Fruktoza je šećer, koji je uglavnom prisutan u voću i nekom povrću, u medu, nektaru agave i mnogim prerađenim namirnicama koje sadrže dodate šećere. Intolerancija na fruktozu odnosi se na dva različita stanja, a to su intolerancija na fruktozu i nasljedna intolerancija na fruktozu. Intolerancija na fruktozu (ili malapsorpcija fruktoze) nastaje kada stanice površini crijeva nisu u stanju da razgrade fruktozu. Zbog toga se fruktoza slabo apsorbira iz crijeva. Kod ovih osoba, fruktoza u hrani se fermentira u crijevima, što dovodi do stvaranja plinova, nadimanja, grčeva i dijareje. Nasljedna intolerancija na fruktozu je genetsko stanje, ljudi rađaju bez enzima koji razgrađuje fruktozu.
Dijagnostika se bazira na izdisajnom testu. Test se provodi tako da se najprije izmjeri bazalna koncentracija vodika i metana u izdahnutom zraku, natašte. Zatim se popije mala, testna količina fruktoze te se tijekom naredna dva sata svakih 15 minuta mjeri koncentracija navedenih plinova u izdahnutom zraku. Zrak se prilikom mjerenja ispuhne u epruvete iz kojih se određuje njihova koncentracija.
Testirati se ne trebaju osobe koje su tijekom 30 dana prije uzimanja uzoraka bile na antibiotskoj terapiji. 24 sata prije testiranja : preporučava se dijeta bez ugljikohirata, 12 sati prije testiranja ne jesti, pušiti niti prati zube i ispirati usta prije i tijekom izvođenja testa.
Testiranje traje 2 sata a zrak se ispuhuje svakih 15 minuta.
Trajanje analize i slanje rezultata: 10 do 15 radnih dana nakon uzimanja uzorka.
