Opis:
Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.
IgA stvara se u submukozi interstinalnog i respiracijskog trakta. Ne prolazi placentu, a u djece koncentracije odraslih doseže tek nakon 15. godine. Javlja se u dva oblika, jedan u krvi, a drugi na površini sluznica i tjelesnim sekretima. Prvi (u krvi) građen je od jedne molekule – tzv monomer, dok je drugi (sluznice i tjelesni sekreti) građen od dvije posebno povezane molekule – tzv dimer. Dok se IgA u krvi (serumski IgA) nalazi u malim kolićinama, ono je zastupljeno u mnogo većoj kolićini na površini mukoznih membrana – sluznicama (probavnog, respiratornog i urogenitalnog trakta) te u tjelesnim sekretima ( slina, suze, kolostrum, majčino mlijeko, bronhalni sekret, nazalni sekret, vaginakni sekret, prostatična tekučina). Ovaj IgA naziva se sekretorni IgA. Sekretorni IgA izlučuje se u crijeva svaki dan u količini od 3 – 5 grama. Sposoban je da veže toksine, a u kombinaciji sa lizozimima razvija antibakterijsko i antivirusno svojstvo.
Zašto se određuju?
Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Određuje se kod bolesti crijeva i dišnih organa,virusnih infekcija, multilpog mijeloma i tuberkuloze.
Referentni intervali:
Muškarci i žene:
IgA 0.7 – 4,0 g/L
Povišene:
koncentracije imunoglobulina A je pri bolestima crijeva, dišnih organa, tuberbuloze te katkad u početnoj fazi jetrene ciroze.
Smanjene vrijednosti:
sekretornog IgA ili njegovo odsustvo dovodi do imunodeficijencije, što može rezultirati s učestalim infekcijama respiratornog i urogenitalnog trakta, te prodora u tijelo supstanca koje mogu izazvati alergiju.
Vrsta i vrijeme uzimanja uzorak
Uzorak:
serum (venska krv).
Nije potrebna posebna priprema
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja
