hormon rasta čudesan eliksir mladosti

Sposobnost održavanja aktivnog i neovisnog života što je duže moguće ključno je za zdravu dugovječnost.

Instagram i iskrivljena slika stvarnosti

Preplavljeni smo fotografijama s Instagrama na kojima sve žene imaju gustu kosu, savršen ten i usne, a muškarci blještavo bijele zube, pločice na  trbuhu i mišićave ruke. Nažalost to nas često tjera u depresiju pa ili idemo po još jedan slanac ili dajemo zadnje novce s računa za odlazak plastičnom kirurgu.

Za razliku od onoga što vidimo na Instagramu kada se uživo osvrnemo oko sebe vidimo pomalo drukčiju sliku. Muškarci s „XXL“ trbuhom i žene koje već odavno mogu samo sanjati da se uvuku u haljinu veličine M, dok u borbi protiv bora na čelu koriste šiške ili sve postaju skandinavske plavuše da izbjegnu česte odlaske frizeru.

Hormon rasta u anti-aging terapiji? Je li to stvarno eliksir mladosti i ima li štetnih nuspojava?

Hormoni odgovorni za neke od manifestacija povezanih sa starenjem su:

  • hormon rasta (GH)
  • faktor rasta sličan inzulinu-1 (IGF-1)
  • melatonin
  • dehidroepiandrosteron (DHEA)
  • spolni hormoni i
  • hormoni štitnjače.
antiaging terapija

Promjene u koncentracijama ovih hormona, povezane su s:

  • trbušnom (visceralnom ) pretilošću
  • slabošću mišića
  • osteoporozom
  • čestim urinarnim infekcijama i inkontinencijom
  • gubitkom pamćenja
  • depresijom
  • kao i seksualnom disfunkcijom, odnosno gubitkom spolne želje.

S produljenjem očekivanog životnog vijeka, i muškarci i žene danas žive treći život s endokrinim nedostacima. Hormonska nadomjesna terapija može ublažiti iscrpljujuća stanja djelomičnih endokrinih nedostataka sprječavanjem ili odgađanjem nekih aspekata starenja.

Za razliku od tijeka reproduktivnog starenja kod žena, s naglim padom spolnih hormona izraženim prestankom menstruacije, muškarci su također podložni padu testosterona povezanom s godinama, ali andropauza se često nedovoljno dijagnosticira i liječi.

Također, smanjenje hormona rasta dovodi se u vezu sa starenjem kože kao i smanjenjem mišićne mase, seksualne želje i erektilne funkcije, intelektualne aktivnosti i raspoloženja. Postoje velike razlike između preporuka znanstvenih društava i stvarne upotrebe hormonskih dodataka u starijih osoba.

Upotreba hormona rasta u svrhu usporavanja starenja

Hormon rasta se široko koristi u anti-aging medicini kako bi se preokrenuli učinci starenja. Smanjenje hormona rasta u kombinaciji s činjenicom da slabost i starenje dijele nekoliko karakteristika s nedostatkom GH-a koji se javlja u mlađih odraslih osoba učinilo ga je prilično popularnim u anti-aging medicini. Radi se o povećanju masnog tkiva i smanjenju mišićne mase, kognitivnim poremećajima, psihološkim poteškoćama, suhoj i tankoj koži te kardiološkim manifestacijama.

Učinak GH-a na dugovječnost i pitanje je li hormon rasta proaging ili antiaging hormon predmet je rasprave. Studije na životinjama u kojima su intervencije smanjile razine hormona rasta i faktora rasta sličnom inzulinu ili povećale otpornost na GH rezultirale su povećanjem životnog vijeka.

Potencijalni mehanizmi pozitivnog učinaka hormona rasta uključuju smanjenje oksidativnog stresa, povećanu otpornost na stres i povećanu osjetljivost na inzulin.

Zapravo, i preniski i previsoki nivoi GH-a i IGF-1 povezani su sa smanjenom dugovječnošću kod ljudi. Stoga su neka istraživanja izvijestila o smanjenoj dugovječnosti, kao i većem kardiovaskularnom riziku i većoj kardiovaskularnoj i cerebrovaskularnoj smrtnosti kod pacijenata s nedostatkom GH-a.

Što se tiče osteoporoze, niski nivoi IGF-1 povezani su s nižom koštanom masom u muškaraca.

Potencijalni pozitivni učinci terapije GH-om odnose se na sastav tijela, povećanjem mišićne mase i smanjenjem masnog tkiva. Međutim, to povećanje mišićne mase nije uvijek bilo povezano s poboljšanom fizičkom sposobnošću. Postoji mogućnost da više mišićne mase može biti povezano s povećanim zadržavanjem tekućine.

upotreba hormona rasta

Hormonska terapija

Terapija analogom hormona oslobađanja rasta poboljšala je kognitivne funkcije u zdravih starijih osoba, ali i u pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem. Potrebne su daljnje studije kako bi se formalno zaključilo o potencijalnom učinku suplementacije GH-a na kognitivnu funkciju i, konkretnije, na rizik od demencije.

Sigurnost suplementacije GH-a u starijih osoba još je predmet rasprave. Nije zabilježen porast rizika od raka kod suplementacije GH-a u mladih pacijenata s očitim nedostatkom. Kod starijih pacijenata s nedostatkom GH-a povezanim s dobi, kratkoročna klinička ispitivanja nisu primijetila povećanu incidenciju karcinoma ili smrtnosti, no ne postoje podaci za dugotrajne tretmane. Nadalje, istraživanja u zdravih starijih osoba pokazala su povećan rizik od neželjenih učinaka suplementacije GH-a, poput sindroma karpalnog kanala, ginekomastije i zadržavanja tekućine. Izražene su i zabrinutosti vezane uz porast inzulinske rezistencije kod tretmana GH-om.

Budućnost

Unatoč jasnim pozitivnim učincima u pacijenata s nedostatkom GH-a, nadomjesna terapija GH-a u anti-aging medicini kod zdravih starijih osoba s niskim razinama GH-a zbog starenja još je uvijek predmet rasprave, s nejasnim prednostima i nedostacima. Potrebna su daljnja istraživanja koja se odnose na specifične indikacije i dugoročnu sigurnost i učinkovitost takvih tretmana.

Smanjenje razine hormona dio je procesa starenja. Još nije jasno treba li ovo smanjenje smatrati fiziološkom reakcijom tijela na starenje i tako dio “normalnog” ili “zdravog” starenja ili liječenje zapravo pomaže u sprječavanju i liječenju ozbiljnih ili čak životno ugrožavajućih stanja vezanih uz dob. Vjerujemo da bi hormoni trebali biti dio gerijatrijske skrbi. Ipak, “suprotstavljanje učincima starenja” je preopćenita indikacija, zbunjuje i ne može biti osnova za liječenje.

U Poliklinici Medikol djeluje internistička nefrološka ambulanta u sklopu koje možete obaviti pregled i dobiti smjernice za hormonalnu obradu ili druge dijagnostičke i specijalističke preglede ukoliko se pokaže da je to potrebno. Naručiti se možete pozivom na broj 072 12 12 12 ili mailom na info@medikol.hr.

Autor teksta: Doc. dr. sc. Ljiljana Fodor, dr. med. specijalist interne medicine i subspecijalist nefrologije