Sindrom karpalnog tunela pogađa mlađu populaciju – kako olakšati simptome?

Sindrom karpalnog tunela jedno je od najčešćih neuroloških oboljenja današnjice, koje pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Karakteriziran trnjenjem, bolovima i smanjenom osjetljivošću u rukama, ovaj sindrom značajno utječe na kvalitetu života oboljelih, posebno onih čije su svakodnevne aktivnosti vezane uz ponavljajuće pokrete šake.

Prema statistikama, čak 3-6 % odrasle populacije osjeća simptome povezane sa sindromom karpalnog tunela, a taj broj neprestano raste, posebno među mlađim osobama zbog sve učestalijeg korištenja tehnologije i nepravilne ergonomije na radnom mjestu. Zašto je prepoznavanje simptoma ključno i kako odgovarajuće liječenje može spriječiti trajne posljedice saznajte u nastavku teksta.

Kako se izvodi postupak Hidrodisekcija živca medianusa?

Radi se o minimalno invazivnom postupku koji se provodi pod kontrolom ultrazvuka. Hidrodisekcija je siguran i učinkovit zahvat za liječenje pacijenata s blagim do umjerenim simptomima karpalnog tunela, a može se također raditi i u pacijenata s teškim simptomima koji iz nekog razloga ne žele operativni zahvat, ili koji se ne može učiniti zbog drugih pridruženih bolesti. Postupak u pravilu traje 20-30 min, injekcijskom tehnikom pod kontrolom UZV odvajamo živac medianusa s pomoću tekućine od okolnog tkiva i priraslica koje komprimiraju živac.  Može se izvoditi s fiziološkom otopinom, glukozom, kortikosteroidima, anesteticima, PRP-om. Na kraju procedure živac je okružen tekućinom i odvojen od okolnih priraslica.

Kada bi pacijenti trebali potražiti pomoć te što sve ova metoda liječenja može učiniti za njih?

Pacijenti koji imaju ispad osjeta u prva tri prsta šake s pridruženim prolaznim trnjenjem trebali bi se javiti svom liječniku obiteljske medicine koji će ih uputiti na daljnju specijalističku obradu. Od dodatnih dijagnostičkih metoda najčešće se koristi EMNG (elektromioneurografija), UZV i pretraga magnetskom rezonancijom (MR).  Ako se u ranoj fazi postavi dijagnoza, hidrodisekcija živca medianusa značajno i brzo smanjuje tegobe pacijentu te mu omogućava brz povratak svakodnevnim aktivnostima.

Sindrom karpalnog tunela sve više pogađa mlađe osobe. Koji su najčešći uzroci ovog problema među mladima, i kako im se može pomoći da ga spriječe?

Jedan od najvažnijih uzroka za nastanak sindroma karpalnog tunela su radne aktivnosti koje dovode do ponavljanja istih radnji ručnog zgloba i šake, što rezultira preopterećenjem tetiva, edema okolnih tkiva koje sužavaju karpalni tunel i komprimiraju živac. Najčešće se radi o posljedicama rada na tipkovnici, čišćenja, dizanja utega, bacačkih disciplina u atletici, zidarskih poslova, masiranja i slično. Povećani faktor rizika za nastanak sindroma karpalnog tunela imaju pacijenti s reumatoidnim artritisom, šećernom bolesti, pretilošću, tumorskom ili cističnom tvorbom u području karpalnog tunela.

Ovaj sindrom se nešto češće javlja u žena, često pogađa obje šake, dominantna ruka ima često i izraženije simptome. Da bismo na vrijeme spriječili pojavu ovoga sindroma pacijentima možemo preporučiti modifikaciju svakodnevnih radnih aktivnosti (češće uzimanje kraće pauze, istezanje prstiju, dlanova i ruke) kako bi zglob manje izložili ponavljajućim traumama. Iznimno je važno da je položaj ruku tijekom svakodnevnog rada što ugodniji i prirodniji. Ljudi koji puno rade za računalom trebali bi primjerice koristiti ergonomski miš kao i ergonomsku podlogu za miš, tipkovnicu. Korištenje ortoza za stabilizaciju ručnog zgloba i šaku također može biti od pomoći. Ponekad je potreban kraći prekid ili smanjiti aktivnosti sa šakom tijekom 1-2 mjeseca, promijeniti radne aktivnosti.

Koliko je važna rana dijagnostika kod ovog stanja, i što se događa ako se sindrom karpalnog tunela ne liječi na vrijeme?

Ako se sindrom karpalnog tunela ne liječi može doći do smanjenja volumena mišića koje živac medianus inervira (osobito mišića palca) što može dovesti do gubitka fine motorike i osjeta te kontinuiranih bolova u prstima i šaci. Često se takvi pacijenti žale na ispadanje stvari iz ruku, gubitak osjećaja za prepoznavanje topline i hladnoće što rezultira nemogućnošću obavljanja svakodnevnih radnji rukom.

Kako operativni zahvat dekompresije živca pomaže pacijentima koji imaju ozbiljnije simptome, odnosno, kako omogućava poboljšanje funkcije šake i koje su koristi za pacijente?

Kirurško liječenje dekompresije živca izvodi se u lokalnoj anesteziji, bezbolno je i traje oko pola sata. Nakon zahvata dolazi do smanjenja, odnosno, u većine pacijenata, potpunog gubitka boli, osjećaja utrnulosti, trnjenja ili peckanja u prstima i šaci. Dolazi i do povrata osjeta na dlanu i u prva tri prsta te vraćanja snage mišića inerviranih nervusom medianusom. Nakon kirurškog zahvata pacijenti više nemaju bolove u šaci po noći koji ih bude iz sna te im predmeti više ne ispadaju iz ruku. Iako trajanje oporavka nakon operacije najviše ovisi o stupnju kompresije živca, duljini trajanja kompresije te atrofiji mišića, koje može trajati i do godinu dana nakon operativnog zahvata, ovaj zahvat dovodi do znatnog poboljšanja funkcije šake, naročito ako se liječi na vrijeme.

Koji su dugoročni rezultati liječenja sindroma karpalnog tunela ako se dijagnoza postavi na vrijeme?

Ako se dijagnoza postavi na vrijeme, najčešće ne dolazi do ponovnog javljanja sindroma karpalnog tunela. Uz osobno dugogodišnje iskustvo kirurškog liječenja karpalnog kanala objavljene su i brojne studije o njegovim dugoročnim pozitivnim rezultatima. Tako je u rujnu ove godine objavljena studija u kojoj preko 73 % pacijenata nije imalo simptome CTS (sindrom karpalnog kanala) 11 godina nakon operacije te je imalo poboljšanu kvalitetu života (Krieger i sur., Int J Environ Res Public Health. 2024). U znanstvenom časopisu Hand objavljeno je istraživanja u kojem 75 do 90 % pacijenata nije imalo ponovno javljanje sindroma karpalnog  kanala i do deset godina nakon kirurškog liječenja (Louie D.i sur., Hand (N Y). 2012).

Izostanak liječenja karpalnog kanala može dovesti do trajnog oštećenja živca i kompletne atrofije mišića dlana koji se niti nakon operacije do kraja ne oporave te može doći do kompletnog gubitka fine motorike prstiju i trajne nemogućnosti pravilnog korištenja ruku i prstiju.

Sindrom karpalnog tunela može dovesti do trajnog oštećenja živca ako se ne liječi. Koji su prvi simptomi na koje pacijenti trebaju obratiti pozornost kako bi izbjegli ozbiljnije posljedice?

Prvi simptomi mogu zahvatiti samo dio prsta ili dlana i mogu biti ili samo jedno od navedenih simptoma ili svi navedeni simptomi. Treba imati na umu da u osoba koje duže vrijeme imaju sindrom karpalnog kanala postoji mogućnost i razvoja tzv. Kompleksnog Regionalnog Sindroma Boli (Complex Regional Pain Syndrome -CRPS) gdje dolazi do javljanja boli u cijeloj ruci ili vratu zbog kompresije živca.

Simptomi sindroma karpalnog tunela:

• osjećaj peckanja, mravinjanja ili trnjenja: može se javiti u prva tri prsta i/ili u dlanu. Na početku se može javiti samo kao malo peckanje na vršku palca ili u sva tri prsta, a onda se peckanje može postupno pojačavati i ići prema dlanu, podlaktici pa sve do ramena. Ove senzacije mogu se u početku javljati sporadično no kako vrijeme prolazi javljaju se sve češće i traju sve duže.
• bolovi u prva tri prsta, naročito noću koji bude iz sna. Bolovi se mogu pogoršavati sa svakodnevnim aktivnostima te mogu zahvatiti i područje vrata.
• naticanje prstiju ili šake iako izvana izgleda da prsti nisu natečeni.
• poteškoće u finoj motorici i hvatanju predmeta – otežan je tzv. pincetni hvat kod kojeg pacijenti ne mogu hvatati predmete s prva dva prsta, zatim otežano hvataju ili drže predmete u rukama ili im predmeti ispadaju iz ruku.
• gubitak ili poremećaj osjeta što dovodi do blažih ozljeda ili smanjenih kretnji prstiju i šake npr. nemogućnost da zakopčaju gumbe na košulji.

Kako rana dijagnostika pomaže pacijentima u sprječavanju daljnjih komplikacija?

Pacijentima savjetujemo da ne zanemaruju simptome te da potraže liječničku pomoć. Benefiti rane dijagnostike sindroma karpalnog kanala su mnogostruki: smanjuje se mogućnost trajnog oštećenja živca i mišića i njihovih posljedica, smanjuju se troškovi liječenja jer se izbjegnu složeniji postupci i dugotrajna rehabilitacija, smanjuju se komplikacije nakon operativnog zahvata te se ubrzava oporavak nakon operacije. Pacijenti se brže vraćaju svakodnevnim aktivnostima što znači da gube manje radnih dana. Rana dijagnostika je ključna jer značajno povećava šanse za potpuni oporavak uz minimalne intervencije.

Za više informacija ili rezervaciju termina pregleda javite nam se pozivom na broj 072 12 12 12 ili mailom na info@medikol.hr.