalnu barijeru i osigurati pasivnu imunu zaštitu za fetus i novorođenče. Ova zaštita traje do 6 mjeseci starosti djeteta dok ne počne  djelovati njihov imunološki sustav.

Zašto se određuju?

Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Jasan porast ovog antitijela ukazuje na infekciju dok stacionarni nivo IgG govori da li je dotična osoba bila prije u kontaktu s određenim mikroorganizmom.

Imunoglobulin G (IgG) se određuje osobama koje imaju simptome koji ukazuju na patološka stanja sniženog ili povećanog IgG.

Referentni intervali: Muškarci i žene: IgG 7 – 16 g/L

Povišene:
koncentracije imunoglobulina G kod: autoimune bolesti, sarkoidoza, ciroza, kronične infektivne bolesti i multipli mijelom.

Snižene vrijednosti:
naslijedne i stečene imunodeficijencije, nefrotski sindrom, opekline i bolesti probavnoga trakta.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna  IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

IgM se nalazi intravaskularno i prvi od imunoglobulina reagira na infekciju. Prisutnost mikroorganizama stimulira njegovu sintezu. IgM je prvo specifično antitijelo koje se javlja u serumu nakon infekcije. Sposobno je da aktivira komplement, pa time pomaže eliminaciji bakterija. Nakon povlačenja infekcije vrijednosti IgM se smanjuju relativno puno brže nego IgG. Ova činjenica se koristi da u diferencijalnoj dijagnozi akutnih i kroničnih infekcija usporedbom specifičnog titra IgM i IgG.

Zašto se određuju?

Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Određuje se kod od infekcija,  kroničnih proljeva, kada liječnik sumnja na pad imuniteta, kod praćenja pojedinih stanja kao što su AIDS (HIV) i multipli mijelom..

Referentni intervali:

Muškarci i žene:
IgM 0,4 – 2,3 g/L

Povišene vrijednosti:
IgM antitijela nalaze se kod bolesti jetre, u principu kod svih akutnih infekcija ali katkada i kroničnih (hepatitis C), plazmacitoma

Snižene vrijednosti:
se nalaze kod imunodeficijencija primarnih i sekundarnih (zračenje, citostatici), kod nekih malignih tumora, Waldenströmova makroglobulinemija.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Pod alkalna fosfataza podrazumjeva se skupina enzima  s optimalnom aktivnosti u alkalnom području između 9.8 i 10.5,  i koji ovise i o supstratu i vrsti pufera. Pokazuje najjaču aktivnost u alkalnom području, zato se i naziva alkalna fosfataza.  U čovječem organizmu ima nekoliko alkalnih fosfataza, razlikuju se po fizikalno-kemijskim osobinama.

U serumu zdravih odraslih osoba nalazi se jetrena, dok se u djece uz nju nalazi i koštana alkalna fosfataza. U trudnoći, osobito u u trećem tromjesečju, osim jetrene nalazi se i placentarna alkalna fosfataza. Kod djece i adolescenata u fazi rasta i razvoja ova koštana ALP čini 90% njene aktivnosti. Tijekom mineralizacije kosti glavna uloga ALP je hidroliza anorganskog pirofosfata (PPi) pri čemu se oslobađa fosfat (Pi). Koštana ALP se stvara u osteoblastima tijekom faze maturacije kada se novoformira kolageni matriks.

Zašto se određuje?

Kod različitih urođenih bolesti kosti, kao i metaboličkih poremećaja ili maligniteta. To je osetljiv i pouzdan biljeg metabolizma kostiju.

Referentni interval

Žene <74% od ukupne alkalne fosfataze
Muškarci <75% od ukupne alkalne fosfataze

Povišen izoenzim koštane AP: faze rasta, osteomijelitis, hiperparatiroidizam, fraktura kostiju, osteomalacia, rahitis, metastaze u kostima, osteosarkom, mijelom, Pagetova bolest.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 3 tjedna.

Opis

Prokalcitonin (PCT) je glikoprotein bez hormonalne aktivnosti i preteča je kalcitonina. Razine PCT-a u serumu obično su niske ili se ne mogu detektirati. Razine PCT-a povećane su bakterijskim infekcijama, a relativno niske kod virusnih infekcija, pa se stoga mogu koristiti za razlikovanje bakterijskih i virusnih infekcija slično kao i CRP.

Nakon njegove specifične razgradnje, u krv se izlučuje uglavnom hormonski aktivan kalcitonin, zbog čeka je kod zdravih osoba razina PCT-a niska ili nemjerljiva.

Za razliku od kratkog poluživota kalcitonina od 10 minuta, PCT u serumu ima dugačak poluživot, otprilike 24 sata. U prisutnosti bakterijske infekcije, vrijednosti PCT-a se povećavaju, a stupanj porasta korelira s ozbiljnošću infekcije. Bolesnici s lokaliziranom infekcijom imaju manji porast PCT-a u usporedbi s onima s općom sepsom, teškom sepsom i septičkim šokom. Pad koncentracije obično odražava ozdravljenje.

Zašto se određuje?

Prokalcitonin koristi se za postavljanje dijagnoze sepse kod kritičnih oboljelih bolesnika kada klinička slika nije jasna, kao pomoć u diferencijalnoj dijagnostici u bakterijskih od ne-bakterijskih infekcija i u praćenju uspješnosti antibiotske terapije i donošenje odluke o prekidu antibiotske terapije.

Referentni interval: <0,05 µg/L

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za maksimalno 3 radna dana.

Opis

SHBG je (Sex Hormone Binding Globulin, SHBG) protein plazme koji veže spolne hormone. Sintetizira u jetri, manjim dijelom u endometriju, ovariju i testisima. Njegovo stvaranje ovisi o koncentraciji cirkulirajućih androgena i estrogena. Visoke razine androgena i androgenskih progesterona inhibiraju sintezu SHBG, dok visoke razine estrogena i hormona štitnjače stimuliraju SHBG sintezu. Njegova je funkcija vezanje spolnih hormona testosterona i estradiola i njihov prijenos krvlju.
Vrijednosti SHBG u cirkulaciji ovise o dobi i spolu, o povećanom ili smanjenom stvaranju spolnih hormona,  i o nekim bolestima ili stanjima kao što su bolesti jetre, štitnjače i debljina.

Zašto se određuje SHBG?

Njegova se razina određuje u svrhu kontrole omjera biološki aktivnih slobodnih i vezanih hormona, te ukoliko postoje poremećaji menstruacijskog ciklusa (policistični jajnici, izostanak ovulacije, neredovite mjesečnice) ili promjene na koži uzrokovane viškom androgena kod žena poput pojačane dlakavosti i/ili pojave akni.

Referentni intervali

Povišena vrijednost:
Povišene koncentracije SHBG-a nalaze se kod hipertireoze i ciroze jetre. Kod muškaraca se povišene vrijednosti nalaze kod hipogonadizma i ginekomastije, a kod žena zbog anoreksije, uzimanja kontraceptiva te hormonske nadomjesne terapije.

Snižena vrijednost:
Niske koncentracije SHBG-a nalaze se kod hipotireoze, hiperprolaktinemije, sindromu prekomjerne aktivnosti androgena, hirzutizmu, pojavi akni te sindromu policističnih jajnika.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Tau je strukturni protein smješten je u aksonima neurona središnjeg živčanog sustava. U zdravim neuronima, tau protein vezuje se za mikrotubule i pomaže u njihovoj stabilizaciji. Međutim, u neurodegenerativnim bolestima, kao što su Alzheimerova bolest i druge demencije, može doći do abnormalne fosforilacije tau proteina.

Hiperfosforilacija i agregacija tau proteina u neurofibrilarne snopiće (NFT) ključna su obilježja Alzheimerove bolesti (AB). Abnormalno fosforilirani tau stvara agregate unutar neurona, uzrokujući njihovu disfunkciju. Tau-hiperfosforilacija posljedica je neurotoksičnog djelovanja Aβ (amiloid β). Stupanj taloženja tau proteina korelira s ozbiljnošću bolesti, NFT snopići širi se na različita područja mozga tijekom progresije Alzheimerove bolesti, što u konačnici uzrokuje smrt neurona.

Mjerenje ukupnog tau proteina u cerebrospinalnoj tekućini (CSF) ili plazmi koristi se u dijagnostici i praćenju AB.

Zašto se određuje?

Zbog visoke negativne prediktivne vrijednosti, p-Tau181 je osobito vrijedan biljeg za isključivanje (rule-out) AB, dok se za potvrdu dijagnoze preporučuje određivanje u kombinaciji s Aβ biljezima i genotipizacijom ApoE.

Referentni interval: muškarci i žene: < 1.90 pg/mL

Povišeno:

• Alzheimerova bolest
• Frontotemporalna demencija i druge tauopatije
• traumatska povreda mozga
• Parkinsonova bolest i
• druge neurodegenerativne bolesti.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Transferin je protein krvne plazme koji u ljudskom tijelu služi u prijenosu iona željeza. Može vezati dva iona željeza, u obliku Fe³⁺, veže ih čvrsto, ali reverzibilno. Transferin koji ne sadrži vezano željezo naziva se apo-transferin.

Sintetizira se u jetri, a manjim dijelom u RES-u, testisima i jajniku. Jetra sintetizira transferin obrnuto proporcionalno statusu željeza u tijelu. To znači da kada je koncentracija željeza u tijelu niska, pojačava se sinteza transferina, kako bi što više željeza ušlo u stanice. I obrnuto, što je veća koncentracija željeza, to je manja koncentracija transferina jer stanice imaju dovoljno željeza. Zbog relativno male molekularne težine, kod proteinurija relativno lako gubi mokraćom. Promjene u njegovoj koncentraciji ukazuju na poremećaj u metabolizmu željeza.

Zašto se određuje?

Transferin se koristi u dijagnostici anemija ili povećane količine željezau organizmu (hemosideroza), kada se određuje s ostalim biljezima metabolizma željeza (hemoglobin, feritin i željezo). Određuje se osobama za koje se sumnja da imaju sniženo željezo (nizak hemoglobin i hematokrit) ili višak željeza (hemosideroza).

Referentni interval: 0.1 -5.2 g/L

Povećan je kod trudnica i u sideropeničnoj anemiji, a smanjena koncentracija je u jetrenoj cirozi, upalama, infekcijama, gladovanju, zloćudnim bolestima, te u nefrotičkom sindromu i nefritisu.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 2 tjedna.

Opis

Zašto se određuje?

Ne može se odrediti bez prethodno određenog željeza i UIBC/TIBC.

Preporuča se odrediti zajedno s hemoglobinom i feritinom.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja:nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

U krvnoj plazmi proteini imaju razne uloge:

• zaštitna uloga od infekcije
• održavanje koloidno – osmotskog tlaka
• djeluju kao puferi i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže
• imaju transportnu funkciju.

Pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin), zaštitna uloga od infekcije.

Krvna plazma sadržava albumim, globuline i fibrinogen, dok serum ne sadržava fibrinogen. Albumini i fibrinogen stvaraju se isključivo u jetri, gdje se stvara i manji dio globulina, dok se veći dio stvaraju plazma stanicame u retikuloendotelnom sustavu. Ukupni proteini u serumu čine zbroj svih proteina u krvotoku.

Zašto se određuju proteini?

Ukupni proteini se određuju tijekom rutinskog pregleda, osobama koje imaju simptome bolesti jetre ili bubrega, kod sumnje na malapsorpciju,  malnutriciju ili metaboličkih poremećaja.

Referentni interval: Muškarci i žene: 66 – 81 g/L

Povišeno:
Povećana koncentracija ukupnih proteina javlja se prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, kroničnim upalama i autoimunim bolestima.

Sniženo:
Smanjena koncentracija proteina javlja se pri prekomjernoj hidrataciji, gubitku proteina iz organizma, smanjenoj sintezi proteina ili pojačanoj razgradnji proteina, npr. u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, proteini se gube putem urina, kod opeklina koje zahvaćaju veću površinu gube se kroz oštećenu kožu, a kod enteritisa s teškim proljevima putem crijeva. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija se nalazi kod teških jetrenih bolesti, u kojima je zbog smanjene funkcija jetre smanjena i sinteza albumina. Nadalje, proteini su smanjeni pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i malignim bolestima.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: venska krv

Priprema: dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.