Ciste na bubrezima

Dijagnostika ciste na bubrezima

Dijagnoza ciste na bubrezima se u većini slučajeva postavi za vrijeme ultrazvučnog pregleda abdomena, najčešće slučajno tijekom sistematskog pregleda.

Liječnik koji izvodi ultrazvuk, najčešće samo upozori pacijenta na postojanje ciste koju je potrebno povremeno kontrolirati. Međutim, bez obzira na liječnikovo pojašnjenje da cista nije opasna, često se događa da se nakon toga pacijenti uplaše i istražuju:

  • Može li se cista na bubregu pretvoriti u tumor?
  • Hoće li se cista povećati i zahvatiti cijeli bubreg?
  • Može li cista dovesti do zatajenja bubrega?

Međutim, nema razloga za paniku. U većini slučajeva jednostavne ciste na bubrezima između 2 i 5 cm ne zahtijevaju liječenje, samo praćenje na redovitim kontrolama kod nefrologa.

Kontrola ciste na bubrezima

Moguće je imati jednu ili više cista u jednom ili oba bubrega, a točan uzrok jednostavnih bubrežnih cisti nije poznat. One najčešće ne uzrokuju probleme, a razlikuju se od policistične bubrežne bolesti. Međutim, u nekim slučajevima jednostavne bubrežne ciste mogu dovoljno narasti i uzrokovati tupu bol u leđima, sa strane ili u gornjem dijelu trbuha. Ponekad se ove ciste mogu i inficirati, uzrokujući bol, temperaturu i osjetljivost, ali ne oštećuju bubrege i ne smanjuju njihovu sposobnost funkcioniranja.

Radiološka dijagnostika koju koristimo za dijagnosticiranje jednostavnih bubrežnih cista uključuje:

Također je potrebno napraviti analizu krvi i urina kako bi se utvrdila bubrežna funkcija. Ako ne uzrokuju nikakve simptome, liječnik ih može samo povremeno kontrolirati, uglavnom ultrazvučno, jednom godišnje ili jednom u dvije godine.

Policistična bolest bubrega (PKD)

PKD je za razliku od jednostavnih cista na bubrezima nasljedni poremećaj koji uzrokuje stvaranje cista ispunjenih tekućinom u oba bubrega. Može oslabiti funkciju bubrega i na kraju uzrokovati zatajenje bubrega.

Policistična bolest bubrega je četvrti vodeći uzrok zatajenja bubrega. Osobe s PKD također mogu razviti ciste u jetri i druge komplikacije.

Uz redovite kontrole nefrologa i liječenje drugih eventulanih komorbiditeta, bolest se može dugo držati pod kontrolom.

Koji su simptomi PKD-a?

Mnogi ljudi godinama žive s policističnom bolesti bubrega bez ikakvih simptoma povezanih s bolešću. Ciste koje su brojne i rastu, povećavaju volumen bubrega do 13 i više cm i tada osoba počne primjećivati ​​simptome. Početni simptomi povezani s PKD-om mogu uključivati:

  • bol ili osjetljivost u abdomenu
  • krv u mokraći
  • učestalo mokrenje
  • infekcija mokraćnog sustava (IMS)
  • bubrežne kamence
  • bol u leđima
  • koža koja lako stvara modrice
  • blijeda boja kože
  • umor
  • bol u zglobovima i
  • abnormalnost noktiju.

Djeca s autosomno recesivnim PKD-om mogu imati simptome koji uključuju:

  • visoki krvni tlak
  • mokraćne infekcije i
  • učestalo mokrenje.

Simptomi u djece mogu nalikovati drugim poremećajima. Važno je potražiti liječničku pomoć za dijete koje ima bilo koji od gore navedenih simptoma.

Što uzrokuje PKD?

PKD se općenito nasljeđuje. Postoji autosomno dominantan i autosomno recesivan oblik bolesti.

·         Autosomno dominantni oblik PKD

ADPKD se ponekad naziva PKD odraslih i čini oko 90 posto slučajeva. Dijete čiji roditelj ima PKD ima 50 posto šanse za razvoj bolesti.

Simptomi se obično razviju kasnije u životu, između 30. i 40. godine. Međutim, neki ljudi počnu osjećati simptome već u djetinjstvu.

·         Autosomno recesivni PKD

Autosomno recesivni PKD (ARPKD) mnogo je rjeđi od ADPKD. Također se radi o nasljednoj bolesti, ali oba roditelja moraju nositi gen za bolest.

Ljudi koji su nositelji ARPKD neće imati simptome ako imaju samo jedan gen. Ako naslijede dva gena, po jedan od svakog roditelja, imat će ARPKD.

Postoje četiri vrste ARPKD:

  • Perinatalni oblik prisutan je pri rođenju.
  • Neonatalni oblik javlja se unutar prvog mjeseca života.
  • Infantilni oblik javlja se u dobi djeteta od 3 do 12 mjeseci.
  • Juvenilni oblik se javlja nakon što dijete navrši 1 godinu.

Kako se liječi PKD?

Cilj liječenja PKD-a je uklanjanje simptoma i izbjegavanje komplikacija. Kontrola visokog krvnog tlaka najvažniji je dio liječenja.

Neke mogućnosti liječenja mogu uključivati:

  • lijekove protiv bolova
  • lijekovi za  povišen krvni tlak
  • antibiotici za liječenje uroinfekcija
  • dijeta s malo natrija

S uznapredovalim PKD-om koji uzrokuje zatajenje bubrega, mogu biti potrebne dijaliza i transplantacija bubrega. Ponekad je potrebno i ukloniti jedan ili oba bubrega, zbog komplikacija koje uzrokuje porast veličine cista i učestale uroinfekcije.

Redovitim ultrazvučnim pregledom te analizom krvi i urina, možete izbjeći brojne komplikacije eventualnih nasljednih bolesti. Oboje možete obaviti u Poliklinici Medikol kao i svu potrebnu dodatnu dijagnostiku. Javite se pozivom na broj 072 12 12 12 ili mailom na info@medikol.hr.

AUTOR TEKSTA: Doc. dr. sc. Ljiljana Fodor, dr. med., specijalist interne medicine i subspecijalist nefrologije