Hormoni endokrinog pankreasa – inzulin

Opis

Inzulin je hormon koji luče β- stanice gušterače (pankreasa), te direktno utječe na metabolizam i unos glukoze u gotovo sve tjelesne stanice. U metabolizmu ugljikohidrata inzulin povećava brzinu unosa glukoze u stanice jetre, mišića i adipoznog tkiva, zatim stimulira sintezu glikogena i istovremeno inhibira glikogenolizu i glukoneogenezu. Rezultat ovih aktivnosti je pohrana viška glukoze. U metabolizmu proteina stimulira transport i unos aminokiselina u jetru, te sintezu proteina. U metabolizmu lipida stimulira unos glukoze u adipozne stanice, kao i sintezu i pohranu triglicerida, te inhibira razgradnju pohranjenih lipida.
Upravo po toj količini izlučenog inzulina možemo razlikovati dva tipa dijabetesa. Šećerna bolest tipa 1 predstavlja svega 7-10% svih slučajeva dijabetesa. U oboljelih od dijabetesa tipa 1, T stanice imunološkog sustava napadaju β- stanice, i uništavaju ih. Zbog toga gušterača uopće ne luči hormon inzulina, te ga je u tijelo potrebno unositi injekcijom. U bolesnika s tipom 2 dijabetesa β- stanice stvaraju promijenjene ili čak normalne količine inzulina, pa uslijed poremećaja u stanicama jetre ili mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. U tipu 2 šećene bolesti inzulin hormon se veže na stanične receptore, ali glukoza ne može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija.

Zašto se određuje inzulin?

Test na inzulin se koristi u svrhu procjene sposobnosti pankreasa za stvaranje inzulina, u dijagnostici tumora koji proizvode inzulin (inzulinomi), u dijagnostici hipoglikemija (niskog nivoa glukoze u krvi), u dijagnostici inzulinske rezistencije, kao i određivanja terapije kod dijabetesa tipa 2.

Referentni interval:

Muškarci i žene: 17,8 – 173 pmol/L

Referentne vrijednosti odnose se na inzulin mjeren natašte!

Snižene vrijednosti:

Niske koncentracije inzulina dovode do nastanka dijabetesa mellitusa. Mogući uzrok tome je oštećenje ß-stanica (tip-I dijabetes), smanjena aktivnost inzulina ili smanjena sinteza u gušterači (tip II), zatim cirkulirajuća protutijela na inzulin, zakašnjelo izlučivanje inzulina ili nedostatak inzulinskih receptora.