Serološke pretrage

Opis

Prva protutijela koja se stvaraju za borbu protiv virusa hepatitisa A su IgM protutijela. Ona se pojavljuju rano u tijeku bolesti i obično se mogu otkriti odmah nakon što se pojave simptomi bolesti. IgM protutijela nestaju tijekom oporavka. Gotovo svi oboljeli potpuno se oporave, no infekcija hepatitisom A ponekad može uzrokovati komplikacije kod starijih osoba te osoba koje već imaju bolest jetre.

anti-HAV

U serumu se virus dokazuje prisustvom antitijela IgM odnosno IgG tipa koji se zajedno označavaju kao anti-HAV.
Ispituje se imunitet organizma na hepatitis A nakon infekcije ili cijepljenja

anti-HAV-IgM

Protutijela prema virusu hepatitisa A klase IgM
Prisutna 6 mjeseci nakon infekcije
Dijagnoza ili isključenje svježeg hepatitisa A
– test pozitivan na početku infekcije
– test je pozitivan 2-6 mjeseci nakon početka bolesti- neg. test isključuje Hepatitis A

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Hepatitis A je akutna zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa A (HAV). Prenosi se uglavnom konzumiranjem zagađene hrane i vode ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom, a moguć je i prijenos spolnim putem. Gotovo svi oboljeli se potpuno oporave i imaju doživotni imunitet. Međutim, vrlo mali postotak osoba zaraženih hepatitisom A može razviti težak i brz tijek bolesti (takozvani fulminantni hepatitis), koji može uzrokovati zatajenje jetre i smrtni ishod.

Rizik od infekcije hepatitisom A povezan je s nedostatkom čiste i pitke vode te lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima (poput prljavih ruku). U zemljama gdje je rizik od zaraze hranom ili vodom mali, bilježe se epidemije među muškarcima koji imaju spolne odonose s muškarcima (MSM populacija) i osobama koje injektiraju droge. U djece ispod 5 godina bolest je blaga i uglavnom bez ikterusa (90%), dok u odraslih ikterus se javlja u 75 % oboljelih. Bolest traje 2 tjedna do 3 mjeseca nakon čega se stječe doživotna imunost.

Za razliku od hepatitisa B i C, hepatitis A ne uzrokuje kroničnu bolest jetre i rijetko ima smrtni ishod, no rijetko može izazvati iscrpljujuće simptome i fulminantni hepatitis (akutno zatajenje jetre), koji je često fatalan.

Hepatitis A pojavljuje se sporadično i u epidemijama širom svijeta, s tendencijom cikličkih ponavljanja. Virus hepatitisa A jedan je od najčešćih uzročnika zaraze putem hrane.

Referentni interval: Muškarci i žene: negativno

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

anti-HAV IgM

Protutijela prema virusu hepatitisa A klase IgM
Prisutna 6 mjeseci nakon infekcije
Dijagnoza ili isključenje svježeg hepatitisa A
– test pozitivan na početku infekcije
– test je pozitivan 2-6 mjeseci nakon početka bolesti- neg. test isključuje Hepatitis A

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Za dijagnostiku hepatitisa B provodi se testiranje iz krvi kojim se otkrivaju biljezi hepatitisa B (antigen i antitijela). Prisutnost infekcije dokazuje se otkrivanjem hepatitis B površinskog antigena (HBsAg). Ako HbsAg ostaje prisutan više od 6 mjeseci tada bolesnik postaje trajni nosioca HBs antigena.

HbsAg

Hepatitis B površinski antigen
Pojavljuje se dva tjedna do dva mjeseca prije kliničkim simptoma bolesti
HBsAg se koristi za dijagnozu akutne ili kronične infekcije hepatitisom B te za probiranje davalaca krvi na prisutnost HBV infekcije.
Ako je prisutan više od 6 mjeseci prešlo je u stanje trajnog nosioca HBs antigena

anti-HBs

Protutijela na površinski antigen virusa hepatitisa B
Pojavljuje se 3-4 mjeseca od početka bolesti. Prisustvo dokazuje da je osoba bila u kontaktu s hepatitisom B (zarazom ili cjepljenjem).
Pojavom anti-HBs bolesnik je zaštićen od reinfekcije HBV.
Nakon preboljenja hepatitisa u krvi se pojavjuju nakon što nestane HbsAg a ta protutijela ostaju doživotno.

anti-HBc

Protutijela klase IgM i IgG na sržni antigen virusa hepatitisa B
Pojavljuje se 6 dana nakon infekcije, IgM  antitijela ukazuju na akutnu infekciju a IgG antitijela ukazuju na kroničnu infekciju

anti-HBc IgM

Protutijela na sržni antigen virusa hepatitisa B klase IgM
Dokaz je nedavne zaraze i obično nestaje u roku 6-12 mjeseci nakon akutne faze bolesti

Nakon preboljenja hepatitisa u krvi ostaju doživotno.

HBeAg

Pojavljuje se nakon 7 dana od početka bolesti i nestaju nakon 2 tjedna
Nalaz HBeAg u serumu znači i aktivnu replikaciju HBV a time i infektivnost bolesnika za okolinu

anti-HBe

Nestankom HBeAg u serumu odmah se pojavljuju protutijela anti- Hbe
Nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan, ako je negativan.

U slučaju pozitivnog nalaza preporuča se napraviti potvrdni test u dogovoru s pacijentom. Nalaz potvrdnog testa je gotov za 7 radnih dana.

Opis

Hepatitis B je bolest karakterizirana upalom i povećanjem jetre, koju uzrokuje virus hepatitisa B (HBV). HBV je najčešći uzročnik akutnog hepatitisa i najrašireniji uzročnik kroničnih virusnih infekcija jetre. Prenosi se zaraženom krvlju ili spolnim putem. Kronični hepatitis B ponekad može uzrokovati cirozu i karcinom jetre.

Tijekom infekcije, HBV sintetizira površinski antigen (HBsAg), poznat  pod nazivom „Australija antigen“, koji se može odrediti u krvi zaraženih osoba. HBsAg je protein prisutan na površini virusa. Javlja se kod akutnih i kroničnih infekcije, zbog toga ga određujemo za probiranje i dokazivanje HBV infekcije.

Površinski antigeni hepatitisa B mogu se otkriti u krvi nekoliko nedjelja nakon početka infekcije. Oni su jedan od najranijih znakova infekcije hepatitisom B, a primarni je pokazatelj i kronične infekcije.

Zašto se određuje?

Ovu pretragu trebate raditi kada imate simptome hepatitisa ili ste bili u bliskom kontaktu s oboljelima od hepatitisa B, ako imate kroničnu bolest jetre zbog nekog drugog uzroka, ako se liječite od hepatitisa B, ako ste intravenski ovisnik o opijatima ili prakticirate spolne odnose bez zaštite. Isto tako, ako imate simptome poput groznice, umora, gubitka apetita, mučnine, povraćanja, abdominalne boli, tamnog urina, blijede stolice, žutice, ako ste trudni ili zaraženi HIV-om.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan, ako je negativan.

U slučaju pozitivnog nalaza preporuča se napraviti potvrdni test u dogovoru s pacijentom. Nalaz potvrdnog testa je gotov za 7 radnih dana.

Opis

Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B. Bolest može biti blaga i trajati nekoliko tjedana, ali i ozbiljna doživotna infekcija (kronični hepatitis B). Jedini rezervoar infekcije je čovjek.

Virus hepatitisa B nalazi se kod zaraženih ljudi najviše u krvi, ali i u drugim tjelesnim tekućinama (slina, sjemena tekućina, vaginalni sekret …).

Tri najvažnija načina širenja hepatitisa B su:

• krvlju (npr. ubod na zaraženu iglu, dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga)
• nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim i analnim) i
• s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, a moguće je i dojenjem.

Hepatitis B se NE MOŽE prenijeti dijeljenjem pribora za jelo, grljenjem, poljupcem, držanjem za ruku, kašljanjem, kihanjem, hranom i vodom. Inkubacija hepatitisa B je između 2 i 6 mjeseci. Većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma tijekom akutne faze bolesti. Ako se jave simptomi, oni uključuju žutilo (žuticu) kože i očiju, urin boje tamnog piva, veliki umor, mučninu, povraćanje i bol u trbuhu, a traju nekoliko tjedana. Mali dio oboljelih razvije težak akutni oblik hepatitisa koji vodi do zatajenja jetre, što može dovesti do smrti. Također manji dio oboljelih može razviti kronični oblik bolesti koji nakon dvadesetak godina može dovesti do ciroze i raka jetre. Kronični oblik daleko je češći kod male djece i to je glavni razlog zašto cjepimo djecu u prvoj godini života. Više od 90% prethodno zdravih osoba prirodnim putem će se oporaviti tijekom godine dana.

Ukoliko nakon 6 mjeseci od početka infekcije rezultat HBsAg bude negativan, a u krvi se pojave detektabilna površinska antitijela na hepatitis B (anti – HBsAg ukupna antitijela), smatra se da je osoba izliječena, da nema akutni oblik hepatitisa B.

Ako ste pozitivni na HBsAg duže od šest mjeseci, to znači da je virus aktivan i imate kroničnu infekciju hepatitisom B.

Referentni interval: negativan

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Tijekom infekcije HBV-om općenito se stvaraju antitijela na HBcAg, koja često ostaju doživotno. Anti-HBc pojavljuje se ubrzo nakon pojave HBV infekcije i obično se mogu otkriti u serumu ubrzo nakon pojave HBsAg. Anti-HBc ostaju u organizmu čitav život kod osoba koje su se preboljele HBV infekcije, također mogu se dokazati kod akutnih infekcija.

Stoga su pokazatelj akutne ili kronične HBV infekcije. Antitijela protiv HBcAg (anti-HBc) obično se pojavljuje na početku klinički izražene bolesti; nakon toga titar se postupno smanjuje. U akutnoj infekciji, anti–HBc je uglavnom IgM klase, dok u kroničnoj infekciji dominira IgG anti–HBc.  Anti-HBc se ne stvara nakon cijepljenja.

Referentni interval: negativno

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

anti-HBc IgM

Protutijela na sržni antigen virusa hepatitisa B klase IgM
Dokaz je nedavne zaraze i obično nestaje u roku 6-12 mjeseci nakon akutne faze bolesti

Nakon preboljenja hepatitisa u krvi ostaju doživotno.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

anti-HBe

Nestankom HBeAg u serumu odmah se pojavljuju protutijela anti-Hbe
Nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

HBeAg

pojavljuje se nakon 7 dana od početka bolesti i nestaju nakon 2 tjedna
Nalaz HBeAg u serumu znači i aktivnu replikaciju HBV a time i infektivnost bolesnika za okolinu

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

Opis

Za dijagnostiku hepatitisa C rad se probirni test na protutijela hepatitis C (anti-HCV), ukoliko je pozitivana tada se radi molekularani potvrdni test (dokaz virusne RNA). Protutijela na hepatitis C pojavljuju se obično nakon 3 tjedna nakon infekcije. Međutim, ponekad se protutijela na hepatitis C ne pojavljuju ni nakon 3 do 6 mjeseci od početka bolesti. U tom slučaju nepostojanje protutijela ne isključuje zarazu.

anti-HCV
Za detekciju akutne, kronične ili protekle HCV infekcije određuju se protutijela anti-HCV.

Referentni interval: negativan

Pozitivan anti-HCV nalaz ne dokazuje prisustvo akutne ili kronične HCV infekcije.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan, ako je negativan.

U slučaju pozitivnog nalaza preporuča se napraviti potvrdni test u dogovoru s pacijentom. Nalaz potvrdnog testa je gotov za 7 radnih dana.

Anti-HCV

Hepatitis C je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa C (HCV).

Osnovni put širenja hepatitisa C je kada krv inficirane osobe uđe u tijelo druge osobe, npr:

• ubod na kontaminiranu iglu
• transfuzijom krvi
• transplantacijom organas hepatitis C pozitivne majke na novorođeno dijete.

Ova bolest je vrlo česta među intravenskim ovisnicima koji koriste tuđi pribor za ubrizgavanje droge. U povećanom riziku su i osobe na hemodijalizi, te zdravstveni djelatnici koji su često u kontaktu s krvlju. Znatno rjeđi je prijenos spolnim putem. Hepatitis C se NE PRENOSI majčinim mlijekom, uobičajenim socijalnim kontaktom, druženjem, grljenjem, rukovanjem, poljupcem, hranom, vodom. U svijetu, najčešći načini prijenosa su među intravenskim ovisnicima i nesigurnim postupcima u zdravstvenim ustanovama. U nekim razvijenim zemljama u porastu je prijenos među homoeksualcima zaraženih s HIV-om. Naime, osoba zaražena HIV-om lakše se zarazi hepatitisom C.

Inkubacija (vrijeme od zaražavanja do pojave prvih simptoma bolesti) hepatitisa C iznosi od 2 tjedna do 6 mjeseci. U 85 % zaraženih, jer izostaje imunološka aktivacija, kako stanična tako i humoralna, replikacija virusa se ne zaustavlja ni u prisutnosti neutralizirajućih HCV – protutijela. U tim uvjetima većina zaraženih je nesvjesna bolesti, bez liječenja razviju perzistentni kronični hepatitis koji se manifestira tek kod teškog oštećenja jetre. Ulaskom virusa u organizam, u krvi bolesnika nalaze se antigeni i antitijela te genetski materijal.

Točna dijagnoza moguća je samo određivanjem “biljega hepatitisa C”. Najčešće se koristi test anti- HCV koji se javlja 70 dana nakon infekcije.

Referentni interval: Muškarci i žene: negativno

Povišeno: Pozitivan anti-HCV nalaz dokazuje prisustvo akutne ili kronične HCV infekcije.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu, a na ostalim lokacijama idući radni dan, ako je negativan.

U slučaju pozitivnog nalaza preporuča se napraviti potvrdni test u dogovoru s pacijentom. Nalaz potvrdnog testa je gotov za 7 radnih dana.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 7 radnih dana.

Opis

HEV (hepatitis E virus) infekcija je rastući javno zdravstveni problem u svijetu. HEV se većinom očituje kao samolimitirajući akutni hepatitis, međutim ekstrahepatalne manifestacije kao i kronični hepatitis u imunokompromitiranih osoba sve su češći. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa: 1, 2, 3 i 4. Genotipovi 1 i 2 nađeni su samo kod ljudi, a 3 i 4 u nekih životinjskih vrsta (domaće i divlje svinje te jeleni) no rijetko prelaze na ljude.

U zemljama u razvoju hepatitis E se pojavljuje endemski, a uzrokuju ga HEV-1 i HEV-2. Prenosi se fekalno-oralnim putem onečišćenom vodom i kontaminiranom hranom. HEV-1 dominira u južnoj i središnjoj Aziji, na Dalekom istoku, u sjevernoj Africi i na Karibima, a HEV-2 se nalazi u Meksiku i zapadnoj Africi. U Europi se infekcija HEV-om uglavnom prenosi konzumacijom zaraženog i nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili prerađevina, mesa jelena te sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode.Prevalencija je najveća u mlađih odraslih osoba, posebno muškaraca u dobi od 15 do 30 godina.

HEV-1 i HEV-2 šire se samo između ljudi. Dokazan je vertikalni prijenos s majke na dijete, kao i prijenos transfuzijom krvi. Nema dokaza da se HEV-1 i HEV-2 prenose spolnim putem. Izravni prijenos s jedne osobe na drugu smatra se mogućim, ali izuzetno rijetko. Infekcija s HEV-1 u trudnoći velik je rizik za majku i plod.
HEV se izlučuje stolicom zaražene osobe, a preko probavnog sustava ulazi u tijelo. Zaražene osobe izlučuju virus od nekoliko dana do 3-4 tjedna nakon početka bolesti.
Hepatitis E se prenosi preko probavnog sustava (fekalno-oralnim putem), uglavnom konzumiranjem vode i hrane onečišćene fekalijama te rijeđe izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom.

Dijagnostika: Dijagnoza hepatitisa E postavlja se laboratorijskom pretragom, detekcijom specifičnih protitijela IgM na virus u krvi osobe. Dodatni testovi uključuju molekularne testove radi otkrivanja nukleinske kiseline hepatitisa E u krvi ili stolici (RNA HEV) virusa.
Simptomi: Većina infekcija hepatitisom E ima blagi klinički tijek i prolazi spontano. Početni simptomi obično su nespecifični – malaksalost, gubitak apetita, bol u trbuhu, temperatura, mučnina i povraćanje. Tjedan-dva nakon pojave općih simptoma može se razviti žutica uz tamnu mokraću i blijedu stolicu. U trudnica hepatitis E može biti vrlo teška bolest, s razvitkom akutnog fulminantnog hepatitisa i smrtnim ishodom u 10-30 % oboljelih trudnica u trećem tromjesečju trudnoće. Kod osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji, kao što su osobe s presađenim organima, smrtnost je također visoka.

Liječenje:
Ne postoji specifični lijek za hepatitis E. Međutim, infekcija hepatitisom E obično prolazi za jedan do četiri tjedna i često se otkrije samo slučajno te hospitalizacija nije potrebna, osim u rijetkim slučajevima.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Helicobacter pylori je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju, s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 stupnjeva C. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini, a dokazan je i u stolici.
Nakon inficiranja:

• kod 90-100% bolesnika će se razviti gastritis (upala želučane sluznice)
• kod 20% bolesnika će se razviti ulkus (čir) na dvanaesniku ili želucu
• kod 1% bolesnika će se razviti rak želuca. Zbog toga je 1994. godine HP uvršten u grupu najjačih karcinogena (I stupnja) – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Kako se otkriva Helicobacter pylori infekcija?

Dijagnostički postupci za otkrivanje Helicobacter pylori-infekcije svrstani su u dvije skupine: invazivni i neinvazivni.
Pregled stolice je brz i jednostavan način otkrivanja specifičnog antigena bakterije Helicobacter pylori. Za razliku od serološkog testa na antitijela u serumu, ovaj test otkriva aktualnu infekciju.

Kada trebate obaviti ovu pretragu?

Ovu pretragu trebate obaviti ako imate simptome gastrointestinalne bolesti kao što su bol, iznenadni gubitak tjelesne težine, česte mučnine i povraćanje, osjećaj loše probave te punoće i nadutosti.

Kolika je dijagnostička vrijednost ovog testa?

• Rezultat testa se izražava kao pozitivan ili negativan.
• Specifičnost ovog testa je visoka što znači da ako je test pozitivan onda je infekcija vrlo vjerojatna.
• Za razliku od testova iz krvi, test iz stolice dokazuje antigen tako da osim za dijagnostiku akutne infekcije pokazatelj je uspješnosti terapije.

Kako se pripremiti prije pretrage?

Testiranje treba odgoditi kod proljeva ili vodenaste stolice. Ukoliko ste na terapiji za Helicobacter pylori testiranje treba odgoditi 2 tjedna od zadnje doze lijeka.

Kako pripremiti uzorak za pretragu?

Za ovu pretragu treba donijeti uzorak stolice veličine lješnjaka. Uzorak stolice može se uzeti bilo kada tijekom dana. Uzorak stolice treba testirati što je prije moguće te ga je potrebno dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Ako to nije moguće, preporučuje se čuvati uzorak u hladnjaku (na temperaturi od 2 do 4°C) i unutar jednog dana dostaviti u laboratorij.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 90 minuta u Zagrebu i Čakovcu, a na ostalim lokacijama idući radni dan.

Opis

Opis

Toksoplazmoza je jedna od najvažnijih antropozoonoza, bolesti koje se prenose sa životinja na ljude. Infekciju uzrokuje parazit Toxoplasma gondii, jedan od “najuspješnijih” parazita na Zemlji, jer se procjenjuje da je njome prokuženo više od 30% čovječanstva.

Spolni razvoj toksoplazme zbiva se samo u životinja iz porodice mačaka, a nespolni kod ostalih toplokrvnih životinja i čovjeka. Kod mačke se razvoj parazita završava izbacivanjem oocista stolicom u vanjsku sredinu, u kojoj za 1-5 dana postaju infektivne. Ovisno o klimatskim uvjetima, u ovom obliku parazit može ostati postojan godinama.

Najčešći oblik peroralne zaraze u SAD–u je unos oocista iz mačjeg izmeta. Do infekcije može doći i konzumacijom sirovog ili nedovoljno kuhanog mesa, najčešće janjetine, svinjetine ili, rijetko, govedine, koje sadrži tkivne ciste. Ako se majka zarazi, ili ako imunosupresija dovede do reaktivacije stare infekcije tijekom trudnoće, toksoplazmoza se može prenijeti kroz posteljicu. Do prijenosa također može doći transfuzijom pune krvi ili leukocita ili presađivanjem organa seropozitivnog davaoca. Do reaktivacije dolazi ponajprije u imunokompromitiranih bolesnika. U inače zdravih ljudi se prirođena ili stečena infekcija može reaktivirati u mrežnici. Stara infekcija pruža zaštitu od reinfekcije.

Dijagnostika toksoplazmoze se zasniva na određivanju specfičnih IgM i IgG. Specifična IgM protutijela pojavljuju se tijekom prva 2 tjedna akutne bolesti, najveću koncentraciju dosežu od 4 do 8 tjedna, a potom njihova koncentracija pada ispod razine detekcije, ali perzistiraju i do 18 mjeseci nakon akutne infekcije. Titar IgG protutijela raste sporije, vrhunac doseže unutar 1-2 mjeseca, a potom ostaje stabilan mjesecima i godinama.

Referentni interval

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Citomegalovirus / CMV je DNA herpesvirus koji je rasprostranjen po cijelom svijetu s različitim simptomima kod zaraženih. Spada u najčešće infekcije tijekom trudnoće s učestalošću kod rođenja oko 0,5 %. Nije točno utvrđeno koji su rizični čimbenici o kojima ovisi prijelaz infekcije na fetus i težina oštećenja djeteta. CMV se prenosi krvlju, tjelesnim tekućinama i transplantiranim organima. Moguć je prijenos transplacentarno i tijekom poroda. Prevalencija raste s dobi; 60 do 90% odraslih preboljelo je CMV infekciju. Prevalencija je viša u osoba nižeg socioekonomskog statusa.

Ako je majka prije trudnoće došla u kontakt s virusom, steći će određeni imunitet i teže će doći do reinfekcije kod ponovnog kontakta s virusom u trudnoći, no imunitet prije trudnoće je parcijalan i ne pruža joj potpunu nego samo djelomičnu zaštitu od ponovne infekcije u trudnoći. Iako najveći broj infekcija s CMV u trudnoći prođe bez simptoma, u 5–20 % novorođene djece postoje nekakvi simptomi. Ta djeca imaju stopu smrtnosti od 5%, a u 50 do 60 % dolazi do težih neuroloških oštećenja. Virus doživotno ostaje u organizmu u latentnom stanju. Za imunokompromitirane osobe, a pogotovo kod transplantiranih pacijenata, infekcija ovim virusom može biti vrlo opasna, a čak i fatalna. Lijek ne postoji, ali antivirusni i neki simptomatski lijekovi mogu biti od pomoći u smanjenju širenja virusa i olakšanju simptoma.

Referentni interval

Pozitivno:
Ukazuje na nedavnu infekciju ili infekciju iz prošlosti.

Negativno:
Pacijent vjerojatno nije bio izložen niti zaražen CM virusom i podložan je primarnoj infekciji.
IgM ukazuje na trenutno postojanje infekcije u organizmu, dok IgG ukazuje na to je li infekcija preboljena u prošlosti. Rezultati testa na oba antitijela gledaju se zajedno i na temelju njih i kliničke slike liječnik donosi konačni zaključak o infekciji.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Rubeola ili crljenac je akutna virusna zarazna bolest koju čine oskudni opći simptomi, diskretan svijetlocrveni mrljasti osip, te otok limfnih žlijezda iza uha i na zatiljku. Rubeola je najčešće blaga bolest. Nakon inkubacije od 14 do 21 dan, u odraslih se pojavljuje prodromalni stadij bolesti koji je u djece slabo izražen ili ga čak nema. Prodromalni stadij traje 1–5 dana, a očituje se vrućicom, umorom i limfadenopatijom.

Za rubeolu je karakteristično povećanje nuhalnih, subokcipitalnih i stražnjih cervikalnih limfnih čvorova. Na početku bolesti se može vidjeti hiperemija ždrijela.

Osip se najprije se pojavljuje na licu i vratu te se brzo širi na trup i ekstremitete. U početku je to obično mrljasti eritem, osobito na licu. Drugog dana bolesti osip postaje skarlatiniforman (točkast) sa crvenkastom zažarenosti. Na mekom nepcu se pojavljuju petehije (Forschheimerove pjege) koje se kasnije stapaju u veće crvenilo na sluznici. Osip traje 3 do 5 dana.

Opći simptomi poput slabosti ili povremenih artralgija u dječjoj su dobi vrlo blagi, a ponekad ih i nema. Ni u odraslih obično nema težih općih simptoma, no ponekad se pojavljuju vrućica, slabost, glavobolja, ukočenost zglobova i prolazni aritritis te blagi rinitis. Vrućica obično nestaje 2 dana nakon pojave osipa.

Virus se lako širi, prijenosi se između zaraženih osoba kašljanjem i kijanjem i može se prevenirati primanjem cjepiva. Cjepivo za virus Rubelle je MMR (engl. Measles, Mumps, Rubella, male boginje, zauške, rubeola) i prima se u dvije doze.

Najveća opasnost od infekcije ovim virusom je prvi kontakt trudnice s virusom tijekom prvog trimestra trudnoće. Virus prolazi kroz placentu i inficira fetus i može dovesti do pobačaja ili kongenitalnog rubela sindroma (CRS) – grupe ozbiljnih defekata koji pogađaju fetus i mogu dovesti do intelektualnih i razvojnih anomalija, gluhoće i problema s jetrom i srcem.

• IgM antitijela na virus rubeole se pojavljuju odmah nakon infekcije i predstavljaju biljeg nedavne infekcije.
• IgG antitijela pojavljuju u krvi nešto kasnije nego IgM, mogu se detektirati cijeli život i pružaju zaštitu od ponovne infekcije.

Zašto se određuje?

Rubella IgG test se određuje kod trudnica ili žena koje planiraju trudnoću.

Referentni interval:

• Pozitivan rezultat potvrđuje postojanje imuniteta na virus rubeole zbog cjepljenja ili izloženosti u prošlosti.
• Negativan rezultat upućuje na nedostatak imunosti na virus rubeole.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Herpes simplex je zarazna bolest koja dovodi do pojave povratnih malih, bolnih, tekućinom ispunjenih mjehura na koži ili sluznicama.

Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa.

Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva oralni herpes. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva.

Herpes simplex-virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi s virusom HSV-1.

Herpes simplex dovodi do izbijanja (promjena) na koži i sluznicama. Ta izbijanja jenjaju, premda virus ostane u neaktivnom (latentnom) stanju unutar ganglija (skupina tjelešaca živčane stanice) u zaraženom području. S vremena na vrijeme virus se ponovno aktivira i razmnožava, često uzrokujući izbijanja mjehurića na istom mjestu kao i pri prijašnjoj infekciji. Međutim, virus može postojati u koži a da ne uzrokuje očiti mjehurić; virus u takvom stanju može služiti kao izvor zaraze drugih ljudi. Izbijanja mogu izazvati prekomjerna izloženost suncu, vrućica, fizički ili emocionalni stres, potiskivanje (supresija) imunološkog sustava ili neka hrana i lijekovi, ali često su čimbenici poticanja nepoznati.

Treba napomenuti da postoji terapija koja može kontrolirati HSV infekciju, ali ne i izlječiti . HSV1 i HSV2 se mogu detektirati u uzorcima brisa aktivnih lezija kože ili sluznice urogenitalnog trakta, oka itd. U detekciji se primjenjuje molekularna dijagnostika pomoću PCR .

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

• Toxoplasma gondii IgM i IgG
• Rubella IgM
• Rubella IgG
• CMV citomegalovirus
• HSV-1 i HSV-2 (herpes virusi) IgG 

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).

Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvovaginalna kandidijaza

Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza

Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika

detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgA antitijela nalaze se u mukoznim izlučevinama i važna su za lokalni imunitet sluznice. Iako predstavljaju samo 15-20% humanih imunoglobulina u serumu, smatra se da su visoke razine specifičnih serumskih IgA antitijela protiv Candide povezane s Candida infekcijama sluznica gastrointestinalnog, respiratornog i urogenitalnog sustava

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).

Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvovaginalna kandidijaza

Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza

Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika

detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgG antitijela nastaju kada se razina IgM antitijela smanji i pokazatelj su kronične (prošle infekcije). Mogu ostati trajno pozitivna kao znak preboljenja bolesti

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).

Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvovaginalna kandidijaza

Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza

Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika

detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgM antitijela su prva antitijela koja se stvaraju nakon primarne izloženosti Candidi. Njihova uloga je aktivacija komplementa te ujedno pomažu fagocitnom sustavu da eliminira uzročnika. Pozitivna su kod primarnih, akutnih infekcija uzrokovanih Candidom albicans, premda se mogu pojaviti i kod reinfekcija (ponovna infekcija) iako njihova razina tada neće biti visoka kao kod akutne infekcije

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Opis

Ospice su vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana povišenom temperaturom, kašljem i osipom koji se širi. Virusom ospica (paramiksovirus) u svijetu godišnje zarazi 30 do 40 milijuna ljudi, uzrokujući smrt u 800.000 zaraženih, uglavnom djece.

Infekcija  širi se uglavnom sekretom iz nosa, grla i usta tijekom prodromalnog ili ranog eruptivnog stadija, odnosno kapljičnim putem. Razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Nakon inkubacije obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis).

Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom areolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima.

Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javljaju se samo sporadično. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.

Ne postoji specifično liječenje ospica, koriste se lijekovi za skidanje temperature i ublažavanje  bolova u  mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

Opis

Za zaušnjake (engl. mumps, lat. parotitis) se često misli da predstavljaju dječju bolest. Iako se u prošlosti češće javljala kod djece, danas postoji veća opasnost od pojave kod odraslih mlađe dobi. Zaušnjaci (mumps, epidemijski parotitis) su akutna, virusna, zarazna bolest koja najprije zahvaća žlijezde slinovnice, no upalom mogu biti zahvaćeni i ostali organi i tkiva (središnji živčani sustav, testisi, gušterača itd.). Uobičajen klinički znak bolesti je bolan otok žlijezda slinovnica, uglavnom podušne žlijezde (lat.glandula parotis, parotida). Uzročnik bolesti je virus parotitisa iz porodice paramiksovirusa.

Prvi simptomi bolesti pojavljuju se najčešće između 16. i 18. dana nakon izlaganja virusu, iako period inkubacije može potrajati i do četiri tjedna. Najčešći od njih su: oteklina i bol u jednoj ili obje podušne žlijezde, visoka tjelesna temperatura (između 38 i 40 stupnjeva Celzijusa), glavobolja, bol u ušima, bol prilikom žvakanja, gutanja i otvaranja usta, umor, bol u mišićima i zglobovima, slab apetit, povraćanje.

Izvor zaraze je bolestan čovjek , bolest se prenosi kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem), odnosno izravnim dodirom s bolesnikom (preko kontaminiranih predmeta ili ruku), a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog sustava. Bolesnikova slina sadržava virus čak 7 dana prije pojave otekline parotide i infektivna je još 9 dana nakon njezine pojave. Virus se izlučuje i mokraćom, te je u manjoj mjeri moguće širenje virusa i ovim putem od 6. dana prije do 15. dana nakon pojave bolesti. Komplikacije mumpsa su orhitis, meningoencefalitis i pankreatitis.

Dijagnoza se obično postavlja na osnovi kliničke slike i imunoenzimskim testovima (ELISA), a liječenje je potporno. Cjepivo protiv mumpsa je vrlo učinkovito.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 10 radnih dana.

Opis

Tetanus (Zli grč) je akutna zarazna bolest koju karakteriziraju bolni mišićni grčevi, najviše na licu i vratu, a potom i u cijelom tijelu, stopa smrtnosti je visoka. Uzročnik je bacil tetanusa – Clostridium tetani. Do zaraze najčešće dolazi kad spore ove bakterije dospiju u organizam kod ozljede kože ili sluznica. Bacili tetanusa stvaraju otporne spore koje mogu preživjeti godinama, a nalaze se u tlu i životinjskom fecesu. Procjenjuje se da tetanus diljem svijeta uzrokuje više od pola milijuna smrtnih slučajeva godišnje, većinom kod novorođenčadi i male djece. Ako uzročnik dospije u anaerobne uvjete (bez kisika) u onečišćenoj rani slijedi njihov rast i razmnožavanje pri čemu se stvara egzotoksin, koji uzrokuje simptome bolesti. Tetanus može nastati nakon trivijalnih ili čak neuočljivih rana, ako je u ozlijeđenom tkivu nizak sadržaj kisika.

Manifestacije tetanusa uzrokovane su egzotoksinom (tetanospazminom). Toksin može ući u CNS duž perifernih motornih živaca, ili pak do živčanog tkiva dolazi krvotokom. Tetanospazmin se veže za gangliozide u membranama živčanih sinapsi, čime sprječava oslobađanje inhibitornog neurotransmitera iz živčanih završetaka i tako uzrokuje generalizirani tonički spasticitet, na koji se obično nadovezuju intermitentni tonički grčevi. Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati.

Bolest se najčešće razvija 3-21 dana od ozljede, iako u nekim slučajevima može proći i nekoliko mjeseci do razvoja prvih simptoma. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i kočenjem mišića. Kod pacijenta se prvo primjećuje kočenje mišića za žvakanje. Nakon toga, kočenje zahvaća i mišiće leđa, te pacijenta tjera na ležanje u neobičnom položaju (u luku prema natrag). Kada kočenje zahvati i mišiće prsnog koša i trbuha kod pacijenta se javljaju smetnje u disanju. Spazam sfinktera uzrokuje retenciju urina ili opstipaciju. Prisutne su i bolne kontrakture mišića cijele muskulature. U lakšim oblicima te kontrakture traju par sekundi, a u težim slučajevima mogu trajati i do minute i ponavljaju se svakih par minuta, što uvelike pogoršava stanje pacijenta. U slučaju dužih kontraktura mišića respiratorne muskulature, može doći i do cijanoze i smrti pacijenta.

Dijagnoza se postavlja klinički i liječi se imunoglobulinom i potpornom terapijom u jedinici intenzivne skrbi.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za dva tjedna.

Potvrdni serološki test za HCV, HBV, HIV i sifilis se radi u dogovoru s pacijentom.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Dan prije uzorkovanja krvi preporučuje se izbjegavati intenzivne fizičke aktivnosti, jer mogu utjecati na pojedine laboratorijske parametre. Također, večer prije vađenja krvi potrebno je posljednji obrok uzeti najkasnije do 22 sata, ujutro je dozvoljena samo voda.

Vrijeme određivanja: nalaz je gotov za 7 radnih dana.

Opis

Helicobacter pylori je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju, s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 stupnjeva C. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini, a dokazan je i u stolici.
Nakon inficiranja:

• kod 90-100% bolesnika će se razviti gastritis (upala želučane sluznice)
• kod 20% bolesnika će se razviti ulkus (čir) na dvanaesniku ili želucu
• kod 1% bolesnika će se razviti rak želuca. Zbog toga je 1994. godine HP uvršten u grupu najjačih karcinogena (I stupnja) – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Metoda određivanja protutijela na H. pylori (serološka metoda) pogodna je kao screening-test za osobe bez simptoma, naročito za osobe iz obitelji pojedinaca s H. pylori. Budući da se značajniji pad titra protutijela od >50% očekuje tek za 4 – 6 mjeseci, ovaj test nije pogodan za potvrdu uspješne terapije u slučaju čira na želucu. Ovu pretragu trebate obaviti ako imate simptome gastrointestinalne bolesti kao što su bol, iznenadni gubitak tjelesne težine, česte mučnine i povraćanje, osjećaj loše probave te punoće i nadutosti.

Referentni interval

negativan

Uzorak:

Krv (testiranje treba odgoditi kod proljeva ili vodenaste stolice)

Priprema:

Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja

Nalaz je gotov isti dan.

Opis
Fekalni kalprotektin je protein, koji se oslobađa iz neutrofila, koji se nalaze na mjestima upale  kod bolesnika s upalnim bolestima crijeva. On je antimikrobni protein, prisutan u citoplazmi neutrofilnih granulocita, čini 60% svih proteina citosola, a nalazimo ga i na membrani monocita, aktiviranih makrofaga, endotelnih i epitelnih stanica. Kalprotektin je humani neglikozilirani protein, pripada porodici S-100 proteina koji vežu kalcij, što je neophodno za njegovo antibakterijsko i fungicidno djelovanje. Ovaj biljeg pokazao kao pouzdan i točan  u različitim aspektima praćenja upalne bolesti crijeva, od postavljanja same dijagnoze, procijene aktivnosti i odgovora na tretman kao i ranu procijenu relapse bolesti.. Protein je stabilan u uzorcima stolice i do sedam dana na sobnoj temperature i dovoljno je manje od 5 grama uzorka za točnu analizu.

Zašto se mjeri kalprotektin?
Kalprotektin u stolici (fekalni kalprotektin) određuje se kod osoba kako bi se mogla postaviti dijagnoza,  da li se radi o funkcionalnom poremećaju (sindrom iritabilnog kolona) ili o upalnim bolestima crijeva ( Chronova bolest, ulcerozni kolitis).

Referentni intervali

Muškarci i žene:
<50 µg/g – negativno
50 – 100 µg/g – blaga organska bolest, kao npr. divertikulitis, pretjerano uzimanje NSAID ili IBD u remisiji
>100 µg/g – aktivna upalna bolest crijeva

Povišene vrijednosti (veće od 30 µg/g) nalaze se kada je prisutna upalna bolest, kao što je Chronova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija,  divertikulitis, te kod prisustva polipa, adenoma, karcinoma ili neke zarazne (bakterijske, parazitarne) bolesti. Bolesnik će u ovom slučaju biti upućen na daljnje pretrage, kolonoskopiju i biopsiju.

Rezultati pretrage bit će negativni u slučaju neupalnih poremećaja, kao što je sindrom iritabilnog crijeva ili gastrointestinalna viroza, te pacijent ne mora biti upućen na kolonoskopiju i daljnje pretrage.

Mjerenje kalprotektina tijekom terapije:
Tijekom liječenja upalnih bolesti crijeva, za vrijeme hospitalizacije i nakon potencijalnog operativnog zahvata, može se pratiti stanje bolesnika mjerenjem razine kalprotektina. Na taj način može se zaključiti koliko je liječenje bilo uspješno i procijeniti mogućnost povratka bolesti.

Oko 90% bolesnika s visokim vrijednostima kalprotektina imali su relaps odnosno povratak bolesti tijekom prve godine nakon liječenja. Međutim, od bolesnika koji su imali niske vrijednosti kalprotektina, samo 10% je imalo relaps u tijeku prve godine.

Priprema za pretragu:
Uzorak stolice, veličine zrna graška, stavlja se u odgovarajuću posudicu koja se zatim nosi na laboratorijsku analizu. Ako u klinici ne osiguravaju posudice za uzorak stolice, one se mogu kupiti u ljekarni, a uzorak je potrebno dostaviti u laboratorij u roku 2 sata.

Uzorak stolice se ne smije uzimati za vrijeme menstruacije, kao ni za vrijeme proljeva. Također, pretraga se ne preporučuje ako bolesnik uzima nesteroidne protuupalne lijekove, kao što su aspirini, andoli i ibuprofeni

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov unutar 2 dana.

Opis
Sifilis je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Bakterija Treponema pallidum ulazi u tijelo kroz sluznice, kao što su sluznice rodnice i ustiju ili preko kože. Unutar nekoliko sati bakterija stigne u obližnje limfne čvorove a tada se krvlju proširi po cijelom tijelu. Sifilis može tijekom trudnoće zaraziti plod i uzrokovati porođajne nakaznosti i druge probleme. Simptomi sifilisa obično počinju od 1 do 13 tjedana nakon infekcije; prosjek je 3 do 4 tjedna. Infekcija blijedom treponemom (Treponema pallidum) napreduje kroz nekoliko stadija: primarni, sekundarni i tercijarni stadij. Infekcija može trajati godinama a rijetko uzrokuje oštećenje srca ili mozga i smrt.

Dijagnostika:
Najčešće se hemaglutinacijski određuju antitijela na T.pallidum (TPHA). Nakon sumnje na kontakt sa zaraženom osobom, vađenje krvi se provodi najranije tri tjedna nakon odnosa. Pozitivan nalaz se mora potvrditi drugim serološkim testovima.

Pripremite se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Rezultati su  gotovi za tjedan dana.

Opis
Epstein-Barr virus (EBV) službenog imena humani gamaherpes virus 4, a član je  obitelji herpes virusa. Infektivna mononukleoza je virusna bolest koja pogađa određene krvne stanice nazvane B limfociti. To je akutna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom,  obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom.  EBV je raširen diljem svijeta, a većina ljudi se njime zarazi tijekom svog života. Virus se uglavnom širi slinom, zato mononukleozu i zovu „bolest poljupca“. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni. EBV se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini do jedne godine poslije infekcije. Nakon prve infekcije, virus ostaje unutar domaćina doživotno, a povremeno se može reaktivirati i izlučivati iz grla i ždrijela. Širenje virusa je jače u bolesnika sa smanjenim imunitetom (osobe inficirane HIV virusom ili kod primalaca organa).
Više od 90% slučajeva infektivne mononukleoze prođe bez komplikacija, ali umor i slabost koje traju mjesec i više nisu neuobičajeni. Kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže.
Terapija je simptomatska. Preporučava se mirovanje, lagana ishrana, po potrebi antipiretici i kortikosteroidi.

Djagnostika se postavlja se na osnovu EBV VCA IgM je jednog od tri najvažnija antitijela i analizira se skupa s ostalim antitijelima EBV VCA IgG i EBV EBNA IgG.

Referentni interval

Određivanjem anti-VCA IgG, anti-VCA IgM i anti-EBNA-1 IgG moguće je razlikovati akutnu od prošle infekcije.

Prisustvo anti-VCA IgG i anti-VCA IgM, bez prisustva anti-EBNA-1 IgG ukazuje na akutnu infekciju

Prisustvo anti-VCA IgG i anti-EBNA-1 IgG, bez prisustva anti-VCA IgM ukazuje na prošlu infekciju.

Pripreme se za pretragu:
Nisu potrebne nikakve pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
Lajmsku bolest uzrokuje Borrelia burgdorferi, a prenose je krpelji.  B. burgdorferi ulazi u kožu pri ugrizu krpelja. Prvi znaci bolesti se javljaju poslije prvog dana ili do mjesec dana nakon što zaraženi krpelj ubode čovjeka. Na mjestu uboda krpelja javlja se kožna promjena i prstenasto crvenilo (tzv. erythema migrans) koje se širi. To je siguran znak početne faze bolesti. Od drugih simptoma može se javiti povišena tjelesna temperatura, otok limfnih žlijezda, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima.
Ako se pravovremeno ne pristupi antibakterijskom liječenju može doći do komplikacija koje se javljaju nakon 6 do 8 tjedana.

Šta treba znati o krpelju?
Staništa krpelja u prirodi su zelene površine dvorišta, livada i šuma. Krpelj je parazit koji se hrani sisanjem krvi čovjeka i životinje i na taj način prijenosi uzročnika lajmske bolesti. Najveći broj krpelja nije zarazan, te velika većina ujeda neće dovesti do prenošenja infekcije.
Ubod krpelja je bezbolan. Krpelj poslije uboda može da ostane čvrsto pripojen za kožu više dana, dok se ne nasisa krvi. Najveća aktivnost krpelja je od ranog proljeća do kasne jeseni, posebno u lipnju.

Kako se zaštiti od krpelja?

• Izbjegavati područja gdje se nalaze krpelji.
• Košenjem trave i uređenjem terena
• Pregledom kože i odjeće svaka 3 do 4 sata poslije boravka na zelenim površinama
• Nositi odjeću svijetlih boja, dugih rukava i nogavica. Nogavice uvući u cipele.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
Varicella zoster virus (VZV) je DNA virus iz porodice Herpesviridae čiji je jedini domaćin čovjek . Virus može uzrokovati dvije različite bolesti: varicellu, odnosno vodene kozice i herpes zoster. Vodene kozice su vrlo zarazna virusna bolest koja se očituje jakim svrbežom i osipom po koži u obliku mjehurića ispunjenih tekućinom, koji pucaju i stvaraju krastice . Bolest se javlja uglavnom kod djece, rjeđe odraslih. Karakterizirana je specifičnim osipom koji se javlja nakon inkubacije od 10-21 dana, bolest počinje  vrućicom,  malaksalošću  i glavoboljom.  Bolesnik s vodenim kozicama je zarazan dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kraste potpuno ne posuše, obično tri do sedam dana od pojave osipa.Usprkos stečenom imunitetu nakon preboljenja, virus ostaje latentan i kod reaktivacije putuje neuralnim putevima do kože te se manifestira se kao herpes zoster, vrlo bolno stanje sa karakterističnim osipom. Obično se javlja kod starije populacije i to najčešće kod osoba oslabljenog imuniteta. U posebnom riziku su imunkompromitirani pacijenti i trudnice jer virus prolazi placentu.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
HIV (engl. Human Immunodeficency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS u prijevodu „virus humane imunodeficijencije“. Postoje dva tipa HIV-a:  HIV-1 (odgovoran je za pandemiju) i HIV-2 (ograničen na području zapadne Afrike).
HIV spada u porodicu retrovirusa (rod Lentivirus), a ulaskom u ljudski organizam virus napada specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica, T-limfocite koji na sebi imaju CD4 receptore (tzv. CD4⁺  limfocite) te se u njima množi, uništava ih i tako postupno dovodi do slabljenja imuniteta.

AIDS je kratica od engleskog naziva Acquired Immunodeficiency Syndrome što u prijevodu znači sindrom stečene imunodeficijencije. Istoznačna francuska kratica za ovu bolest je SIDA (Syndrome d´ imunodeficiencience acquise). Ova je bolest krajnji i najteži stadij HIV infekcije uzrokovan teškim oštećenjem imunološkog sustava. Potrebno je istaknuti da osoba koja je inficirana HIV-om ne mora ujedno imati i AIDS. Dijagnoza AIDS-a postavlja se na temelju broja CD4+ limfocita, te prisustva oportunističkih infekcija i malignih bolesti koje se pojavljuju tijekom HIV infekcije.
Antitijela na HIV mogu se odrediti 4 do 12 tjedana nakon infekcije i ostaju za cijeli život. Svaki pozitivan nalaz antitijela mora se potvrditi s nekom drugom metodom.
Virus se prenosi spolnim kontaktom i putem krvi. Najviše su ugrožene osobe iz visoko-rizičnih grupa: homoseksualni muškarci s mnogo seksualnih partnera, muškarci i žene ovisnici koji dijele igle te osobe koje imaju seksualni kontakt s nekime iz ovih grupa. Jednom kada infekcija dosegne određen stupanj prevalencije u populaciji, virus se prenosi heteroseksualno među općom populacijom i zahvaća jednako oba spola.

Referentni interval:
Muškarci i žene: negativno

Povišeno:
Pozitivan nalaz ukazuje na infekciju HIV-om.

Vrsta i vrijeme uzimanje uzorka

Uzorak:
serum  (venska  krv)
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – isti dan.
U slučaju pozitivnog nalaza potrebno je nalaz potvrditi drugom metodom.