U kognitivne sposobnosti ubrajamo pamćenje, pozornost/pažnju, logičko zaključivanje i rasuđivanje, brzinu obrade informacija, obradu vizualnih i zvučnih informacija, jezik i govor.

Blagi kognitivni poremećaj

Termin blagi kognitivni poremećaj , eng. Mild cognitive impairment (MCI) se koristi u opisivanju starijih osoba s jasnim kognitivnim poremećajem, gdje kriteriji za dijagnozu demencije još nisu zadovoljeni. Takvi pacijenti imaju povećan rizik od razvoja demencije, osobito Alzheimerove bolesti (AD). Studije su pokazale da pacijenti s dijagnosticiranim MCI-em razviju Alzheimerovu bolest po stopi od 10 do 15 % godišnje. Također, da 80% ovih bolesnika razvije Alzheimerovu demenciju za otprilike 6 godina praćenja.

Klasifikacija blagog kognitivnog poremećaja

Identifikacija i klasifikacija blagog kognitivnog poremećaja je veliki izazov. MCI nije ograničena samo na smetnje pamćenja, može se ispoljiti širim kognitivnim poremećajem koji ne mora uključivati smetnje pamćenja.

Najnoviji kriteriji za MCI obuhvaćaju sve kognitivne manifestacije sindroma, te su predložene 4 podgrupe:

  1. deficit samo u funkciji pamćenja
  2. deficit pamćenja plus deficit u drugoj kognitivnoj domeni
  3. deficit u pojedinačnoj nememorijskoj domeni i
  4. deficit u više nememorijskih domena.

Detaljno neuropsihologijsko kognitivno testiranje je najvažniji instrument u dijagnozi MCI i podgrupa, dok općenita kognitivna ispitivanja kao MMSE su uredna. Neuropsihologijsko testiranje treba pokriti najmanje 4 kognitivna područja: pamćenje, jezik i govor, pozornost/pažnja, vizualnoperceptivne/vizualnokonstruktivne funkcije.

Pacijenti s MCI-em ne bi trebali imati smetnje u svakodnevnim životnim aktivnostima (npr. oblačenje, kontrola sfinktera), iako mogu imati blage probleme u izvođenju kompleksnijih zadataka (npr. problemi na radnom mjestu, plaćanje računa).

Blagi kognitivni poremećaj, kao manifestacija početnog neurodegenerativnog poremećaja koji može progredirati u demenciju je veoma raznovrstan. Često koegzistira s drugim sistemnim, neurološkim i psihijatrijskim bolestima koji uzrokuju kognitivni poremećaj (npr. depresija, vaskularna bolest, Parkinsonova bolest).

Kognitivni poremećaj – dijagnostika

Biomarkeri (biomarkeri iz likvora, strukturalna i funkcionalna snimanja mozga) imaju važnu ulogu u identificiranju AD patologije u pacijenata s MCI i komorbiditetom.

Biomarkeri iz likvora: povećana razina t-tau i p-tau te snižena razina amyloid-β42 proteina u likvoru povećavaju kratkoročni rizik progresije blagog kognitivnog poremećaja u Alzheimerovu bolest.

Smanjen metabolizam u temporo-parijetalnoj regiji mozga, uključujući precuneus (detektiran s FDG-PET) i povećanje amiloidnih depozita (detektirano s amyloidnim ligandom) povećavaju rizik konverzije u Alzheimerovu bolest.

Studije s biomarkerima treba interpretirati s oprezom. Iako indiciraju da je patologija Alzheimerove bolesti prisutna, ne daju informaciju kada će se razviti klinički jasna Alzheimerova demencija.

Liječenje

Nema konsenzusa o farmakološkom i nefarmakološkom liječenu MCI-a. Iako literatura sugerira da sadašnja terapija nije efikasna u sprječavanju konverzije MCI u AD, liječenje s inhibitorima acetilkolinesteraze treba razmotriti s pacijentom, jer je nekoliko studija pokazalo umjeren simptomatski odgovor.

From: Mild cognitivne impairment, Oscar L.Lopez, MD, Continuum (Minneap Minn). 2013 Apr; 19(2 Dementia): 411-424

dr. Slavka Bogdan, spec. neurolog
Pročelnica polikliničkog odjela za neurologiju