Testovi intolerancije na hranu

Sorbitol, poliol ili šećerni alkohol, je zaslađivač koji se nalazi u mnogim prehrabenim proizvodima. U prirodi je prisutan u jagodama, višnjama, šljivama, kruškama i morskim algama. 60% je slađi od saharoze, a kalorijska vrijednost mu je za 1/3 manja. Ugodnog je okusa, nije karcinogen, ne pogoduje razvoju karijesa i koristan je oboljelima od dijabetesa. Zbog stabilnosti na temperaturama do 180 ⁰ C  koristi se u proizvodnji procesirane hrane, ali i drugih proizvoda, npr. farmaceutskih i kozmetičkih.
Sorbitol je veoma stabilan i kemijski neaktivan. Podnosi visoke temperature pa je pogodan za kuhanje i pečenje. Sorbitol se sporo apsorbira , stoga kada se koristi, porast glukoze u krvi kao i inzulinska reakcija vezana uz konzumiranje glukoze uvelike je usporena. Kalorijska vrijednost (2.6 kalorija po gramu nasuprot 4.0 za šećer) sorbitola je u skladu je s zahtjevima koji se postavljaju kod kontrole tjelesne mase. Proizvodi zaslađeni sorbitolom umjesto šećerom mogu biti koristan izbor niskokaloričnih proizvoda bez šećera.

Dijagnostika se bazira na izdisajnom testu, koji predstavlja zlatni standard za utvrđivanje postojanja intolerancije na laktozu. Test se provodi tako da se najprije izmjeri bazalna koncentracija vodika i metana u izdahnutom zraku, natašte. Zatim se popije mala, testna količina laktoze te se tijekom naredna dva sata svakih 15 minuta  mjeri koncentracija navedenih plinova u izdahnutom zraku. Zrak se prilikom mjerenja ispuhne u epruvete iz kojih se određuje njihova koncentracija.

Testirati se ne trebaju osobe koje su tijekom 30 dana prije uzimanja uzoraka bile na antibiotskoj terapiji.  24 sata prije testiranja : preporučava se dijeta bez ugljikohirata, 12 sati prije testiranja ne jesti, pušiti niti prati zube i ispirati usta prije i tijekom izvođenja testa.

Testiranje traje 2 sata a zrak se ispuhuje svakih 15 minuta.

Trajanje analize i slanje rezultata: 10 do 15 radnih dana nakon uzimanja uzorka.

Fruktoza je šećer, koji je uglavnom prisutan u voću i nekom povrću, u medu, nektaru agave i mnogim prerađenim namirnicama koje sadrže dodate šećere. Intolerancija na fruktozu  odnosi se na dva različita stanja, a to su intolerancija na fruktozu i nasljedna intolerancija na fruktozu. Intolerancija na fruktozu (ili malapsorpcija fruktoze) nastaje kada stanice površini crijeva nisu u stanju da razgrade fruktozu. Zbog toga se fruktoza slabo apsorbira iz crijeva. Kod ovih osoba, fruktoza u hrani se fermentira u crijevima, što dovodi do stvaranja plinova, nadimanja, grčeva i dijareje. Nasljedna intolerancija na fruktozu je genetsko stanje, ljudi rađaju bez enzima koji razgrađuje fruktozu.

Dijagnostika se bazira na izdisajnom testu. Test se provodi tako da se najprije izmjeri bazalna koncentracija vodika i metana u izdahnutom zraku, natašte. Zatim se popije mala, testna količina fruktoze te se tijekom naredna dva sata svakih 15 minuta  mjeri koncentracija navedenih plinova u izdahnutom zraku. Zrak se prilikom mjerenja ispuhne u epruvete iz kojih se određuje njihova koncentracija.

Testirati se ne trebaju osobe koje su tijekom 30 dana prije uzimanja uzoraka bile na antibiotskoj terapiji.  24 sata prije testiranja : preporučava se dijeta bez ugljikohirata, 12 sati prije testiranja ne jesti, pušiti niti prati zube i ispirati usta prije i tijekom izvođenja testa.

Testiranje traje 2 sata a zrak se ispuhuje svakih 15 minuta.

Trajanje analize i slanje rezultata: 10 do 15 radnih dana nakon uzimanja uzorka.

Intolerancija na laktozu je nemogućnost probavljanja šećerne laktoze zbog nedostatka probavnog enzima laktaze. Tijelo ne proizvodi dovoljno enzima laktaza koji razgrađuje mliječni šećer, što dovodi do brojnih tegoba koje narušavaju kvalitetu života. U majčinu mlijeku nalazi se gotovo 7 % laktoze, u odnosu na svježe mlijeko koje sadrži 4,8 %.  Djeca se rađaju s enzimom laktazom, no kada odrastamo  potreba za ovim enzimom se smanjuju. Neki ljudi izgube mogućnost proizvodnje dovoljne količine laktaze kako bi probavili mliječne proizvode.  Dijete koje je intolerantno na laktozu ima proljev i ne može se udebljati kada je mlijeko dio prehrane. Odrasla osoba može imati nadutost u trbuhu i grčeve, vodenasti proljev, nadutost, mučninu, tutnjavu ili grgljanje u crijevima i hitnu potrebu za pražnjenjem crijeva između 30 minuta i 2 sata nakon jela koje sadrži laktozu. U nekih osoba, teški proljev može spriječiti pravilnu apsorpciju hranjivih tvari jer su prebrzo izbačene iz tijela. Međutim, simptomi koji nastaju zbog nepodnošenja laktoze su obično blagi. Nasuprot tome, simptomi koji su rezultat malapsorpcije u bolestima kao što su celijakija, tropska sprue, i infekcije crijeva su puno ozbiljniji.

Dijagnostika se bazira na izdisajnom testu, koji predstavlja zlatni standard za utvrđivanje postojanja intolerancije na laktozu. Test se provodi tako da se najprije izmjeri bazalna koncentracija vodika i metana u izdahnutom zraku, natašte. Zatim se popije mala, testna količina laktoze te se tijekom naredna dva sata svakih 15 minuta  mjeri koncentracija navedenih plinova u izdahnutom zraku. Zrak se prilikom mjerenja ispuhne u epruvete iz kojih se određuje njihova koncentracija.

Testirati se ne trebaju osobe koje su tijekom 30 dana prije uzimanja uzoraka bile na antibiotskoj terapiji.  24 sata prije testiranja : preporučava se dijeta bez ugljikohirata, 12 sati prije testiranja ne jesti,  pušiti niti prati zube i ispirati usta prije i tijekom izvođenja testa.

Testiranje traje 2 sata a zrak se ispuhuje svakih 15 minuta.

Trajanje analize i slanje rezultata: 10 do 15 radnih dana nakon uzimanja uzorka.