Svaka deseta osoba u Hrvatskoj ima dijabetes

Koliko je šećerna bolest raširena u općoj populaciji najbolje pokazuje činjenica da u Republici Hrvatskoj od ove bolesti boluje približno svaka deseta osoba. Također, zabrinjava i činjenica da približno 1% odrasle populacije u Republici Hrvatskoj, koja ne boluje od šećerne bolesti, godišnje razvije istu. Istraživanjima je potvrđeno da su dob, indeks tjelesne mase, opseg struka i bokova, ali i bračni status značajni prediktori razvoja šećerne bolesti u odrasloj populaciji.

Na policama trgovina značajna je prevalencija rafiniranih proizvoda s visokim udjelom dodanog šećera. Nažalost, zbog ubrzanog životnog ritma, većina brigu o pravilnoj prehrani smatra obavezom i luksuzom, a ne komponentom osobnog zdravstvenog boljitka. Čitanje prehrambenih deklaracija na proizvodima nikada nije zaživjelo, a njihova razumljivost i pravilno tumačenje predstavljaju izazov većem djelu populacije. Tako se glukozno-fruktozni sirupi i razni aditivi provlače na deklaracijama proizvoda, a da u nekima nisu niti potrebni, ili bar nisu potrebi u tim količinama.

Što se zapravo događa u organizmu koji boluje od šećerne bolesti?

Termin koji je potreban za razumijevanje nastanka šećerne bolesti jest inzulinska rezistencija, odnosno u doslovnom značenju preosjetljivost stanica na djelovanje inzulina. Inzulin je hormon kojeg luče β-stanice gušterače a odgovoran je za to da svu slobodnu glukozu, koja cirkulira krvlju nakon obroka, pospremi u stanice. Međutim nakon što su stanice dobile potrebnu količinu glukoze, inzulin više ne može pospremiti višak glukoze, jer su kapaciteti za njeno spremanje popunjeni. Zbog toga, višak glukoze ostaje u krvi. Ukoliko je taj višak, uzrokovan pretjeranim unosom ugljikohidrata, stalno prisutan u krvi govorimo o inzulinskoj rezistenciji koja može dovesti do šećerne bolesti.

Šećerna bolest se ne razvija samo kao posljedica kontinuiranog prekomjernog unosa ugljikohidrata, već i kao posljedica prirođene disfunkcije gušterače koja luči manje količine inzulina. Te manje količine inzulina znače slabiju mogućnost pospremanja glukoze u stanice i samim time povećavanje razine glukoze u krvi. Tu govorimo o šećernoj bolesti tip 1 koju nije moguće prevenirati prehranom, budući da se razvija kao posljedica nepravilnog funkcioniranja gušterače. Međutim, pravilna prehrana kod oboljelih od šećerne bolesti tip 1 je ključ u adekvatnom liječenju i kontroli bolesti.

Šećernu bolest tip 2 moguće je prevenirati

Ključ je u ranom usvajanju smjernica pravilne prehrane kojom će se postići poželjne razine glukoze u krvi. Pravilna prehrana oboljelih od šećerne bolesti jest zapravo adekvatan način prehrane i za zdravu populaciju budući da podržava zdravlje i preventivno djeluje na razvoj mogućih kroničnih oboljenja.

Osnovni princip pravilne prehrane jest raspodjela unosa kroz više obroka tijekom dana. To ne podrazumijeva veće količine hrane, već češće uzimanje manjih obroka. Energetske potrebe su iznimno individualne te ovise o osobnim parametrima (tjelesna masa, tjelesna visina, dob, spol, tjelesna aktivnost, zdravstveno stanje) kao i terapiji same šećerne bolesti.

Općenite preporuke podrazumijevaju da na ukupan energetski unos:

  • 55-60% unesene energije bude podrijetlom iz ugljikohidrata
  • 10-20% iz proteina te
  • do 30% iz masnoća.

Koje namirnice odabrati kod šećerne bolesti?

Kod prehrambenih masnoća prednost se daje nezasićenim masnoćama kojima je bogato maslinovo i bučino ulje, orašasti plodovi, lanene i chia sjemenke te plava riba (losos, skuša, srdele, pastrva).  Kod začinjavanja, ulja se trebaju koristiti u količini od 1 jušne žlice. Jedno serviranje orašastih plodova predstavlja osam badema, ili tri oraha, ili šest lješnjaka. Ovisno o energetskim potrebama, određuje se potrebna količina serviranja istih kroz dan. Jedno serviranje plave ribe predstavlja jedan file, te je općenita preporuka barem jednom u tjednu osigurati unos nezasićenih masnoća putem ove namirnice.

Što je glikemijski indeks, a što glikemijsko opterećenje?

Ugljikohidrati igraju presudnu ulogu u liječenju i kontroli šećerne bolesti. Oni se, za razliku od masti i bjelančevina, najbrže probavljaju te su odgovorni za podizanje razine glukoze u krvi već 15 minuta nakon obroka. Osnovni kriterij za određivanje vrste ugljikohidrata koja se konzumira predstavlja glikemijski indeks. Hrana s visokim glikemijskim indeksom brzo i naglo podiže razinu glukoze u krvi, dok ona s nižim glikemijskim indeksom to čini postupno i sporo. Prednost se stoga u planiranju prehrane daje onim namirnicama s nižim glikemijskim indeksom, u koje spadaju namirnice koje sadrže topljiva vlakna poput grahorica te većine voća i povrća. Namirnice s višim udjelima škroba pak spadaju u grupu namirnica s visokim glikemijskim indeksom, a takve je u prehranu poželjno uvrstiti nakon intenzivnije tjelesne aktivnosti. Važan parametar je i glikemijsko opterećenje namirnice koje, osim glikemijskog indeksa u obzir uzima i količinu ugljikohidrata u serviranju. Tako primjernice mrkva ima visok glikemijski indeks, ali nisko glikemijsko opterećenje po obroku što znači da sadrži manju količinu šećera.

U Hrvatskoj se koristi ADA sustav (American Diabetes Association) u kojem su namirnice podijeljene u šest skupina, a unutar svake skupine nalaze se namirnice međusobno slične po energetskoj vrijednosti, te sastavu ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Osnovna razlika između namirnica pojedine skupine je njihova količina i težina. S obzirom na energetske potrebe pacijenta i pridruženu terapiju, određuju se potrebne količine serviranja svake skupine namirnica u obrocima kroz dan.

Jedna jedinica inzulina pokriva 15 grama ugljikohidrata

Ugljikohidrate nalazimo u škrobnim namirnicama (žitarice, tjestenine, krumpir), mlijeku i mliječnim proizvodima u formi mliječnog šećera laktoze te voću i povrću. Jedno serviranje voća, npr. srednje velika jabuka sadrži 15 grama ugljikohidrata.

  • Jedno serviranje mlijeka, u količini od 240mL sadrži 12 grama ugljikohidrata.
  • Jedno serviranje povrća, primjerice 100 grama rajčice sadrži 5 grama ugljikohidrata.
  • Pola kriške raženog kruha mase 30 grama, ili 60 grama kuhane tjestenine, ili pak 100 grama kuhanog krumpira sadrži 15 grama ugljikohidrata.

Ovisno o tome koja se količina ugljikohidrata konzumira u obroku, potrebno je rasporediti količinu inzulina za svaki obrok. Za osobe na inzulinskoj terapiji računa se kako u prosjeku jedna jedinica inzulina pokriva 15 grama ugljikohidrata.

Pet obroka na dan

Općenito, osobama oboljelim od dijabetesa određuje se do pet obroka na dan, uz individualnu potrebu uvođenja noćnog obroka zbog adekvatnije kontrole razine šećera u krvi.

Tih pet obroka podijeljeno je u tri glavna obroka i dva međuobroka. Međuobroci ne predstavljaju opterećenje gušterači i ne uzrokuju jače lučenje inzulina te pacijent ne osjeća glad. U tri glavna obroka kroz dan moraju biti zastupljene adekvatne količine ugljikohidrata te proteinskih namirnica. Preporuka za unos proteinskih namirnica je 0,8 grama namirnice po kilogramu tjelesne mase.

U glavnim obrocima prednost se daje škrobnim namirnicama niskog glikemijskog indeksa uz dodatan naglasak na količinu namirnice.

Edukacija o pravilnoj prehrani za dijabetes

Na kraju, kontinuirana edukacija bolesnika o pravilnoj prehrani ima neizmjeran značaj. Pacijentu se edukacijom omogućuje slobodan izbor namirnica prilagođen terapiji te okviru njegovih energetskih potreba. Prehrana na taj način iz terapije prelazi u stil života koji će, osim pravilne kontrole dijabetesa poboljšati i ukupnu kvalitetu života.

Monika Fumić, mag.nutr.

Ako trebate stručnu pomoć pri planiranju obroka, zanima vas zdravo mršavljenje uz nadzor liječnika, nutricionista i kondicijskog trenera, naš multidisciplinarni tim stoji vam na raspolaganju. Za više informacija nazovite 072 12 12 12.