Smjernice za liječenje preponske kile

Sredinom 2009. godine Europska udruga za kile (engl. European Hernia Society, EHS) je utvrdila smjernice za liječenje preponske kile. Smjernice je izradila radna skupina od 14 predstavnika zemalja članica EHS-a. Izrađene su u skladu s najnovijim spoznajama medicine temeljne na dokazima. Osim preporuka u smjernicama su iznesene i trenutne kontroverze u liječenju kila te preporuke za daljnja istraživanja.

Dijagnoza preponske kile

Postupanje ovisni o veličini kile i popratnim simptomima. U većini slučajeva dijagnoza preponske kile se postavlja na temelju kliničkog pregleda. U slučaju nejasnih bolova u preponi ili ako postoji oteklina za koju se ne može sa sigurnošću reći da je kila, preporučuje se ultrazvučni pregled inginvalnog područja. Ako dijagnoza i dalje nije sigurna, radna skupina preporučuje magnetsku rezonancu kao slijedeću pretragu. Zato što se kompjuteriziranom tomografijom ne mogu dokazati neki poremećaji mišićnih i tetivnih struktura koji mogu biti uzrok boli u preponi.

Male ingvinalne hernije bez simptoma se mogu samo pratiti (engl. watchful waiting) jer je rizik od uklještenja neznatan. Za veće simptomatske hernije se predlaže elektivni kirurški zahvat, dok je za uklještenu kilu indicirana hitna kirurška intervencija. Može se pokušati manuelna repozicija ili vraćanje prolabiranih struktura hernije nazad u trbušnu šupljinu. Ali tim postupkom nije moguće procijeniti vitalnost ukliještenih struktura.

Kirurške metode liječenja

Od kirurških metoda, za elektivne operacije se preporučuje „otvorena“ incizijska operacija uz korištenje mrežice (engl. mesh technique). Od njih se najčešće koristi operacija po Lichtenstein-u, a od laparoskopskih metoda TEP (engl. totally extraperitoneal). Druge metode uz korištenje mrežice (PHS, Kugel patch, Hertra mesh Trabucco, plug and patch) imaju jednaki postotak redicidiva i komplikacija kao i metoda po Lictenstein-u. Međutim, nema dovoljno studija s dugoročnim praćenjem bolesnika (engl. long-term follow-up). Od laparoskopskih metoda, radna skupina preporuča TEP. Zato što je TAPP povezan s nešto većim brojem kila na mjestu postavljanja troakara i ozlijedama trbušnih organa. Prednosti laparoskopskih metoda su nešto niža učestalost ranih komplikacija (hematom, infekcija rane), te brži povratak svakodnevnim aktivnostima, a nedostaci su visoka cijena i dulja krivulja učenja (engl. learning curve) koja iznosi otprilike 50-100 operacija. U načelu, između Lichtnenstein-ove metode i TEP-a nema razlike u broju recidiva, tako da smjernice ne daju prednost niti jednoj metodi. Od otvorenih tehnika bez korištenja mrežice (engl. pure-tissue technique) u smjernicama je izneseno da je metoda po Shouldice-u najbolja, ali je napomenuto da ima dulju krivulju učenja.

Osim navedenog u smjernicama koje su dostupne na stranicama European Hernia Society iznesene su još mnoge druge preporuke; između ostalog, kako postupiti u slučaju recidivne kile ili kod ogromnih ingvinoskrotalnih kila. Također u smjernicama je preporučeno da se koriste mrežice od neresorptivnih materijala ili kompozitne mrežice (kombinacija resorptinih i neresorptivnih vlakana). Također je istaknuto da karakteristike idealne mrežice još nisu poznate. Nove generacije mrežica (lagane i s većim porama) se koriste u praksi. Međutim dugoročno praćenje još nije objavljeno te se ne mogu sa sigurnošću preporučiti. Isto vrijedi i za resorptivne mrežice. Iako postoje studije koje su pokazale njihovu učinkovitost uz jednaku učestalost recidiva u vremenu praćenja od dvije godine.

Kila u djece

Što se tiče kila u dječjoj dobi, obzirom na drugačiju patogenezu u odnosu na kile u odrasloj dobi, i dalje se smatra zadovoljavajućom jednostavna plastika ingvinalnog kanala po slojevima (npr. metodom po Ferguson-u), bez obzira što smjernice o tome ne postoje.

Plan radne skupine je da se svake godine na godišnjem kongresu EHS-a iznesu nove spoznaje o liječenju kila, te da se smjernice redovito ažuriraju.

Prim. dr. med. Silvio Altarac, spec. urologije