Arsen (As)

Opis

Po zastupljenosti u Zemljinoj kori je 53. element. Najviše ga ima u tlu (1 – 10 ppm), a gotovo tisuću puta manje (oko 1,6 ppb) u morskoj vodi. U ljudskom tijelu najviše se nakuplja u kosi (oko 1 ppm) i krvi (2 – 9 µg l⁻¹), a manje u kostima. Ukupno ga u prosjeku u ljudskom tijelu ima oko 7 mg. U prošlosti su ga koristili ljudi na vlasti i moćnici, a zbog svoje toksičnosi i „tihog“ djelovanja prozvan je „Otrov kraljeva“ i „Kralj među otrovima“.

U prirodi ga se može naći u obliku rudnih minerala kao arsenopirit (FeAsS), realgar (As₄S₄) i orpiment (As₂S₃).  Poznato je da arsen (As) postoji u mnogo netoksičnih i toksičnih spojeva. Dugotrajna konzumacija arsena vodom za piće i hranom može uzrokovati rak i lezije kože, također se povezuje s kardiovaskularnim bolestima i dijabetesom. Kronično izloženost u ranom djetinjstvu povezana je s negativnim učincima na kognitivni razvoj i povećanom smrtnošću mladih odraslih osoba. Akutna toksičnost spojeva u kojima je arsen u oksidacijskom stanju +III (bilo organski ili anorganski) veća je od onih u kojima je u stanju +V. Nakon unosa u organizam dolazi do metabolizma spojeva arsena,  najveća koncentracija metabolita u urinu biti će unutar 24 sata. Najotrovniji spoj arsena je arsin koji se dobro apsorbira preko pluća, a neki organometalni spojevi arsena mogu ući u organizam i preko kože.  U prehrambenom lancu školjke, rakovi i ribe su najveći izvori arsena kao i žive.

Zašto se određuje?

Kod sumnje na intoksikaciju sa spojevima arsena.

Referentni intervali

110 < µg/L (serum)
25 < µg/L (urin)

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.