Pravovremena dijagnoza spašava život
Arterijska hipertenzija je trajno povišenje sistoličkog krvnog tlaka ≥ 140 mmHg i/ili dijastoličkog krvnog tlaka ≥ 90 mmHg. Prema najnovijim smjernicama iz 2023. god. normalan krvni tlak trebao bi biti 120-129/80-84 mmHg, dok je visoko-normalan krvni tlak 130-139/85-89 mmHg. Arterijska hipertenzija je najzastupljenije kardiovaskularno oboljenje na svijetu te je najčešća bolest razvijenih zemalja. U 2019. god. prevalencija arterijske hipertenzije u dobnoj skupini 30-79 god. iznosila je 34% u muškaraca i 32% u žena. U dobi < 50 god. hipertenzija je zastupljenija u muškaraca, dok strmiji porast sistoličkog krvnog tlaka kod žena nakon trećeg desetljeća života (a još više nakon menopauze), čini prevalenciju hipertenzije većom kod žena u starijim dobnim skupinama ( > 65 god.). Sistolički krvni tlak progresivno raste s dobi dok dijastolički krvni tlak raste samo do dobi 50-60 god. nakon čega slijedi kratko razdoblje stagnacije i blagog pada.
Postoji kontinuirana povezanost između porasta krvnog tlaka i rizika od moždanog udara, koronarne arterijske bolesti, srčanog zatajenja i progresije kronične bubrežne bolesti. Studije pokazuju da povećanje sistoličkog krvnog tlaka za svakih 20 mmHg ili porast dijastoličkog krvnog tlaka za 10 mmHg, udvostručuje rizik od fatalne koronarne arterijske bolesti i moždanog udara.
Arterijski tlak je rezultat srčanog minutnog volumena i ukupnog perifernog otpora. Posljedično istom, svako povećanje srčanog minutnog volumena ili perifernog otpora ili oboje dovodi do porasta arterijskog tlaka. U nastanku hipertenzije sudjeluju genski i okolišni čimbenici uključujući prekomjeran unos soli, pretilost, pušenje i stres.
Oko 95% bolesnika s hipertenzijom ima esencijalnu ili primarnu hipertenziju dok je u ostalih bolesnika hipertenzija posljedica bolesti nekog drugog organa i stoga se naziva sekundarna hipertenzija. Procjena stupnja kliničke težine arterijske hipertenzije temelji se na vrijednostima krvnog tlaka i postojećih promjena na drugim organskim sustavima.
Bolesnici s arterijskom hipertenzijom dugi niz godina nemaju značajne simptome, a isti se većinom pojavljuju paralelno s oštećenjem drugih organa. Najčešći simptomi hipertenzije su: okcipitalna glavobolja, bol u prsima, vrtoglavica, umor, šum u ušima, nesigurnost u hodu, krvarenje iz nosa.
U kliničkoj evaluaciji bolesnika s hipertenzijom bitno je:
- ustanoviti dijagnozu arterijske hipertenzije
- utvrditi prisustvo i stupanj oštećenja drugih organa
- utvrditi čimbenike KV rizika i postojanje drugih bolesti koje utječu na prognozu i liječenje
- isključiti ili potvrditi uzroke sekundarne hipertenzije
Da bi postavili dijagnozu arterijske hipertenzije potrebno je učestalo mjerenje krvnog tlaka u samokontroli, a ujedno dijagnozu potvrđujemo i nalazom 24h kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka (KMAT). Bitno je u obradi arterijske hipertenzije učiniti osnovne lab. nalaze (krvna slika, kreatinin, omjer albumin/kreatinin, eGFR, lipidogram: uk. kolesterol, LDL, HDL, trigliceridi, urati, GUK na tašte, sediment urina) i EKG. Za isključenje sekundarne hipertenzije potrebno je učiniti opsežniju obradu.
Kada smo postavili dijagnozu arterijske hipertenzije potrebno je što prije započeti terapiju. Terapijski pristup bolesniku ovisi o pridruženim čimbenicima rizika koji pospješuju razvoj
kardiovaskularnih bolesti, kao i o postojanju kardiovaskularne bolesti i oštećenju ciljnih organa. Esencijalna hipertenzija nije izlječiva, ali pravovremenom i adekvatnom terapijom uz postizanje ciljnih vrijednosti krvnog tlaka bitno utječemo na tijek bolesti.
Bitna je promjena životnih navika koja obuhvaća redukciju tjelesne mase, svakodnevnu tjelesnu aktivnost, mediteransku dijetu/prehranu, redukciju soli u prehrani ( < 5 g/dan), prestanak pušenja, apstinenciju od alkohola. Uz promjenu životnih navika bitno je pravovremeno uvesti antihipertenzivnu terapiju uz kontrolu krvnog tlaka. Antihipertenzive u upotrebi dijelimo u 5 skupina, a to su: ACE- inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala i diuretici (tiazidi i tiazidima slični diuretici).
Jelena Muslim, dr. med., specijalistica kardiologije
