Medicinsko-biokemijski laboratorij

nalaz je gotov idući radni dan

• Trave
  • g1 Anthoxanthum odoratum (mirisavka)
  • g3 Dactylis glomerata (klupčasta oštrica)
  • g6 Phleum pratense (livadna mačica)
  • g12 Secale cereale (raž)
• Pelud drveća
  • t2 Alnus incana (joha)
  • t3 Betula verrucosa (breza)
  • t4 Corylus avellana (lijeska)
  • t7 Quercus alba (hrast)
• Korov
  • w1 Ambrosia elatior (ambrozija, kratka)
  • w6 Artemisia vulgaris (pelin)
  • w9 Plantago lanceolata (uskolisni trputac ili bokvica)
• Grinje
  • d1 Dermatophagoides pteronyssinus (kućne grinje)
  • d2 Dermatophagoides farinae (grinje)
• Životinje
  • e1 mačka
  • e2 pas
  • e3 konj
• Plijesni
  • m1 Penicillium notatum
  • m2 Cladosporium herbarum
  • m3 Aspergillus fumigatus
  • m6 Alternaria alternata

nalaz je gotov idući radni dan

• f1 bjelanjak, kokošje jaje
• f75 žutanjak, kokošje jaje
• f2 kravlje mlijeko, proteini
• f78 kazein, mlijeko
• f4 pšenično brašno
• f5 raženo brašno
• f14 soja
• f10 sezam
• f13 kikiriki
• f17 lješnjak
• f20 badem
• f49 jabuka
• f84 kivi
• f95 breskva
• f25 rajčica
• f31 mrkva
• f35 krumpir
• f85 celer
• f3 riba
• f23 rakovi

• dermatophagoides pteronyssinus (kućne grinje) d1
• dermatophagoides farinae (grinje) d2
• pčelinji otrov i1
• osinji otrov i3
• žohar i6
• kućna prašina h1
• mačka e1
• pas e2
• konj e3
• penicillium notatum m1
• cladosporium herbarum m2
• aspergillus fumigatus m3
• alternaria alternata m6
• anthoxanthum odoratum (mirisavka) g1
• dactylis glomerata (klupčasta oštrica) g3
• phleum pratense (livadna mačica) g6
• secale cereale (raž) g12
• alnus incana (joha) t2
• betula verrucosa (breza) t3
• corylus avellana (lijeska) t4
• quercus alba (hrast) t7
• cupressus sempervirens (čempres) t23
• ambrosia elatior (ambrozija, kratka) w1
• artemisia vulgaris (pelin) w6
• plantago lanceolata (uskolisni trputac ili bokvica) w9
• lateks u85
• rajčica f25
• mrkva f31
• krumpir f35
• celer f85
• bjelanjak (kokošje jaje) f1
• žutanjak (kokošje jaje) f75
• kravlje mlijeko (proteini) f2
• riba (bakalar) f3
• rakovi f23
• škamp f24
• goveđi serumski albumin (BSA) e204
• alfa-laktalbumin f76
• beta-laktalbumin f77
• kazein f78
• govedina f27
• ovčetina/janjetina f88
• pekarski kvasac f45
• pšenično brašno f4
• raženo brašno f5
• riža f9
• soja f14
• sezam f10
• kikiriki f13
• lješnjak f17
• badem f20
• jabuka f49
• kivi f84
• marelica f237

nalaz se čeka do tri tjedna

nalaz je gotov idući radni dan

• Grinje i kukci
  • d1 Dermatophagoides pteronyssinus (kućne grinje)
  • d2 Dermatophagoides farinae (grinje)
  • d70 Acaruso siro (brašnena grinja)
  • d71 Lepidoglyphus destructor (grinja)
  • d201 Blomia tropicalis (grinja)
  • i6 Blattella germanica (smeđi žohar)
• Životinje
  • e1 mačka
  • e2 pas
  • e3 konj
• Plijesni
  • m2 Cladosporium herbarum
  • m3 Aspergillus fumigatus
  • m6 Alternaria alternata
• Trave
  • g2 Cynodon dactylon (zubača)
  • g3 Dactylis glomerata (klupčasta oštrica)
  • g5 Lolium (Ljulj)
  • g6 Phleum pratense (livadna mačica)
  • g8 Poa annua ( vlasnjača)
  • g12 Secale cereale (raž)
• Drveće
  • t2 Alnus incana (joha)
  • t3 Betula verrucosa (breza)
  • t4 Corylus avellana (lijeska)
  • t9 Oliva (maslina)
  • t11 Quercus alba (hrast)
  • t23 Cupressus sempervirens (čempres)
• Korov
  • w1 Ambrosia elatior (ambrozija, kratka)
  • w6 Artemisia vulgaris (divlji pelin)
  • w9 Plantago lanceolata (uskolisni trputac ili bokvica)
  • w10 Chenopodium album (loboda)
  • w11 Arctium lappa (ruski čičak)
  • w19 P. Officinalis (ljekovita crkvina)
  • w21 P. Judaica (razgranjena crkvina)
• Ostalo
• • u85 lateks

Opis:
Pri razgradnji kolagena tipa I ravne, telopeptidne domene, N-terminalni telopeptid (NTP) i C- terminalni telopeptid (CTP) odcjepljuju se s trostruko zavijenog dijela molekule. Pri tome se stvaraju razni telopeptidni razgradni produkti. Određivanje koncentracije  NTx i CTx u serumu , ima veću dijagnostičku specifičnost. Danas se u laboratorijima češće određuje CTx, poznat pod imenom β-crossLap. Dobar je biljeg razgradnje kosti, važan za longitudinalno praćenje pregradnje kostiju  kod bolesika na antiresorpcijskoj terapiji. Koristi se u predviđanju budućeg gubitka kostiju i prijeloma u odraslih osoba.

Zašto se određuje?
Određivanje β- crosslaps-a u serumu služi kao biljeg  za procjenu resorpcije kosti i za praćenje uspješnosti antresoptivne terapije ( bifosfonatima i hormonske zamjenske terapije) kod žena u postmenopauzi.

Referentni interval

Povišeno
Povećane razine povezane su s osteoporozom, osteopenijom, Pagetovom bolesti, hipertiroidizmom i hiperparatireoidizmom.

Sniženo
Snižene vrijednosti imaju značaj u procjeni efikasnosti antiresorptivne terapije, takve vrijednosti ukazuju na uspješnost u liječenju metaboličkih promjena kostiju. 

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu potrebno je biti natašte

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja

Opis
Osteokalcin,( koštani gla –protein, OC)  najvažniji nekolagenski protein koštanog matriksa. Za vrijeme nastanka kostiju, osteokalcin se sinetizira u osteoblastima, te nešto manje u odontoblastima i hipertrofičnim kondocitima.Nakon sinteze OC se luči i veći dio ugrađuje u izvanstanični koštani matriks (<80%), dok se manji dio (10-30 %) novosintetiziranog  OC-a otpušta u cirkulaciju. Serumska koncentracija odražava sintezu u osteoblastima, odnosno izgradnju kosti.  Koncentracija OC –a raste s godinama, žene imaju veće koncentracije od muškaraca. I povećane i snižene koncentracije serumskog OC-a su patološke.

Zašto se određuje?
Indikacije za određivanje osteokalcina su osteoporoza, karcinom s metastazama, primarni hipoparatireoidzam i bubrežna osteopatija.  Također  koristi se kod praćenja terapije antiresorptivnim lijekovima ili kod hormonske terapije.

 Referentni interval

Povišene vrijednosti:
Povišene vrijednosti osteokalcina prisutne su kod stvaranja kosti i veće aktivnosti kosti (hiperparatireoidizmu, Pagetovoj bolesti, koštanim metastazama, osteoporozi, rahitisu),

Snižene vrijednosti:
Smanjenje su u hipoparatireodizmu, hipotireodizmu, manjku hormona rasta, za vrijeme nadomjesne terapije bifosfonatima, glukokortikoidima i kalcitoninom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja

Opis:
Uobičajenom prehranom u organizam se unosi 8 do 15 g NaCl, što u potpunosti zadovoljava potrebe organizma. Gotovo sav NaCl apsorbira se iz crijeva, a samo 2% gubi se stolicom.  Natrij je glavni kation izvanstanične tekućine. Najvećim dijelom izlučuje se mokraćom, a manji dio isparavanjem.  U glomerulima se na dan profiltrira oko 1000 g NaCl-a koji prelazi primarnu mokraću. Oko 80 do 85%  se ponovo apsorbira u proksimalnim tubulima, nešto i u distalnom dijelu tubula, tako da se samo oko 1% izlučuje mokraćom. Resorpciju natrija u glomerulima pospješuje hormon nadbubrežne žlijezde – aldosterton.
Poremećaj ravnoteže između primitka i gubitka natrija utječe na ukupnu količinu natrija u tijelu.

Zašto se određuje Na?
Određivanje Na koristi se u praćenju niza poremećaja koji utječu na acido-baznu ravnotežu, održavanje ravnoteže i raspodjele vode u organizmu. Natrij se također određuje kod bolesnika koji su dehidrirani ili imaju višak tekućine.

Referentne intervali

Muškarci i žene:137 – 146 mmol/L

Povišeno:
Povećana koncentracija natrija u serumu prati sljedeća patološka stanja: hiperfunkcija nadbubrežne žlijezde (Cushingov sindrom), pretjerani gubitak tekućine pri čemu se prije svega gubi voda (hemokoncentracije), nekontrolirana terapija hipertoničnom otopinom NaCl, nakon terapije inzulinom u dijabetičkoj komi zbog naglog smanjenja koncentracije glukoze u krvi te u nekim ozljedama mozga.

Sniženo:
Hiponatrijemija (niska razina natrija u krvi) nastaje kada je natrij prerazrijeđen prevelikom količinom vode u tijelu. Natrij može biti prerazrijeđen u ljudi koji piju ogromne količine vode, kod gastrointestinalnih poremećaja, smanjene funkcije nadbubrežnih žlijezda, smanjenog lučenja antidiuretskog hormona, različitih bubrežnih bolesti, zatajenja srca, ciroze jetre i povećanog znojenja.

 Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka:

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin
Priprema: nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sat nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan

Opis
Kalij je glavni kation stanične tekućine. U eritrocitima je koncentracija oko 20 puta viša nego u krvnom serumu. Za razliku od natrija, najveći se dio kalija u tijelu nalazi unutar stanica. Koncentracija kalija u krvi mora se održavati unutar uskog raspona. Previsoka ili preniska koncentracija kalija može uzrokovati ozbiljne posljedice, kao što je nenormalni srčani ritam ili zastoj srčanog rada. Kao i u slučaju drugih elektrolita, ravnoteža kalija se postiže izjednačavanjem količine kalija koju se uzima hranom i izlučene količine. Premda se nešto kalija gubi želučanocrijevnim sustavom, najveći dio odlazi iz tijela mokraćom. Normalno, bubrezi usklađuju izlučivanje kalija s promjenama unosa prehranom. Neki lijekovi i neka stanja uzrokuju da se kalij pomiče u stanice i iz njih, na taj način znatno utječući na koncentraciju kalija u krvi.

Zašto se određuje?
Kalij se određuje tijekom rutinskog medicinskog pregleda i bolesnicima koji imaju simptome nepravilnog rada srca, mišićne slabosti, bolesnicima koji uzimaju terapiju koja može utjecati na razinu kalija (hipetenzija, bolesti bubrega).

Referentni interval
Muškarci i žene: 3,9 – 5,1 mmol/L

Povišeno:
Hiperkalijemija (visoka razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi viša od 5,0 milimola na litru krvi. U pravilu je visoka koncentracija kalija u krvi opasnija od niske. Koncentracija kalija iznad 5,5 milimola na litru krvi počinje zahvaćati električki provodni sustav srca. Hiperkalijemija obično nastaje kao posljedica nedovoljnog izlučivanja kalija bubrezima, Addisonova bolest, teške opekline i predoziranje kokainom.

Sniženo:
Hipokalijemija (niska razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi ispod 3,8 milimola na litru krvi. Najčešći uzroci hipokalemije su bolesti bubrega ili je previše kalija izgubljeno želučanocrijevnim sustavom (zbog povraćanja, proljeva, dugotrajne uporabe laksativa ili polipa debelog crijeva).

Vrsta i vrijeme uzimanje uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin
Nije potrebna priprema prije vađenja krvi

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Hranom se unosi 8 do 15 g NaCl na dan, što zadovoljava potrebe organizma. Kloridi se apsorbiraju u tankom crijevu, iz cirkulacije se uklanjaju u bubregu prelazeći u glomuralni filtrat iz kojeg se, uglavnom u proksimalnom dijelu tubula, pasivno reapsorbiraju. Manji dio se izlučuje znojem. Kloridi su glavni anion izvanstranične tekućine, i s natrijem glavni čimbenik u ravnoteži tekućine, osmotskog tlaka i acido – bazne ravnoteže. Slično ostalim ionima, uobičajeni uzroci njihovog smanjenja su posljedica smanjenog unosa hranom, povraćanje i smanjena bubrežna reapsorpcija kao i neki oblici acidoze i alkaloze.

Zašto se određuju kloridi?
Kloridi se koriste u dijagnostici i praćenju niza bolesti koje utječu na acido-bazni status i ravnotežu vode u organizmu.

Referentni interval:
Muškarci i žene u odrasloj dobi: 97 – 108 mmol/L

Hiperkloremija označava povećanu koncentraciju klorida u krvi i može se pojaviti u stanjima dehidracije, bubrežne acidoze,  kroničnih bubrežnih bolesti i  Addisonove bolesti.

Hipokloremija je stanje smanjene koncentracije klorida u krvi i najčešće nastaju kod raznih gastrointestinalnih poremećaja praćenim proljevom i povraćanjem, dekompenzirane srčane bolesti,  respiratorna alkaloza,  prekomjerno davanje fiziološke otopine

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin
Priprema pacijenata:
Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan

Opis
Fosfor se nalazi u krvi kao anorganski i organski fosfor. Anorganski fosfor raspoređen je podjednako u plazmi i eritrocitima, organskog ima više u krvnim stanicama nego u plazmi. U tijelu 88% fosfora nalazi se u kostima i zubima u obliku kalcijevog fosfata – apatita. Fosfor je uključen je u metabolizam ugljikohidrata i fosfolipida, nukleinskih kiselina i ATP-a kao i regulaciju acidobazne ravnoteže.

Zašto se određuje?
Anorganski fosfor se koristi za postavljanje dijagnoze i za praćenje niza bolesti uključujući kosti, bubrege i paratireoidne žlijezde. Koncentracija anorganskog fosfora obično je viša u proljeće i ljeto, a niža u zimi.

Referentni interval:
Muškarci i žene: 0,79 – 1,42 mmol/L

Povišeno:
Povišena razina anorganskog fosfora u krvi nalazi se u; hipoparatireoidizamu, hipovitaminozi D, bubrežnim bolestima, zarašćivanju kosti, razgradnji tumorskog tkiva, i kod toplinskog udara.

Sniženo:
Hipofosfatemija je uzrokovana smanjenim uzimanjem, ili apsorpcijom fosfora kod nedostatka vitamina D, bolestima gastrointestinalnoga trakta i uporabom oralnih fosfatnih blokatora.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin
Priprema nije potrebna za uzimanje krvi.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Oko 99% tjelesnog Ca se nalazi u kostima, pretežno u obliku kristala. Oko 1% koštanog Ca se slobodno izmjenjuje s izvanstaničnom tekućinom, i dostupno je za puferiranje otklona u ravnoteži Ca. Normalne razine Ca u plazmi iznose 2,2–2,6 mmol/L. Približno 40% ukupnog Ca u krvi vezano je na plazmatske bjelančevine, najviše albumine. Preostalih 60% otpada na ionizirani Ca i onaj u kompleksu s fosfatom i citratom. Ravnotežu Ca održavaju bubrezi izlučivanjem prosječno 0,2 g/dan. Fiziološki je aktivan samo ionizirani kalcij. Kalcij je neophodan za mišićnu kontrakciju, uz cAMP ima ulogu u transportu anorganskih iona kroz stanične membrane, regulira propusnost stijenki kapilara i staničnih membrana, smanjuje neuromuskularnu podražljivost, sudjeluje u kontroli lučenja nekih endokrinih žlijezda i za zgrušavanje krvi. Osim toga, Ca utječe na razinu niza enzima.

Zašto se određuje Ca?
Određivanje koncentracije kalcija u krvi koristi se u dijagnosticiranju i liječenju osteoporoze, osteomalaciju, bolesti bubrega, bolesti  paratireoidne žlijezde, urolitijaze i tetanije.

Referentni intervali

Muškarci i žene: 2,14 – 2,53 mmol/L

Povišeno:
Hiperkalcijemija je stanje u kojem je razina Ca u plazmi >2,6 mmol/L ili slobodnog Ca >1,3 mmol/L, većinom je posljedica hiperparatireoze, predoziranja vitaminom D ili maligniteta. Simptomi su poliurija, opstipacija, mišićna slabost, smetenost i koma.

Sniženo:
Hipokalcijemija označava ukupnu razinu Ca u plazmi  <2,2 mmol/L, uzroci su hipoparatireoza, manjak vitamina D i bolesti bubrega. Hipokalcijemija s vremenom može zahvatiti mozak i uzrokovati neurološke simptome kao što su zbunjenost, gubitak pamćenja, delirij, depresija i halucinacije. Ako se kalcij nadoknadi, ti simptomi nestanu. Jako niska razina kalcija može uzrokovati bolove u mišićima i bockanje, često u usnama, jeziku, prstima i stopalima. U teškim slučajevima mogu se pojaviti grčevi i spazmi mišića vrata (što dovodi do poteškoća kod disanja) kao i tetanija (opće stezanje i grčenje mišića). Znatno smanjenje koncentracije iona kalcija uzrokuje mišićnu tetaniju.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin

Priprema pacijenata:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Oko 99% tjelesnog Ca se nalazi u kostima, pretežno u obliku kristala. Približno 40% ukupnog Ca u krvi vezano je na plazmatske bjelančevine, najviše o albumine. Preostalih 60% otpada na ionizirani Ca i onaj u kompleksu s fosfatom i citratom. Ravnotežu Ca održavaju bubrezi izlučivanjem prosječno 0,2 g/dan. Fiziološki je aktivan sama ionizirani kalcij. Njegova koncentracija u serumu ovisi o pH krvi: porast pH u krvi smanjuje , a sniženje pH povisuje koncentraciju ioniziranog kalcija.Ukoliko se HCO₃^– i HPO₄^2- povisuju, snizuje se ionizirani kalcij i obrunuto. Kalcij je neophodan za mišićnu kontrakciju, uz cAMP ima ulogu u transportu anorganskih iona kroz stanične membrane, regulira propusnost stjenki kapilara i staničnih membrana, smanjuje neuromuskularnupodražljivost, sudjeluju u kontroli lučenja nekih endokrinih žlijezda i za zgrušavanje krvi. Osim toga, Ca utječe na razinu niza enzima.

Zašto se određuje Ca?
Određivanje koncentracije kalcija u krvi koristi se u dijagnosticiranu i liječenju: osteoporeze, osteomalaciju, bolesti bubrega, bolesti paratireoidne žlijezde,urotilijaze i tetanije.

Referentni intervali

Muškarci i žene: 1.11 – 1.32 mmol/L

Povišeno:
Hiperkalcijemija je kada razina Ca u plazmi >2,6 mmol/L ili slobodni Ca >1,3 mmol/L, većinom su posljedice hiperparatireoze, predoziranja D vitamina ili maligniteta. Simptomi su poliurija, opstipacija, mišićna slabost, smetenost i koma.

Sniženo:
Hipokalcijemija označava razinu ioniziranog Ca u plazmi <1.11 mmol/L, uzroci su hipoparatireoza, manjak D vitamina i bolesti bubrega.

Vrsta  i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov drugi dan.

Opis:
Magnezij je od vitalne važnosti za organizam, aktivira preko 300 raznih enzima. U tijelu čovjeka od 70 kg ima oko 24 g magnezija, od čega je oko 18 g u kostima. Deponirani magnezij je u ravnoteži s Mg ²⁺izvanstanične tekućine  i može se mobilizirati u slučaju manjka magnezija. Količina magnezija se održava prehranom koja sadrži magnezij. Iz organizma se oko 50 do 80 %  magnezija izlučuje stolicom, ostatak 20 do 50 % mokraćom. Budući je oko 30%  magnezija u krvnoj plazmi vezano na proteine, samo je 70% u plazmi filtrabilno u glomerulima. U glomerularni filtrat prelazi samo ionizirani i kompleksno vezani magnezij. Metabolizam magnezija reguliraju razni hormoni, najvažniju ulogu ima PTH. Magnezij je neophodan za aktivnost i ravnotežu živčanog sustava: djeluje opuštajuće i smirujuće te smanjuje razdražljivost živaca i mišića. Smanjuje lučenje adrenalina i učinkovit je u ublažavanju grčeva i opuštanju napetosti. Osim toga magnezij sudjeluje u zgrušavanju krvi i metabolizmu glavnih makronutrijenata, te omogućuje proizvodnju energije. Pogoduje održavanju uravnoteženog pH u krvi, regulira srčani ritam i ima vazodilatacijsko djelovanje.

Zašto se određuje Mg?
Određivanje magnezija se radi u dijagnostici poremećaja koji utječu na ravnotežu elektrolita, što za posljedicu ima sniženu ili povećanu koncentraciju magnezija. Također se određuje kod praćenja terapije bolesnicima koji primaju magnezijev sulfat.

Referentni interval:

Muškarci i žene: 0,65 – 1,05 mmol/L

Povišeno:
Hipermagnezijemija (visoka razina magnezija u krvi) je koncentracija magnezija u krvi viša od 1,05 milimola na litru krvi. Dosta je rijetki poremećaj. Lagano povećane koncentracije magnezija mogu se naći kod  kronično infektivnih bolesti, npr. kod dijabetičke acidoze, Addisonovoj bolesti, aterosklerozi, otrovanjima oksalatima, a osobito u kroničnoj bubrežnoj insuficijenciji. Veće koncentracije magnezija mogu se pojaviti nakon davanja magnezijevog sulfata bolesnicima s kroničnom bubrežnom insuficijencijom.

Sniženo:
Hipomagnezijemija (niska razina magnezija u krvi) je koncentracija magnezija u krvi ispod 0,6 milimola na litru krvi. Najčešći uzroci hipomagnezijemije je smanjeni unos magnezija povezan s gladovanjem ili lošom crijevnom apsorpcijom te povećanim izlučivanjem preko bubrega. Također se često javlja u ljudi koji uzimaju piju velike količine alkohola ili imaju dugotrajni proljev. Visoke razine aldosterona, antidiuretskog hormona ili tireoidnog hormona mogu uzrokovati hipomagnezijemiju,  povećanjem izlučivanja magnezija bubregom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1.5 sat nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan.

Opis:
Enzim aspartat aminotransferaza (AST) je rasprostranjen u tkivima, prvenstveno jetri, srčanom mišiću i skeletnim mišićima, te  manje u mozgu, bubrezima, gušterači, plućima i nizu ostalih tkiva. Nalazi se u krv, mokraći, likvoru, žuči i drugim tjelesnim tekućinama.  Otkrivena su 2 izoenzima AST, citoplazmatski i mitohondrijski. U normalnom serumu pojavljuje se samo citoplazmatski izoenzim, dok je mitohondrijski, zajedno s citoplazmatskim izoenzimom, otkriven u serumu bolesnika s koronarnom i hepatobilijarnom bolešću. Povišene razine u serumu nalaze se kod bolesti koje zahvaćaju tkiva bogatih AST-m. Nakon infarkta miokarda serumski AST počinje se povećavati nakon 6 sati i doseže maksimum nakon 24 do 48 sati. Aktivnost AST u serum je povećana kod mišićne distrofije. Koristi se dijagnostici i praćenju tijeka bolesti i terapije te u prognozi jetrenih bolesti i bolesti žučnih vodova.   

Zašto se određuje AST?
Aspartat aminotransferaza (AST) koristi se u dijagnostici i praćenje bolesti jetre. Također se određuje tijekom rutinskog medicinskog  pregled, osobama koje imaju simptome bolesti  jetre (uključujući i virusne hepatitise).

Referentni interval

Muškarci i žene: 8 – 38 U/L

Povišene vrijednosti AST-a: javljaju se kod hepatocelularnog oštećenja (virusni hepatitis, toksični hepatitis, šok jetre, alkoholni hepatitis), infarkta miokarda,  bolesti skeletnih mišića, infarkt pluća, posthepatične bilijarne opstrukcije.

Snižene vrijednosti AST-a: javlja se kod terminalnog stadija bolesti jetre, kronične hemodijalize i trudnoće.

 Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis
Enzim alaninaminotransferaza (ALT) sudjeluje u metabolizmu aminokiselina, nalazi se u različitim tkivima. Taakokođer, sudjeluje u reakciji transaminacije alanina. U jetri se nalazi u puno većoj koncentraciji nego u drugim organima,  zato se koristi u dijagnostici bolesti jetre. Povišen serumski ALT nalazi se kod hepatitisa, ciroze, opstruktivne žutice, karcinoma jetre i dugotrajnog pijenja alkoholnih pića.

Zašto se određuje ALT i kod koga je treba određivati?
Alanin aminotransferaza se koristi za dijagnostiku i praćenje bolesti jetre, naročito kod oštećenje stanica jetre (hepatocita).

ALT se određuje osobama kod kojih se sumnja na oštećenje jetre (uključujući i virusne hepatitise) kada se određuje zajedno s ostalim biljezima (AST-om, ALP-om, GGT-om i bilirubinom

Povišen serumski ALT; nalazi se kod hepatitisa, ciroze, opstruktivne žutice, karcinoma jetre mononukleoze, akutna nekroza jetre uslijed unosa otrova, paracetamola i dugotrajnog pijenja alkoholnih pića.

Sniženo: nije klinički značajno, rijetko u nedostatku vitamina B6

Referentne vrijednosti
Muškarci i žene: 10 – 48 U/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka: serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1.5 sati nakon vađenja krvi- nalaz gotov isti dan.

Opis
Gama-glutamiltransferaza (GGT) je enzim koji se nalazi u svim tjelesnim stanicama, ali u serumu potječe iz hepatobilijarnog sustava. Nešto enzima ima u citosolu, dok se veći dio nalazi vezan za membransku strukturu te ima ulogu u membranskom prijenosu aminokiselina i peptida.

Zašto se određuje i kod koga je treba određivati?
Gama-glutamiltransferaza (GGT) se koristi za dijagnostiku i praćenje bolesti jetre, naročito za praćenje  hepatobilijarnog oštećenja. Aktivnost joj poraste od 5 do 30 U/L iznad gornje granice u slučaju intrahepatičkog, ili posthepatičkog zastoja žući. GGT pokazuje visoku osjetljivost kod zastojne žutice, upale žučnog mjehura i žučnih vodova. Kod hepatitisa može biti umjereno povišena, također povišena aktivnost je kod ciroze ali i dugotrajnije upotrebe nekih lijekova.

Referentni intervali
Muškarci: 11 – 55 U/L
Žene: 9 – 35 U/L

Povišeno:
GGT se povećava u slučajevima intrahepatične i posthepatične bilijarne opstrukcije. Razina GGT se također povećava kod bolesnika s infektivnim hepatitisom, masnom infiltracijom jetre, kod akutnog i kroničnog pankreatitisa. Budući da se povišena razina GGT nalazi kod bolesnika s alkoholnom cirozom jetre, te su povišene vrijednosti u seruma većini ljudi koji su teški alkoholičari.  GGT je značajan parametar u otkrivanju alkoholizma, alkoholnih jetrenih oštećenja te praćenju alkoholne apstinencije.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Preporučuje se vađenje krvi ujutro natašte.

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Alkalne fosfataze su skupina glikoproteina smještenih uglavnom unutar stanične membrane. ALP sudjeluje u prijenosu anorganskog fosfata sa supstrata davatelja na supstrat primatelj. U alkalnom (pH>10) ALP djeluje na monoestere fosforne kiseline te nastaje alkohol i fosfat. Ima je mnogo u osteoblastima, epitelu žučnih vodova, jetri, placenti, bubregu i tankom crijevu. Fiziološki je povišena kod djece zbog aktivnosti osteoblasta tijekom rasta. Klinički značajno povećanje ALP najčešće je povezana s bolestima jetre i žuči, naročito u kolestazi i karcinomu jetre. Povećanje aktivnosti javlja se i kod bolesti kostiju, kao što je osteomalacija, kod hiperparatireoidizma, nedostatka vitamina D, infektivnoj mononukleozi te kod alkoholičara. Pad aktivnosti enzima je uočen je kod hipofosfatazije.

Zašto se određuje alkalna fosfataza?
Alkalna fosfataza (ALP) se koristi za dijagnostiku i praćenje bolesti jetre (naročito da se prati hepatobilijarno oštećenje) i bolesti kostiju.

ALP se određuje osobama koje imaju znakove i simptome oštećenja jetre (kada se određuje s ostalim biljezima oštećenja jetre (AST-om, ALT-om, gama-GT-om, ukupnim i direktnim bilirubinom), kod bolesti kosti, kao i kod osoba koji imaju malignu bolest.

Referentni intervali

Povišeno: Bolesti jetre i žući, kolestaza, karcinom jetre, bolesti kostiju

Sniženo: Malnutricija, deficit magnezija, hipoparatiroidizmu, hipofosfatemiji i dijalizi

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak: serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1.5 sati nakon vađenja krvi-nalaz gotov isti dan.

Priprema
Nije potrebna posebna priprema

Opis
Amilaze su enzimi iz grupe hidrolaza koje razgrađuju škrob, odnosno glikogen, složene ugljikohidrate.  U organizmu, amilaza u najvećoj koncentraciji  prisutna je u gušterači, gdje se sintetizira i potom izlučuje u probavni trakt putem kanala. Žlijezde slinovnice također luče amilazu. Aktivnost amilaze u serumu kod akutnog pankreatitisa počinje rasti 3 do 12 sati nakon početka bolesti, a maksimum doseže nakon 24 do 36 sati. Nakon toga se počinje smanjivati  i u roku od 2 do 4 dana može se naći unutar referentnog intervala. Zbog izlučivanja mokraćom, uvijek treba ispitati serum i mokraću.

Zašto se određuje?
Najveća koncentracija prisutna je u gušterači, gdje se sintetizira i potom izlučuje u probavni trakt putem izvodnih kanalna. Žlijezde slinovnice također luče amilazu. Ukupna amilaza se koristi za dijagnostiku i praćenje bolesti pankreasa, u prvom redu akutnog pankreatitisa (jaka abdominalna bol, mučnina, povraćanje, gubitak apetita). Također se određuje kod sumnje na zaušnjake.

Zbog izlučivanja amilaze urinom uvijek treba analizirati serum i urin.

Referentni intervali
Muškarci i žene:
Serum 23 – 91 U/L
Mokraća: < 400U/L

Povišena amilaza; akutnog pankreatitisa (jaka abdominalna bol, mučnina, povraćanje, gubitak apetita), kod sumnje na zaušnjake

Snižena amilaza; cistične fibroze, ozbiljnog oštećenja jetre i pankreatektomije.

Vrsta uzorka i vrijeme  uzimanja uzoraka

Uzorak: serum (venska krv), pojedinačni uzorak urina

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi. (isti dan)

Opis
Kreatin kinazu (CK) primarno nalazimo u srčanom i skeletnim mišićima, te nešto manje u mozgu. Postoje tri izoenzima CK koji se nalaze u ljudskom oganizmu: CK-MM, CK-MB i CK-BB. U krvi se najvećim dijelom nalazi enzim porijeklom iz mišića. Određivanje aktivnosti CK i CK-izoenzima koristi se za dijagnozu i praćenje infarkta miokarda i miopatija kao i progresivne Duchenneove mišićne distrofije. Nakon ozljede miokarda, kao što se događa kod akutnog infarkta miokarda CK se oslobađa iz oštećenih stanica miokarda. Porast CK-aktivnosti se može odrediti 4 sata nakon infarkta, a maksimalnu aktivnost doseže nakon 12-24 sata, dok se na normalu vraća nakon 3-4 dana. Kod povećane fizičke aktivnosti također dolazi do porasta enzima CK.

Zašto se određuje CK?
Dijagnostička važnost određivanja aktivnosti CK prije svega je u bolestima muskulature, srca i mozga. Kod zdravih ljudi porast CK bilježi se kod jačih udaraca i ozljeda, te intramuskularnih injekcija. CK aktivnost visoka je kod progresivne muskularne distrofije, polimiozitisa, akutne cerebrovaskularne bolesti, cerebralne ishemije, dermatitisa, akutne mioglobinurije, te kod težih fizičkih napora. Za dijagnostiku je najvažniji porast aktivnosti kreatin kinaze u serumu kod infarkta miokarda.

Referentni interval

Povišeno
Povišene razine enzima CK mogu se naći kod povećane mišićne aktivnosti, infarkta miokarda, i progresivne mišićne distrofije. CK se povećava uvijek kod nekroze ili regeneracije mišića, i stoga je povišen kod većine miopatija. Manje značajno povećanje CK je kod angine pektoris, upalnoj bolesti srca, polimiozitisa, akutne cerebrovaskularne bolesti, cerebralnoj ishemiji, traumi središnjeg živčanog sustava i plućnoj emboliji.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Kreatin kinaza (CK) je enzim koji ima ključnu ulogu u održavanju energetske ravnoteže stanice, katalizirajući reverzibilnu reakciju kreatina i adenozin trifosfata (ATP) u kojoj nastaju energijom bogat kreatin-fosfat i adenozin difosfat (ADP) . Povišene aktivnosti CK u serumu  najčešće je izravan znak postojanja oštećenja, odnosno bolesti skeletnog mišića. Molekula CK je dimer koji se sastoji od monomera: monomer M (od eng. muscle) i monomer B (od eng. brain) koji tvore tri citosolna tkivno specifična izoenzima CK-BB, CK-MM i CK-MB. Izoenzim MM karakterističan je za poprečno-prugastu muskulaturu, izoenzim MB nalazi se u miokardu i  izoenzim BB karakterističan je za mozak.

Zašto se određuju?
Od svih izoenzima najviše se je koristio kreatin kinaza-MB (CK-MB) za dijagnostiku akutnog infarkta miokarda, ali je ovaj test danas zamijenjen troponinom T ili I koji su specifičniji biljezi.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis:
Enzim LD prisutna je u raznim tkivima i organima. Najviše LD ima u jetri i skeletnoj muskulaturi, zatim u srčanom mišiću, bubregu, gušterači, slezeni, plućima, eritrocitima, trombocitima, leukocitima itd. Laktat dehidrogenaza je enzim koji sudjeluje u krajnjoj reakciji glikolize, tj. anaerobne razgradnje glukoze. Krajnji produkt glikolize je L-laktat koji je nastao iz piruvata. LD je tetramer koji postoji u više izomerskih oblika ovisno o kombinaciji različitih proteinskih podjedinica (H-srčana, M-mišićna).

Zašto se određuje LD?
Laktat dehidrogenaza – LD se koristi kao nespecifičan biljeg za dijagnostiku i praćenje hemolitičkih anemija (uključujući i megaloblastičnu anemiju), bolesti jetre i bubrega.

Referentni interval

Muškarci i žene:  ≤ 241 U/L

Povišeno:
Povišene vrijednosti LD prisutne su u osoba s jetrenim bolestima, kod toksičnog hepatitisa sa žuticom, infektivnog hepatitisa, infektivne mononukleoze , infarkta miokarda, miokarditisu, progresivnoj mišićnoj distrofiji, hemolitičkoj anemiji, nekim vrstama leukemije, pernicioznoj anemiji.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis:
Lipaza je probavni enzim gušterače koji razgrađuje masnoće unesene hranom, tako što hidrolizira trigliceride na glicerol i dugolančane masne kiseline. U ljudskom organizmu postoje različite vrste lipaza i sve se nalaze u serumu. Određivanje aktivnosti lipaze u serumu važno je u bolestima gušterače. U akutnom pankreatitisu aktivnost lipaze raste već od 3 do 6 sati poslije napada, i dostiže vrijednost i 2-50 puta veću od gornje granice referentnog intervala. Smirivanjem bolesti aktivnost počinje opadati i normalizira se poslije tri tjedna. U kroničnom pankreatitisu aktivnost je obično unutar referentnog intervala, iako može biti katkad blago povećana. Taj je enzim specifičan za pankreas, a njegove vrijednosti su generalno više nakon oštećenja pankreasa.

Zašto se određuje lipaza?
Lipaza se zajedno s amilazom koristi u dijagnostici pankreatitisa.

Referentni interval:

Muškarci i žene: <67 U/L

Povišeno:
U akutnom pankreatitisu vrijednosti rastu puno brže, tijekom nekoliko sati nakon pojave bolesti i dostižu desetke puta veće vrijednosti od gornje granice referentnog intervala. Veličina povećanja ne korelira uvijek sa težinom bolesti. U kroničnom pankreatitsu aktivnost je obično unutar referentnih intervala, iako može biti i blago povećana. Aktivnost se povećava u kroničnom pankreatitisu tijekom recidiva, pa je to korisno i za praćenje tijeka bolesti.
Blago povišene vrijednosti mogu se naći kod bolesti bubrega, jetre, peptičnog ulkusa, upale slinovnica, opstrukcije crijeva, alkoholizma.

Sniženo:
Smanjena aktivnost lipaze nalazi se u poodmakloj nekrozi gušterače, npr. slučaj kod cistične fibroze.

Vrsta uzorka:
Za određivanje lipaze uzima se krv iz vene.

Priprema:
Za ovu pretragu nije potrebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan

Opis:
Aktivnost kolinesteraza u serumu potječe pretežno od enzima koji se sintetiziraju u jetri i luče u krv. U serumu postoje dvije kolinesteraze: nespecifična ili pseudokolinesteraza (acilkolin-acilhidrolaza) i specifična kolinesteraza (acetilkolin-acilhidrolaza). Biološka funkcija kolinesteraza nije u potpunosti poznata. Acetilkolinesterazu inhibiraju organofosforni pesticidi i karbamati, zato se koristi se kao biljeg kod otrovanja s pesticidima. Na tom inhibitornom djelovanju na ACHE temelji se i djelovanje nervnih bojnih otrova.

Zašto se određuje?
Aktivnost kolinesteraze u serumu određuje se ponajprije kod jetrenih bolesti , zatim kao indikator mogućeg otrovanja organofosfornim pesticidima te u otkrivanju bolesnika a atipičnim oblicima enzima, u kojih postoji rizik produljenog odgovora na mišićne relaksanse kod kirurških operacija.

Referentni interval:

4620-11500 U/L

Povećano:
Povećanje aktivnosti kolinesteraze nalazimo kod hipertenzije, dijabetesa, mogućih nephrosisa svih vrsta, nekih mentalni bolesti (MDS), onkoloških procesa u mliječnim žlijezdama, akutne ovisnosti o alkoholu. Osim toga, u prvom tromjesečju, kolinesteraza se može povećati u trudnica i to se smatra normalno.

Sniženo:
Smanjena aktivnost kolinesteraze je kod otrovanja organofosforni pesticidima, hepatitisa, ciroze, infarkta miokarda, akutnih infekcija i atipičnih fenotipova enzima.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis:
Angiotenzin – konvertirajući enzim hidrolitički odcjepljuje C- terminalni dipeptid iz polipeptida. Sudjeluje u metabolizmu vazoaktivnih peptida važnih za regulaciju krvnog tlaka, delujući na svoje prirodne supstrate angiotenzin i bradikinin. Angiotenzin je veoma važan regulator renin-aldosteron i kalikrein-bradikinin sistema. Učinak angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) ostvaruje se preko aktivacije angiotenzina II, prirodnog vazokonstriktora koji povisuje krvni tlak i inhibicijom bradikinina, vazodilatatora. ACE je enzim koji pomaže u regulaciji krvnog tlaka. 

Zašto se određuje ACE ?
Angiotenzin konvertirajući enzim (ACE) koristi se u dijagnostici i praćenju tijeka liječenja sarkoidoze.

Referentni intervali

Muškarci i žene: 20-70 U/l
Djeca : 29-112 U/l

Povećana aktivnost ACE-a u serumu nalazi se u sarkoidozi  i u nekim drugim granulomatoznim bolestima, Gaucherovoj bolesti i kadkad u zloćudnoj histiocitozi.

Smanjena aktivnost ACE-a u serumu može biti kog multiplog mijeloma, leukemije, zloćudog limfoma i karcinoma pluća.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za tri tjedna  nakon vađenja krvi

Opis
Enzim fruktoza 1,6 –bifosfat- aldolaza koji sudjeluje u procesu glikolize,  pripada rodu liaza, skračeno se obično naziva aldolaza, ALD. Katalizira reakciju razgradnje  D-fruktoza1,6-bifosfat  na  D-gliceraldehid 3-fosfat i  dihidroksiaceton fosfat.  ALD je tetramer sastavljen od podjedinica α, β i Ƴ.  Nalazi se u svim stanicama, a naročito u visokoj koncentraciji u skeletnim mišićima. Postoje tri oblika aldolaze: A, B i C koje se razlikuju u reaktivnosti prema FDP i fruktoza-1-fosfatu kao supstratima. Aktivnost aldolaze u serumu koristi se uglavnom za dijagnostiku bolesti skeletnih mišića.

Zašto se određuje?
Određivanje aktivnosti ALD-a ograničeno je uglavnom na bolesti skeletnih mišića, primarno pri razlikovanju neuromuskularne atrofije od miopatije.

Referentni interval

Novorođenčad : < 23,2 U/l
Do 6 mjeseci : < 15,1 U/l
6-12 mjeseci : < 11 U/l
1-12 godina : < 9,3 U/l
> 12 godina : < 7,6 U/l

Povišene vrijednosti ALD-a nalazimo kod mišićne distrofije, akutnog hepatitisa, infarkta miokarda, karcinoma prostate i gangrena.

Snižene vrijednosti ALD-a nalazimo kod gubitka mišićne mase.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do 3 tjedna od vađenja krvi.

Opis
Glukoza-6-fosfat-dehidrogenaza katalizira prijelaz glukoze-6-fosfata u u 6-fosfoglukonat. Enzimom su osobito bogati eritrociti u kojima je pentozni put metaboliziranja glukoze dominantan. Svojom ulogom G-6-PD je važana za održavanje reduciranog oblika koenzima NADPH2 i ima veliko značenje u spriječavanju oksidacije hemoglobina u methemoglobin. Budući da sudjeluje u reakciji pentoznog ciklusa kojim nastaje pentoza, važna je i za sintezu nukleotida i energijom bogatih spojeva (ATP). U slučaju smanjene aktivnosti ovog enzima u eritrocitima nema dovoljno redukcijskih supstanci (glutation, NADPH) što dovodi do oksidacije sulfhidrilnih grupa globina, do denaturacije hemoglobina, i stvaranja Heinzovih tijelešaca u citoplazmi eritrocita.

Zašto se određuje?
G6PD test se koristi kod sumnje na smanjenu aktivnost navedenog enzima u eritrocitima. Povećana aktivnost G6PD je perniciozne anemije. Također mogu biti povećane aktivnosti kod hemolitičke i aplastične anemije i leukemije, ali  manje nego kod perniciozne anemije.

Referentni interval

8.6 – 18.6 U/gram Hb

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
krv s EDTA (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi

• AST
• ALT
• ALP
• GGT
• bilirubin, ukupni

Rezultati su dostupni od 6 do 8 tjedana.

Probir nositelja je test koji omogućuje detekciju mutacija koje bi mogle uzrokovati nasljedne poremećaje kod buduće djece. Probir nositelja testira gene za više od 229 genetičkih poremećaja, uključujući cističnu fibrozu, spinalnu mišićnu atrofiju tipa 1 i sindrom fragilnog X kromosoma.

Analiza se vrši iz brisa bukalne sluznice.

Rezultati testa su dostupni u roku od 20 radnih dana.

Ukoliko se probirom utvrdi da je jedan partner nositelj, nužno je testiranje drugog partnera kako bi se procijenio rizik za buduće potomstvo.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Probir nositelja osnovni panel (21 gen): ACADM, ASPA, BLM, CFTR, DHCR7, DMD, ELP1, FANCC, FMR1, GALT, GBA, GJB2, GJB6, HBA1, HBA2, HBB, HEXA, MCOLN1, PAH, SMN1, SMN2, SMPD1

Probir nositelja je test koji omogućuje detekciju mutacija koje bi mogle uzrokovati nasljedne poremećaje kod buduće djece. Probir nositelja testira gene za više od 229 genetičkih poremećaja, uključujući cističnu fibrozu, spinalnu mišićnu atrofiju tipa 1 i sindrom fragilnog X kromosoma.

Analiza se vrši iz brisa bukalne sluznice.

Rezultati testa su dostupni u roku od 20 radnih dana.

Ukoliko se probirom utvrdi da je jedan partner nositelj, nužno je testiranje drugog partnera kako bi se procijenio rizik za buduće potomstvo.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Probir nositelja prošireni panel (232 gena): ABCD1, ACAD9, ACADM, ACOX1, ACSF3, ADAMTS2, AGA, AGL, AGPS, AGXT, AIRE, ALDH3A2, ALDOB, ALG6, ALMS1, ALPL, AMT, AQP2, ARSA, ASL, ASNS, ASPA, ASS1, ATM, ATP6V1B1, ATP7B, BBS1, BBS12, BCKDHB, BCS1L, BLM, BSND, BTD, CAPN3, CBS, CEP290, CERKL, CFTR, CHM, CHRNE, CIITA, CLN3, CLN5, CLN6, CLN8, CLRN1, CNGB3, COL4A3, COL4A5, COL7A1, CPT1A, CPT2, CRB1, CTNS, CTSK, CYBB, CYP11B2, CYP19A1, CYP27A1, DCLRE1C, DHCR7, DHDDS, DLD, DMD, DNAH5, DNAI1, DNAI2, DYSF, EDA, EIF2B5, ELP1, EMD, ESCO2, ETFA, ETHE1, EYS, F11, F5, F9, FAH, FAM161A, FANCC, FANCG, FMR1, G6PC, GAA, GALC, GALK1, GALT, GBA, GBE1, GCDH, GFM1, GJB2, GJB6, GLA, GLDC, GNE, GNPTAB, GNPTG, GNS, GRHPR, HADHA, HAX1, HBA1, HBA2, HBB, HEXA, HEXB, HJV, HGSNAT, HLCS, HMGCL, HOGA1, HPS1, HPS3, HSD17B4, HYAL1, HYLS1, IDS, IL2RG, IVD, LAMC2, LCA5, LDLR, LHCGR, LHX3, LIFR, LIPA, LOXHD1, LPL, LRPPRC, MCCC1, MCCC2, MCOLN1, MEFV, MFSD8, MKS1, MLC1, MMAA, MMAB, MMACHC, MMADHC, MPI, MPV17, MTM1, MTRR, MTTP, MMUT, NAGLU, NAGS, NBN, NDUFAF5, NDUFS6, NPC1, NPC2, NPHS1, NPHS2, NR2E3, NTRK1, OAT, OPA3, OTC, PAH, PCDH15, PDHA1, PDHB, PEX1, PEX10, PEX2, PEX6, PEX7, PFKM, PHGDH, PKHD1, PMM2, PPT1, PROP1, PSAP, PTS, PUS1, PYGM, RAB23, RAG2, RAPSN, RARS2, RLBP1, RMRP, RPGR, RS1, SACS, SAMHD1, SEPSECS, SGCA, SGCB, SGCG, SLC12A6, SLC17A5, SLC25A13, SLC25A15, SLC26A2, SLC26A4, SLC35A3, SLC37A4, SLC4A11, SLC6A8, SLC7A7, SMARCAL1, SMN1, SMN2, SMPD1, STAR, SUMF1, TFR2, TGM1, TH, TMEM216, TPP1, TRMU, TSFM, TTPA, TYMP, UGT1A1, USH1C, USH2A, VPS13A, VPS45, VPS53, VRK1, VSX2, WN

Genetičkim testom za nasljedne oblike raka se ispituju klinički relevantni geni čije mutacije povećavaju rizik za nastanak raka te se osobama koje se podvrgavaju genetičkom testu može procijeniti rizik za razvoj određenog tip raka. U 5-15% slučajeva, rak nastaje kao posljedica mutacija koje se nasljeđuju unutar obitelji. Biti nositelj ovakve mutacije ne znači nužno da će doći do razvoja raka, ali znači da postoji povećani rizik za razvoj raka. Ovi testovi su posebno korisni za ljude koji imaju obiteljsku povijest raka ili pripadaju populacijama s povećanim rizikom od određenih genetičkih mutacija te osobama koje proaktivno brinu o svome zdravlju.

Sveobuhvatni panel za nasljedni oblik raka analizira 160 gena koji su klinički značajni za procjenu rizika obolijevanja od raznih vrsta raka, vezanih uz reproduktivni sustav, probavni sustav, endokrine i neuroendokrine sustave ili organe kao što su pluća, bubrezi, jetra, gušterača, koža i oči.

Analize se vrši iz bukalne sluznice ili krvi.

Rezulati stižu u roku od 3 do 4 tjedna.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Panel obuhvaća slijedeće gene : AIP, ALK, ANKRD26, APC, ATM, AXIN2, BAP1, BARD1, BLM, BMPR1A, BRAF, BRCA1, BRCA2, BRIP1, BUB1B, CBL, CD70, CDC73, CDH1, CDK4, CDKN1B, CDKN1C, CDKN2A, CEBPA, CEP57, CHEK2, CTNNA1, CYLD, DDB2, DDX41, DICER1, DIS3L2, DKC1, EFL1, EGFR, ELANE, EPCAM, ERCC1, ERCC2, ERCC3, ERCC4, ERCC5, ETV6, EXO1, EXT1, EXT2, EZH2, FAM111B, FANCA, FANCB, FANCC, FANCD2, FANCE FANCF, FANCG, FANCI, FANCL, FANCM, FH, FLCN, GALNT12, GATA2, GPC3, GPR101, GREM1, HAVCR2, HNF1, HOXB13, HRAS, IKZF, KIF1B, KI, KITLG, KRAS, LZTR1, MAP2K1, MAP2K2, MAX, MEN1, MET, MITF, MLH1, MLH3, MRE11A, MSH2, MSH, MSH6, MUTYH, NBN, NF1, NF2, NRAS, NSD1, NSUN2, NTHL1, PALB2, PAX5, PDGFRA, PHOX2B, PMS1, PMS2, POLD1, POLE, POLH, POT1, PPM1D, PRF1, PRKAR1A, PTCH1, PTEN, PTPN11, RAD50, RAD51C, RAD51D, RAF1, RASA2, RB1, RECQL, RECQL4, REST, RET, RHBDF2, RIT1, RPS20, RRAS, RUNX1, SAMD9, SAMD9L, SBDS, SDHA, SDHAF2, SDHB, SDHC, SDHD, SHOC2, SLX4, SMAD4, SMARCA4, SMARCB1, SMARCE1, SOS1, SOS2, SPRED1, SRP72, STK11, SUFU, TERC, TERT, TINF2, TMEM127, TP53, TRIP13, TSC1, TSC2, VH, WRN, WT1, XPA, XPC i XRCC2.

Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok oboljenja i smrti širom svijeta, odgovorne za 31% svih globalnih smrtnih slučajeva. Ranije se procjena rizika od kardiovaskularnih bolesti temeljila na životnom stilu pojedinca. Uloga genetičkog testiranja sada postaje sve važnija, jer preklapajući simptomi često otežavaju jasno prepoznavanje temeljne kardiovaskularne bolesti. Genetičko testiranje može otkriti uzrok bolesti, pružiti prognozu te identificirati članove obitelji pod povećanim rizikom, koji bi mogli biti predisponirani za istu kardiovaskularnu bolest. Identifikacija genetičkih promjena koje uzrokuju bolest može dovesti do učinkovitog kliničkog praćenja i liječenja mnogih kardiovaskularnih stanja.

Sveobuhvatni panel za urođene kardiovaskularne bolesti analizira 292 gena.

Otkriva mutacije povezane s urođenim srčanim oboljenjima, pružajući ranu dijagnozu i mogućnosti za ciljano liječenje.

Analize se vrši iz bukalne sluznice.

Rezulati stižu u roku od 3 do 4 tjedna.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Panel obuhvaća slijedeće gene: AARS2, ABCA1, ABCC6, ABCC9, ABCG5, ABCG8, ACAD9, ACADVL, ACTA1, ACTA2, ACTC1, ACTN2, ACVR1, ACVR2B, ACVRL1, ADAMTS2, AFF4, AGK, AKAP9, AKT3, ALDH18A1, ALMS1, ALPK3, ANK2, ANKRD1, APOA5, APOB, APOE, ATP6V0A2, ATP6V1A, ATP6V1E1, B3GALT6, B4GALT7, BAG3, BGN, BMPR1B, BMPR2, BRAF, C1R, C1S, CACNA1C, CACNA2D1, CACNB2, CAD, CALM1, CALM2, CALM3, CASQ2, CAV1, CAV3, CBL, CBS, CFAP53, CCND2, CDK13, CELSR1, CELSR2, CELSR3, CHD4, CHD7, CHST14, CITED2, COA5, COA6, COL1A1, COL1A2, COL3A1, COL4A1, COL5A1, COL5A2, COX15, CPT2, CREBBP, CRELD1, CRYAB, CSRP3, CTNNA3, DES, DMD, DNAH11, DNAH5, DNAH6, DNAI1, DNAJC19, DOLK, DSC2, DSE, DSG2, DSP, DTNA, EFEMP2, EHMT1, EIF2AK4, ELAC2, ELN, EMD, ENG, EPHB4, EVC, EVC2, FBLN5, FBN1, FBN2, FHL1, FKBP14, FKTN, FLNA, FLNC, FOXC1, FOXE3, FOXH1, GAA, GANAB, GATA4, GATA5, GATA6, GATAD1, GBE1, GDF1, GJA5, GLA, GNAI2, GORAB, GPC3, GPD1L, GTPBP3, HADHA, HADHB, HAND1, HAND2, HCN4, HRAS, ILK, JAG1, JPH2, JUP, KARS1, KCNA5, KCNAB2, KCND3, KCNE1, KCNE2, KCNE3, KCNH2, KCNJ2, KCNJ5, KCNJ8, KCNK3, KCNQ1, KDM5B, KMT2D, KRAS, LAMA4, LAMP2, LDB3, LDLR, LDLRAP1, LIPA, LMNA, LOX, LPL, LTBP4, LZTR1, MAP2K1, MAP2K2, MED13L, MFAP5, MIB1, MMP21, MRAS, MRPL3, MRPL44, MTO1, MYBPC3, MYH11, MYH6, MYH7, MYL2, MYL3, MYL4, MYLK, MYLK2, MYOZ2, MYPN, NDUFB11, NDUFV2, NEBL, NEXN, NF1, NF2, NIPBL, NKX2-5, NKX2-6, NME7, NODAL, NOTCH1, NOTCH2, NPPA, NR2F2, NRAS, PCSK9, PDLIM3, PIK3CA, PIK3R2, PITX2, PKD1L1, PKP2, PLD1, PLN, PLOD1, POGZ, PPA2, PPP1CB, PRDM16, PRDM5, PRDM6, PRKAG2, PRKD1, PTPN11, PYCR1, RABGAP1L, RAF1, RASA1, RASA2, RBFOX2, RBM10, RBM20, RIT1, RRAS, RYR2, SALL4, SASH1, SCN10A, SCN1B, SCN2B, SCN3B, SCN4B, SCN5A, SCO2, SEMA3D, SEMA3E, SGCD, SHOC2, SKI, SLC22A5, SLC25A20, SLC25A3, SLC25A4, SLC2A10, SLC39A13, SMAD3, SMAD4, SMAD6, SMAD9, SMARCB1, SNTA1, SOS1, SOS2, SPRED1, STAMBP, TAB2, TAFAZZIN, TBX1, TBX20, TBX4, TBX5, TCAP, TECRL, TFAP2B, TGFB2, TGFB3, TGFBR1, TGFBR2, TK2, TLL1, TMEM260, TMEM43, TMEM70, TNNC1, TNNI3, TNNT2, TPM1, TRDN, TRPM4, TSFM, TTN, TTR, VCL, ZEB2, ZFPM2, ZIC3, ZNF469.

Nema popusta, nalaz se čeka 3 tjedna.

Trombofilija je sklonost stvaranju krvnih ugrušaka. Mutacije u genima za faktore trombofilije koji se analiziraju ovim testom ukazuju na povećanu vjerojatnost razvoja trombofilije. Ovaj rizik posebno je važno znati u trudnoći budući da tada rizik za pojavu krvnog ugruška značajno raste.

Analiza se vrši iz uzorka periferne krvi.

Rezultat testa dostupan je u roku 15 radnih dana.

Opcije testa:

Panel 4 mutacije: F2 Prothrombin G20210A, F5 Leiden G1691A/R506Q, MTHFR A1298C, MTHFR C677T)

Trombofilija je sklonost stvaranju krvnih ugrušaka. Mutacije u genima za faktore trombofilije koji se analiziraju ovim testom ukazuju na povećanu vjerojatnost razvoja trombofilije. Ovaj rizik posebno je važno znati u trudnoći budući da tada rizik za pojavu krvnog ugruška značajno raste.

Analiza se vrši iz uzorka periferne krvi.

Rezultat testa dostupan je u roku 15 radnih dana.

Opcije testa:

Panel 5 mutacija: Faktor V Leiden (G1691A/ R506Q), Faktor II – Protrombin (G20210A), MTHFR (A1298C), MTHFR (C677T), PAI-1 (Del/Ins 4G/5G)

Panel nasljednih BRCA1/BRCA2 karcinoma analizira mutacije u genima BRCA1 i BRCA2 koje povećavaju rizik od određenih vrsta raka.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna.

Panel BRCA: Ovaj panel je usmjeren isključivo na BRCA1 i BRCA2  gene, koji su najpoznatiji geni povezani s visokim rizikom za rak dojke i jajnika. Mutacije u ovim genima značajno povećavaju rizik za razvoj ovih vrsta raka. Ovaj panel je može biti koristan za pacijente s jakom obiteljskom anamnezom raka dojke i/ili jajnika ili za one kod kojih postoji sumnja na nasljedne mutacije u BRCA1 ili BRCA2 genima. Također je pogodan za osobe koje žele specifično testiranje na ove gene zbog poznatih mutacija u obitelji.

Nalaz s čeka 4 tjedna

na pretragu nema popusta, nalaz se čeka do 3 tjedna

na pretragu nema popusta, nalaz se čeka do 3 tjedna

Kariotip analizira strukturu i broj kromosoma u jezgri stanice kod pojedinca. Normalan ženski kariotip sadrži 46,XX kromosoma, dok normalan muški kariotip sadrži 46,XY kromosoma, odnosno 22 para autosoma i jedan par spolnih kromosoma. Test se preporučuje napraviti u slučaju uzastopnih spontanih pobačaja, problema sa začećem, te muške i ženske neplodnosti.

Analiza se vrši iz uzorka periferne krvi.

Rezultati testa stižu vašem liječniku u roku od 25 radnih dana.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Kariotip analizira strukturu i broj kromosoma u jezgri stanice kod pojedinca. Normalan ženski kariotip sadrži 46,XX kromosoma, dok normalan muški kariotip sadrži 46,XY kromosoma, odnosno 22 para autosoma i jedan par spolnih kromosoma. Test se preporučuje napraviti u slučaju uzastopnih spontanih pobačaja, problema sa začećem, te muške i ženske neplodnosti.

Analiza se vrši iz uzorka periferne krvi.

Rezultati testa stižu vašem liječniku u roku od 25 radnih dana.

Po primitku rezultata omogućen je razgovor s genetičarem.

Prisutnost mikrodelecije na Y kromosomu može uzrokovati azoospermiju, oligospermiju ili abnormalnu morfologiju/pokretljivost spermija kod muškaraca. Na Y kromosomu postoje AZF regije (AZFa, AZFb, AZFc) koje igraju važnu ulogu u spermatogenezi. Gubitak bilo kojeg dijela navedenih regija može dovesti do poremećaja spermatogeneze i neplodnosti. U većina slučajeva mikrodelecije Y kromosoma su nove mutacije koje se međutim, mogu prenijeti na muško potomstvo. Test se preporučuje muškarcima s azoospermijom ili oligospermijom i muškarcima koji se bore s neplodnošću. Prisutna delecija može odrediti uzrok neplodnosti kod nekih muškaraca i imati prognostičku vrijednost u određivanju intervencije.

Analiza se vrši iz uzorka periferne krvi.

Rezultati testa stižu vašem liječniku u roku od 15 radnih dana

Panel za nasljedni rak paratireoidne žlijezde testira mutacije u genu MEN1, koje povećavaju rizik za razvoj raka paratireoidne žlijezde.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni rak štitnjače testira mutacije u genu RET koje povećavaju rizik za medularni rak štitnjače.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni mijelodisplastični sindrom/leukemiju rak analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj raka krvi. Panel analiza 24 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni raka bubrega analizira gene čije mutacije su povezane s visokim rizikom za razvoj raka bubrega. Panel analizira 13 gena.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni rak debelog crijeva analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj raka debelog crijeva. Panel analizira 17 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna.

Panel za nasljedni rak debelog crijeva: APC, BMPR1A, CDH1, CHEK2, EPCAM, GREM1, MLH1, MSH2, MSH6, MUTYH, PMS2, POLD1, POLE, PTEN, SMAD4, STK11, TP53

Pokriva 17 gena povezanih sa širokim spektrom rizika za rak debelog crijeva. Panel uključuje gene povezane s nasljednim nepolipoznim rakom debelog crijeva (poznat i kao Lynchov sindrom), sindromima polipoze (kao što su FAP) kao i s drugim rjeđim sindromima i tipovima raka koji mogu povisiti rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma. Ovaj panel je prikladan za pacijente s jakom obiteljskom anamnezom raka ili kada postoji sumnja na nekoliko različitih sindroma povezanih s kolorektalnim karcinomom.

Panel nasljednog raka dojke visokog rizika analizira mutacije u nizu gena koji su povezani s visokim rizikom za razvoj raka dojke, jajnika, endometrija ili povezanih karcinoma. Panel analizira 7 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna.

Nasljedni rak dojke (geni visokog rizika): BRCA1, BRCA2, CDH1, PALB2, PTEN, STK11, TP53

Panel nasljednog raka dojke visokog rizika analizira mutacije u nizu gena koji su povezani s iznimno visokim rizikom za razvoj raka dojke, jajnika, endometrija ili povezanih karcinoma. Panel analizira 7 gena. Ovaj panel je usmjeren na gene koji nose najveći rizik za razvoj raka dojke. Pored BRCA1 i BRCA2, uključuje i gene kao što su CDH1 (povezan s nasljednim difuznim rakom želuca i lobularnim rakom dojke), PALB2, PTEN (povezan s Cowdenovim sindromom), STK11 (povezan s Peutz-Jeghersovim sindromom), i TP53 (povezan s Li-Fraumenijevim sindromom). Ovaj panel je koristan za pacijente s visokim rizikom za rak dojke na temelju obiteljske anamneze ili kliničkih indikacija. To su geni s najjačom povezanošću s rizikom za ove vrste raka, a testiranje može pružiti ključne informacije za preventivne i terapijske odluke.

Panel za nasljedni rak dojke/ginekološkog područja analizira gene čije mutacije su povezane s povećanim rizikom za rak dojke, jajnika ili endometrija. Panel analizira 26 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna.

Nasljedni rak dojke i ginekološkog područja: ATM, BARD1, BRCA1, BRCA2, BRIP1, CDH1, CHEK2, DICER1, EPCAM, MLH1, MRE11A, MSH2, MSH6, MUTYH, NBN, PALB2, PMS2, POLD1, POLE, PTEN, RAD50, RAD51C, RAD51D, SMARCA4, STK11, TP53

Ovaj panel pokriva širok spektar gena povezanih s rizikom za razvoj raka dojke, jajnika, kao i drugih ginekoloških karcinoma. Ovaj panel može biti koristan za pacijente s anamnezom različitih vrsta raka u obitelji, posebno ako su zahvaćeni različiti organi. Također je koristan kada je potrebno sveobuhvatno testiranje zbog složenije kliničke slike ili kada se sumnja na nekoliko različitih genetičkih sindroma.

Panel se temeljeni na svjetskim smjernicama za testiranja na nasljedni rak dojke/ginekološkog područja te analizira gene čije mutacije su povezane s povećanim rizikom za rak dojke, jajnika ili endometrija. Panel analizira 19 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna.

Nasljedni rak dojke i ginekološkog područja prema svjetskim smjernicama: ATM, BARD1, BRCA1, BRCA2, BRIP1, CDH1, CHEK2, EPCAM, MLH1, MSH2, MSH6, NBN, PALB2, PMS2, PTEN, RAD51C, RAD51D, TP53, STK11

Ovaj panel je sličan prethodnom, ali je dizajniran prema genima koji se preporučuju u kliničkim smjernicama za evaluaciju rizika od raka dojke i ginekoloških karcinoma. Koristi se za pacijente kod kojih postoji potreba za testiranjem prema standardnim kliničkim smjernicama. Koristan je za one kod kojih se sumnja na nasljedni rizik, ali gdje je preporučeno ciljano testiranje na određene gene, prema medicinskim smjernicama.

Panel za nasljedni rak gušterače analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj raka gušterače. Panel analizira 17 gena.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Panel za rak povezan s nasljednim rakom kože (Xeroderma Pigmentosum) analizira gene čije mutacije su povezane s povećanim rizikom za razvoj raka kože. Panel analizira 9 gena.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni rak prostate analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj raka prostate. Panela analizira 15 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni rak želuca analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj raka želuca. Panel analizira 14 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Panel za nasljedni obiteljski melanom raka analizira gene čije mutacije su povezane s povećanim rizikom za razvoj raka kože obiteljskog melanoma. Panel analizira 7 gena.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Aortopatije su poremećaji aorte. Poremećaji mogu biti strukturni i funkcionalni, a mogu se očitovati kao izolirani slučaj ili kao simptom nekog sindroma. Panel analizira 48 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedana

Aritmije su poremećaji srčanog ritma. Nastaju kada električni impulsi, koji koordiniraju otkucaje srca, ne rade ispravno te uzrokuju da srce kuca prebrzo ili presporo. Panel analizira 42 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Kardiomiopatije su poremećaji koje se očituju u strukturnim i funkcionalnim promjenama srčanog mišića. Uzrokuju slabo pumpanje krvi u srčanom mišiću, što dovodi do slabog dotoka krvi u ostatak tijela. Panel analizira 98 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Genetički test za mušku neplodnost analizira 40 gena, aneuploidije spolnih kromosoma i mikrodelecije Y kromosoma. Testirani poremećaji uključuju hipogonadotropni hipogonadizam.*

*moguća dodatna analiza za tromobofilju i neonatalnu aloimunu trombocitopeniju  199,00€

Genetički test za neplodnost analizira niz gena koji otkrivaju brojne genetske varijante povezane s neplodnošću te aneuploidije spolnih kromosoma. Uz test moguće je dodati test za trombofiliju i neonatalnu aloimunu trombocitopeniju (NAIT) koji provjerava specifične genetske varijante povezane s ponovnim gubitkom trudnoće ili genetske varijante koje povećavaju rizik od NAIT-a.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 3 tjedna

*moguća dodatna analiza za tromobofilju i neonatalnu aloimunu trombocitopeniju 199,00€

Obiteljska hiperkolesterolemija je nasljedna bolest srca povezana s visokom vrijednošću „lošeg” kolesterola (kolesterol sadržan u lipoproteinima niske gustoće ili LDL-k), te može dovesti do ranije pojave kardiovaskularnih bolesti. Panel analizira 11 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Plućna hipertenzija je povećani tlak u plućnoj cirkulaciji. Panel analizira 11 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Skupina genetičkih poremećaja koje utječu na signalni put RAS-MAPK i dovode do razvojnih sindroma kao što je Noonanin sindrom. Panel analizira 30 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Urođene srčane greške su strukturne abnormalnosti srca i velikih krvnih žila prisutne pri rođenju. Panel analizira 80 gena.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 4 tjedna

Genetički test za žensku neplodnost analizira 55 gena i aneuploidije spolnih kromosoma. Testirani poremećaji uključuju primarnu insuficijenciju jajnika, sindrom hiperstimulacije jajnika i hipogonadotropni hipogonadizam kao što su kao Kallmannov sindrom.

Nalaz se dobije u roku od 2 do 3 tjedna

*moguća dodatna analiza za tromobofilju i neonatalnu aloimunu trombocitopeniju 199,00€

Panel za nasljedni paraganglioma/feokromocitoma analizira gene čije mutacije povećavaju rizik za razvoj paraganglioma ili feokromocitoma. Panel analizira 6 gena.

Nalaz se čeka od 2 do 4 tjedna

Harmony Prenatal osnovni  test pruža visoko precizne i pouzdane rezultate za otkrivanje genetičkih poremećaja poput Downovog sindroma, Edwardsovog i Patauovog sindroma. Ovaj neinvazivni test smanjuje rizik za majku i dijete, dok s velikom sigurnošću otkriva kromosomske abnormalnosti djeteta. Zahvaljujući vrhunskoj točnosti i jednostavnosti, Harmony je vodeći izbor za rano genetičko testiranje tijekom trudnoće.

Analiza se vrši iz uzorka krvi trudnice od 10. tjedna trudnoće.

Rezultati su dostupni unutar 7 radnih dana.

Opcije testa

Analiza trisomije 21 (Downov sindrom) i trisomije 18 (Edwardsov sindrom) i 13 (Patau sindrom). Opcionalno može se analizirati spol djeteta.

Harmony Prenatalni test pruža visoko precizne i pouzdane rezultate za otkrivanje genetičkih poremećaja poput Downovog sindroma, Edwardsovog i Patauovog sindroma. Ovaj neinvazivni test smanjuje rizik za majku i dijete, dok s velikom sigurnošću otkriva kromosomske abnormalnosti djeteta. Zahvaljujući vrhunskoj točnosti i jednostavnosti, Harmony je vodeći izbor za rano genetičko testiranje tijekom trudnoće. Analiza se vrši iz uzorka krvi trudnice od 10. tjedna trudnoće. Rezulati su dostupni unutar 7 radnih dana.

Opcije testa

Analiza trisomije 21 (Downov sindrom) i trisomije 18 (Edwardsov sindrom), 13 (Patau sindrom), abnormalnosti spolnih kromosoma i mikrodeleciju 22q11.2 (DiGeorge sindrom). Opcionalno može se analizirati spol djeteta.

Harmony Prenatalni test pruža visoko precizne i pouzdane rezultate za otkrivanje genetičkih poremećaja poput Downovog sindroma, Edwardsovog i Patauovog sindroma. Ovaj neinvazivni test smanjuje rizik za majku i dijete, dok s velikom sigurnošću otkriva kromosomske abnormalnosti djeteta. Zahvaljujući vrhunskoj točnosti i jednostavnosti, Harmony je vodeći izbor za rano genetičko testiranje tijekom trudnoće. Analiza se vrši iz uzorka krvi trudnice od 10. tjedna trudnoće. Rezulati su dostupni unutar 7 radnih dana.

Opcije testa

Analiza trisomije 21 (Downov sindrom) i trisomije 18 (Edwardsov sindrom), 13 (Patau sindrom) i abnormalnosti spolnih kromosoma. Opcionalno može se analizirati spol djeteta

Neinvazivni prenatalni test za trudnice dostupan od 10. tjedna trudnoće. Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je jednostavan postupak koji omogućuje otkrivanje kromosomskih abnormalnosti fetusa u ranoj fazi trudnoće.

BASIC – Uključuje analizu najčešćih trisomija 21, 18 i 13 (Sindromi Down, Edwards i Patau), te spol djeteta. Dostupan za blizanačke trudnoće.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Neinvazivni prenatalni test za trudnice dostupan od 10. tjedna trudnoće. Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je jednostavan postupak koji omogućuje otkrivanje kromosomskih abnormalnosti fetusa u ranoj fazi trudnoće.

BASIC PLUS – Uključuje analizu najčešćih trisomija 21, 18 i 13 (Sindromi Down, Edwards i Patau), spolnih aneuploidija, te spol djeteta.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Neinvazivni prenatalni test za trudnice dostupan od 10. tjedna trudnoće. Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je jednostavan postupak koji omogućuje otkrivanje kromosomskih abnormalnosti fetusa u ranoj fazi trudnoće.

COMPLETE – Uključuje analizu trisomija svih kromosoma (1-22), spolnih aneuploidija, te spol djeteta. Dostupan za blizanačke trudnoće.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Neinvazivni prenatalni test za trudnice dostupan od 10. tjedna trudnoće. Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je jednostavan postupak koji omogućuje otkrivanje kromosomskih abnormalnosti fetusa u ranoj fazi trudnoće.

PREMIUM – Uključuje analizu najčešćih trisomija 21, 18 i 13 (Sindromi Down, Edwards i Patau), delecija i duplikacija većih od 7Mb, spolnih aneuploidija, te spol djeteta. Dostupan za blizanačke trudnoće.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Neinvazivni prenatalni test za trudnice dostupan od 10. tjedna trudnoće. Neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) je jednostavan postupak koji omogućuje otkrivanje kromosomskih abnormalnosti fetusa u ranoj fazi trudnoće.

SUPERIOR – Uključuje analizu trisomija svih kromosoma (1-22), delecija i duplikacija većih od 7Mb, spolnih aneuploidija, te spol djeteta. Dostupan za blizanačke trudnoće.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Analizira kromosome 13, 18 i 21 u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Analizira kromosome 13, 18, 21, X i Y u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije.

Nalaz se dobije u roku od 3 do 5 radnih dana

Analizira kromosome 13, 18, 21, X i Y u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije i mikrodelecija 22q.11.2.

Nalaz se dobije u roku od 5 do 7 radnih dana

Analizira sve kromosome u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije, strukturne abnormalnosti i ozbiljne genetske promjene u 29 gena*** koji su dogovorni za 49 različitih genetskih poremećaja.
***CFTR, CX26, CX30, HBB, JAG1, CHD7, HDAC8, NIPBL, MECP2, NSD1, ASXL1, SETBP1, SIX3, BRAF; CBL, KRAS, MAP2K1, MAP2K2, NRAS, PTPN11, RAF1, RIT1, SHOC2, SOS1, COL2A1, FGFR3, COL1A1, COL1A2

Nalaz se dobije u roku od 10 do 15 radnih dana

Analizira sve kromosome u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije, strukturne abnormalnosti od 7 Mb, 9 mikrodelecijskih sindroma** i ozbiljne genetske promjene u 29 gena*** koji su dogovorni za 49 različitih genetskih poremećaja.
**22q11.2, 1p36, 15q11.2 (Angelmanov sindrom), 15q11.2 (Prader-Willijev sindrom), 5p-sindrom, 4p-sindrom, 11q23-q24.3, 8q24.11-q24.13, 17p11.2
***CFTR, CX26, CX30, HBB, JAG1, CHD7, HDAC8, NIPBL, MECP2, NSD1, ASXL1, SETBP1, SIX3, BRAF; CBL, KRAS, MAP2K1, MAP2K2, NRAS, PTPN11, RAF1, RIT1, SHOC2, SOS1, COL2A1, FGFR3, COL1A1, COL1A2

Nalaz se dobije u roku od 10 do 15 radnih dana

Analizira sve kromosome u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije, strukturne abnormalnosti od 10 Mb

Nalaz se dobije u roku od 5 do 7 radnih dana

0Analizira sve kromosome u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije, strukturne abnormalnosti od 7 Mb i 9 mikrodelecijskih sindroma**
**22q11.2, 1p36, 15q11.2 (Angelmanov sindrom), 15q11.2 (Prader-Willijev sindrom), 5p-sindrom, 4p-sindrom, 11q23-q24.3, 8q24.11-q24.13, 17p11.2

Nalaz se dobije u roku od 5 do 7 radnih dana

Analizira kromosome 9, 13, 16, 18 i 21 u fetalnom genomu, identificirajući kromosomske aneuploidije, strukturne abnormalnosti od 7 Mb i 6 mikrodelecijskih sindroma*
*22q11.2, 1p36, 15q11.2 (Angelmanov sindrom), 15q11.2 (Prader-Willijev sindrom), 5p-sindrom, 4p-sindrom, 11q23-q24.3

Nalaz se dobije u roku od 5 do 7 radnih dana

• TSH (tireotropin) – 13,00€
• Prolaktin nakon taloženja – 38,00€(Za pretragu je potrebno mirovati pola sata prije vađenja krvi, a vađenje je u jutarnjim satima. Nalaz je gotov do 15h.)
• PRL (prolaktin) – 19,00€
• GH (hormon rasta, somatotropin) – 31,00€

• Kortizol – 23,00€

Opis

Inzulin je hormon koji luče β- stanice gušterače (pankreasa), te direktno utječe na metabolizam i unos glukoze u gotovo sve tjelesne stanice. U metabolizmu ugljikohidrata inzulin povećava brzinu unosa glukoze u stanice jetre, mišića i adipoznog tkiva, zatim stimulira sintezu glikogena i istovremeno inhibira glikogenolizu i glukoneogenezu. Rezultat ovih aktivnosti je pohrana viška glukoze. U metabolizmu proteina stimulira transport i unos aminokiselina u jetru, te sintezu proteina. U metabolizmu lipida stimulira unos glukoze u adipozne stanice, kao i sintezu i pohranu triglicerida, te inhibira razgradnju pohranjenih lipida.
Upravo po toj količini izlučenog inzulina možemo razlikovati dva tipa dijabetesa. Šećerna bolest tipa 1 predstavlja svega 7-10% svih slučajeva dijabetesa. U oboljelih od dijabetesa tipa 1, T stanice imunološkog sustava napadaju β- stanice, i uništavaju ih. Zbog toga gušterača uopće ne luči hormon inzulina, te ga je u tijelo potrebno unositi injekcijom. U bolesnika s tipom 2 dijabetesa β- stanice stvaraju promijenjene ili čak normalne količine inzulina, pa uslijed poremećaja u stanicama jetre ili mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. U tipu 2 šećene bolesti inzulin hormon se veže na stanične receptore, ali glukoza ne može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija.

Zašto se određuje inzulin?

Test na inzulin se koristi u svrhu procjene sposobnosti pankreasa za stvaranje inzulina, u dijagnostici tumora koji proizvode inzulin (inzulinomi), u dijagnostici hipoglikemija (niskog nivoa glukoze u krvi), u dijagnostici inzulinske rezistencije, kao i određivanja terapije kod dijabetesa tipa 2.

Referentni interval:

Muškarci i žene: 17,8 – 173 pmol/L

Referentne vrijednosti odnose se na inzulin mjeren natašte!

Snižene vrijednosti:

Niske koncentracije inzulina dovode do nastanka dijabetesa mellitusa. Mogući uzrok tome je oštećenje ß-stanica (tip-I dijabetes), smanjena aktivnost inzulina ili smanjena sinteza u gušterači (tip II), zatim cirkulirajuća protutijela na inzulin, zakašnjelo izlučivanje inzulina ili nedostatak inzulinskih receptora.

Povišene vrijednosti:

Povišene vrijednosti inzulina nalazimo pri debljini, Cushingovu sindromu, hipertireozi, akromegaliji i gigantizmu

 Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro natašte.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi (nalaz je gotov isti dan).

Opis
Nakon spajanja antitijela i antigena (strani agens) nastaju imunološki kompleksi koji cirkuliraju u krvi (CIC – cirkulirajući imunološki kompleksi).  CIC se odstranjuju iz tijela pomoću makrofaga. Sve klase imunoglobulina mogu sudjelovati u stvaranju imunoloških kompleksa, a najčešće su klase IgG. Osnovni zadatak imunoloških kompleksa je imunoregulatorni, odnosno da aktiviraju imunološke i upalne procese u kojima se uklanja antigen iz organizma. Upravo to podrazumijeva aktivaciju proteina sustava komplementa i određenih stanica, koje su sudionici imunoloških  reakcija. Ukoliko postoji visoka koncentracija CIC-a u krvi oni se mogu odlagati i stvarati nakupine u različitim organima i krvnim žilama, te dovesti do oštećenja tkiva.

Zašto se određuju?
Ispitivanje koncentracije cirkulirajući imunoloških kompleksa značajno je u procjeni imunološkog stanja bolesnika. Prvenstveno se određuju kod sumnji na: SLE, reumatoidni artritis, vaskulitis, glomerulonefritis i endokarditis i drugih.

Referentni interval

Muškarci i žene: < 20 RE/ml

Povišene vrijednosti CIC-a ukazuju na neke kronične bolesti – reumatska bolest, pojedine maligne bolesti, infekcije, purpura Schönlein-Henoch. Imunološki kompleksi se često  povećani u trudnoći.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi

Nalaz se čeka 2 tjedna

Opis
C1 inhibitor je protein krvi koji ima sposobnost inhibicije enzima proteaza (enzime komplementa, koagulacije, fibrinolize i kininskog sustava). Dva su glavna oblika nedostatka C1-INH: prirođeni oblik, odnosno nasljedni angioedem (Hae) i stečeni oblik koji je povezan s različitim bolestima, uključujući i limfoidne maligne bolesti.

Zašto se određuje?
Određivanje C1-INH značajno je u procjeni imunološkog stanja osobe, prije svega zbog angioedema i nekih autoimunih bolesti. Najčešći razlozi za ispitivanje ovog parametra uključuju: neobjašnjive upale, pojava edema na tijelu, abdominalni bolovi, grčevi i drugi simptomi koji prate angioedem, SLE, različite autoimune (SLE, autoimune hemolitičke anemije), kronične upale, bolesti jetre i bubrega.

Referentni interval:

0,17 – 0,44 g/l

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum, heparinizirana plazma (venska krv). Uzorak mora biti čuvan na hladnom do testiranja, po mogućnosti na ledu.

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis
Antifosfolipidni sindrom (APS) je autoimuini, višesustavni poremećaj, karakteriziran ponavljajućom vaskularnom trombozom i patološkom trudnoćom u odraslih i adolescentnih bolesnica, uz prisutnost antifosfolidinih antitijela: antikardiolipinskih antitijela i/ili lupus antikoagulant test. Postoje dva tipa APS:  primarni i sekundarni (najčešće u sklopu SLE). Kardiolipini i ostali fosfolipidi su lipidne molekule koje igraju važnu ulogu u koagulacijskom procesu. Antikardiolipinska antitijela napadaju kardiolipin (supstancu koja čini 20% svih lipida unutrašnje membrane mitohondrija), što ima za posljedicu povećanu arterijsku i vensku trombozu. Postoje tri klase antikardiolipinskih antitijela: IgG, IgM i IgA. Obično se radi testiranje na IgG i IgM antitijela.

Zašto se određuju?
Antikardiolipinska antitijela koriste se za dijagnostiku uzroka višestrukih pobačaja i komplikacija u trudnoći i u dijagnostici uzroka tromboza.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Određivanje antinuklearnih antitijela (ANA) je od  važnosti za kliničku dijagnozu bolesti vezivnog tkiva. Ako je pretraga ANA pozitivna radi se testiranje na pojedinačne antigene. U1-snRNP antitijela obično se pojavljuju  kod sistemskog lupus eritematosusa (SLE) i kod „miješane” bolest vezivnog tkiva (MCTD, Sharp sindrom). Za dijagnozu MCTD potrebna je dokazati prisutnost antitijela na proteinsku komponentu 70 kDa (prevalencija je  75-95%),  ta se antitijela pojavljuju u samo 30-40% SLE bolesnika.

Zašto se određuju?
Anti-RNP koriste se u djagnostici i praćenju tijeka bolesti MCTD i sistemskog eritemskog lupusa.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis
Određivanje antinuklearnih protutijela (ANA) je od za dijagnozu bolesti vezivnog tkiva. Ako je pretraga ANA pozitivna radi se testiranje na pojedinačne antigene. Autoprotutijela Sm reagiraju s proteinom B/B’ molekularne mase 28kDa i D proteinom mase 14 kDa. Sm protutijela su vrlo specifična i služe kao biljeg za dijagnozu sistemskog eritemskog lupusa (SLE). Protutijela anti-Sm prisutna su u oko 30% bolesnika sa SLE-om, ne mogu se dokazati u serumu zdravih pojedinaca ili u drugim bolestima vezivnog tkiva.

Zašto se određuju?
Protutijela na Sm proteine koriste se u djagnostici i praćenju tijeka bolesti sistemskog eritemskog lupusa.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis
Određivanje antinuklearnih antitijela (ANA) je važno za kliničku dijagnozu bolesti vezivnog tkiva, ako je pretraga ANA pozitivna radi se testiranje na pojedinačne antigene. Anti-Ro/SS-A antitijela (anti-Sjögren sindrom A antigen) su autoantitijela koja nalazimo u serumu bolesnika sa Sjögrenovim sindromom i sistemskim eritemskim lupusom (SLE). Anti-SS-A/Ro antitijela se javljaju u serumu bolesnika s primarnim Sjögrenovim sindromom (50-60%) i kod bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom čija je prevalencija oko 40-50 %.

Zašto se određuju?
Anti-Ro/SSA koristi se u djagnostici i praćenju autoimunih bolesti (sistemskog eritemskog lupusa i Sjögren-ovog sindroma.)

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis
Određivanje antinuklearnih antitijela (ANA) je od važnosti za kliničku dijagnozu bolesti vezivnog tkiva. Ako je pretraga ANA pozitivna radi se testiranje na pojedinačne antigene. Nalaz SS-B/La antitijela je potvrda Sjögren-ovog sindroma, ali kod malog broj bolesnika  anti-SS-B/La  je negativan. SS-B/La antitijela su nađena i kod 6- 15% bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom (SLE) te s nižom učestalošću dsDNA antitijela i bubrežnom bolesti kod takvih bolesnika. Ukolikom majka ima detektirana SS-A/Ro i SS-B/La antitijela veći je rzik od pojave neonatalnog lupusa.

Zašto se određuje?
Anti-La/SSB koristi se u djagnostici i praćenju autoimunih bolesti mekog tkiva, naročito sistemskog eritemskog lupusa i Sjögren-ovog sindroma.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Važnost pretrage Anti-tTG – IgG antitijela protiv tkivne transglutaminaze.

Na pretragu nema popusta.

nalaz se čeka do dva tjedna, na pretragu nema popusta

Anti -CCP
Antitijela na ciklički citrulinski peptid (anti–CCP) su autoantitijela koja stvara imunološki sustav usmjerena na peptide koji sadrže neproteinsku aminokiselinu citrulin, nastale modifikacijom aminokiseline arginin. Dijagnostika reumatoidnog artritisa (RA) postavljala se na osnovu kliničke slike i laboratorijskih nalaza: reumatoidnog faktora(RF) i  C‑reaktivnog proteina (CRP). Međutim, RF nije specifičan za RA i može biti povišen kod starijih osoba, autoimunih i infektivnih bolesti, a CRP je biljeg upale. Stoga se danas za dijagnostiku RA koristi anti-CCP. Anti-CCP antitijela mogu biti prisutna godinama prije početka RA.

Zašto se određuje?
Anti-CCP antitijela koriste se u dijagnostici reumatoidnog artritisa i za praćenje tijeka bolesti.
Određuje se osobama koje imaju simptome reumatoidnog artritisa kao što su bolovi, otoci, ukočenost i ograničenost pokreta u zglobovima.

Referentni interval

<17 kU/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1.5 sati od vađenja krvi

Opis:
Imunološki sustav je prirodna obrana našeg tijela, odnosno čini ga mreža različitih stanica, tkiva i organa, koji zajedno rade na prepoznavanju i uklanjanju potencijalno štetnih antigena. Antigen je bilo koja tvar koja će potaknuti naš imunološki sustav na odgovor. Imunološka reakcija sastoji se od procesa neutralizacije, razgradnje i uklanjanja antigena. U tom procesu imunosustav razara antigen postojećim protutijelima i stvaranjem specifičnih protutijela protiv tog antigena. Postoje situacije međutim kada vlastiti imunološki sustav napada i razara  vlastite stanice,  kao što se događa kada  antinuklearna protutijela  napadaju vlastiti tkivo, odnosno određene komponente jezgre stanica. ANA test detektira antinuklearna protutijela u krvi. U većini slučajeva, pozitivan ANA test pokazuje da  imunološki sustav pogrešno napada vlastito tkivo, ili drugim riječima, pokazuje autoimune reakcije. No, neke osobe mogu imati pozitivan ANA test čak i kada su potpuno zdravi.

Zašto se određuje?
ANA test se radi ako se smatra da imate autoimunu bolest, kao što je lupus, reumatoidni artritis ili skleroderma.

Referentni interval: negativan

Ako je ANA test pozitivan, radi se dodatno testiranje krvi kako bi se utvrdila prisutnost pojedinih antinuklearnih antitijela, od kojih su neka specifična za određene bolesti.

Povišen titar se nalazi kod: aktivnog SLE (sistemski lupus eritemat.), inaktivnog SLE, medikamentima inducirani LE, MCTD (kolagenoza), sistemska skleroza, Poly-/Dermatomyositis, Sjögren-sindrom, kronični aktivni  hepatitis i  reumatoidni artritis.

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1 dan.

nalaz je gotov idući dan, na pretragu nema popusta

Opis
Antitijela na mikrosome jetre i bubrega anti-LKM-1 (engl. autoantibodies against liver-kidney microsome) su proteini koje proizvodi naš imunološki sustav, a usmjerena su na vlastiti antigen, nazvan citokrom P450 2D6 (CYP2D6), protein koji se primarno nalazi u stanicama jetre. Pojava anti-LKM-1 protutijela u krvi snažno je povezana s tipom 2 autoimunog hepatitisa.

Zašto se određuju?
Ovaj test otkriva prisutnost anti-LKM-1 (antitijela protiv CYP2D6) u krvi. Autoimuni hepatitis je akutna ili kronična upalna bolest jetre koja može dovesti do ciroze jetre te u nekim slučajevima i  do zatajenja jetre. Autoimuni hepatitis, tip je hepatitisa koji nije uzrokovan drugim uzrokom koji se može identificirati, kao što je virusna infekcija, izloženost lijeku ili toksinu, nasljedni poremećaj ili zlouporaba alkohola. Većina oboljelih su žene.
Postoje dvije glavne vrste autoimunog hepatitisa. Tip 1 je najčešći oblik autoimunog hepatitisa i povezan je s prisutnošću antitijela na glatku muskulaturu (AGLM, ASMA engl. smooth muscle antibodies) ili antinuklearnih antitijela u krvi (ANA). Tip 2 je rjeđi i ima tendenciju da bude teži. Povezan je s anti-LKM-1 antitijelima i prvenstveno pogađa mlađe žene. Dokazivanje ANA, AGLM i LKM autoantitijela čine dio dijagnostičkog algoritma autoimunosnih bolesti jetre.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Ukupna vrijednost komplementa (CH50, CH100) predstavlja aktivnost sustava komplementa. Testiranje komplementa koristi se u dijagnostici rekurentnih infekcija, angioedema ili upala. Test komplementa može se koristiti za praćenje bolesnika s autoimunim poremećajima kako bismo pratili uspješnost terapije. Može se koristiti u bolestima povezanima s imunološkim sustavom i stanjima kao što su: glomerulonefritis, serumska bolest, reumatoidni artritis i vaskulitis.

Referentni interval

Muškarci i žene: ≤ 10 IU/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis
Protutijela na topljivi jetreni antigen, anti-SLA (engl. antibodies against soluble liver antigens) usmjerena su protiv citokeratina 8 i 18 te drugih citoplazmatskih autoantigena. Antitijela na topivi jetreni antigen (anti-SLA) jedno je od niza autoantitijela povezanih s autoimunim hepatitisom (AIH). Međutim, nije specifičan samo za AIH,  nađen je u 10% bolesnika s kroničnom infekcijom virusom hepatitisa C.

Zašto se određuje?
Određuje se kod sumnje na autoimuni hepatitis i primarnu bilijarnu cirozu.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis
C1 inhibitor je protein krvi koji ima sposobnost inhibicije enzima proteaza (enzime komplementa, koagulacije, fibrinolize i kininskog sustava). Dva su glavna oblika nedostatka C1-INH: prirođeni oblik, odnosno nasljedni angioedem (Hae) i stečeni oblik koji je povezan s različitim bolestima, uključujući i limfoidne maligne bolesti.

Zašto se određuje?
Određivanje C1-INH značajno je u procjeni imunološkog stanja osobe, prije svega zbog angioedema i nekih autoimunih bolesti. Najčešći razlozi za ispitivanje ovog parametra uključuju: neobjašnjive upale, pojava edema na tijelu, abdominalni bolovi, grčevi i drugi simptomi koji prate angioedem, SLE, različite autoimune (SLE, autoimune hemolitičke anemije), kronične upale, bolesti jetre i bubrega.

Referentni interval:

0,17 – 0,44 g/l

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum, heparinizirana plazma (venska krv). Uzorak mora biti čuvan na hladnom do testiranja, po mogućnosti na ledu.

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis
Važnost cirkulirajućih imunokompleksa (CIC) i njihov odnos s raznim bolestima je predmet istraživanja već dugi niz godina. Formiranje imunokompleksa je zaštitni i obično benigni proces normalno funkcionirajućeg imunološkog sustava. CIC se uklanjaju iz cirkulacije brojnim složenim biokemijskim, enzimskim i staničnim procesima. Ključ za sve te procese je sustav komplementa. Nedostatak C1q ima značajan utjecaj na obranu domaćina i uklanjanje imunoloških kompleksa. Naslijeđeni C1q nedostatak također je povezan s razvojem sistemskog lupus eritematosus-a (SLE). Smanjenje koncentracije C1q javlja se prije kliničkih manifestacija bolesti.

Zašto se određuje?
Bolesti s aktivacijom komplementa, uključujući klasični način aktivacije komplementa.

Referentni intervali

Muškarci i žene: ≤ 16 µgEq/mL

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Reumatoidni faktor (RF) predstavlja heterogenu grupu autoantitijela koja su usmjerena protiv antigenih determinanti FC- regije IgG molekula. Autoantitijela javljaju se u svim klasama imunoglobulina, iako su uobičajene analitičke metode ograničene na detekciju molekula reumatoidnih faktora tipa IgM.

Zašto se određuje?
Reumatoidni faktor (RF) koristi se u dijagnostici reumatoidnog artritisa, kao i za praćenje tijeka bolesti.

Referentni interval

Muškarci i žene: ≤ 14 IU/ml

Povišeno:
Povišeni RF nalazimo često kod sljedećih bolesti: autoimune bolesti (Sjörgen sindrom, juvenilni artritis, sklerodermija), infektivna mononukleoza ili tuberkuloza, leukemija, multiplimijelom, sarkoidoza, subakutni bakterijski endokarditis te druge bakterijske infekcije, infektivni hepatitis i kronične bolesti jetre.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja

Više o imunološkim pretragama.

Opis
Antifosfolipidna antitijela (aPL) su heterogena skupina antitijela koja se vežu na negativno nabijene fosfolipide, komplekse fosfolipid/protein i proteinske kofaktore. Rutinski se određuju sljedeća antitijela: antikardiolipinska antitijela (aCL), antitijela 2-GPI, lupus antikoagulans (LA ili LAC) i antitijela na fosfatidilserin.
Pretpostavlja se da njihovim vezanjem s fosfolipidima na membrani trombocita i endotelnih stanica izazivaju protrombotički efekt. Ova antitijela čine jedan od dijagnostičkih kriterija za antifosfolipidni sindrom (APS), autoimunosni poremećaj karakteriziran kliničkim manifestacijama kao što su venska ili arterijska tromboza, opetovani spontani pobačaji, trombocitopenija i hemolitička anemija

Zašto se određuju?
Antifosfolipidna antitijela se određuju osobama koje su imale višestruke tromboze, koje imaju produženo APTV, kao i osobama koje su imale višestruke pobačaje i/ili komplikacije u trudnoći.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Beta 2 glikoprotein protutijela koriste se u otkrivanju uzroka višestrukih pobačaja i komplikacija u trudnoći. Također se koriste u dijagnostici tromboze kada se određuje s ostalim parametrima stečenih trombofilija.

Zašto se određuje?
Beta-2-glikoprotein antitijela se određuju kod osoba koje su imale jednu ili više tromboza i kod osoba ženskog spola koje su imale višestruke pobačaje i/ili komplikacije u trudnoći, posebno u drugom i trećem tromjesječju.

Referentni interval:

0 – 26 U/mL.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis
Unutrašnji faktor (engl. intrinsic faktor-IF) je glikoprotein molekularne mase 45 000 Da i veže vitamin B12 u omjeru 1 : 1. U želucu postoje bjelančevine koje vežu vitamin B12, ali nijedna od njih nema sposobnost predati ga organizmu u daljnjem tijeku probave. Unutrašnji faktor stvaraju parijetalne stanice želučane sluznice. Kompleks IF-B12 prolazi do terminalnog ileuma. Molekula IF se u nazočnosti kalcija veže za intestinalini receptor mikrovila ilealnih stanica, što omogućava apsorpciju vitamina B12 kroz sluznicu. Nakon apsorpcije kroz intestinalnu sluznicu, vitamin B12 ulazi u cirkulaciju. Specifična bolest malapsorpcije vitamina B₁₂ je perniciozna anemija, autoimuna bolest koju karakterizira proizvodnja antitijela koja napadaju parijetalne stanice želuca. Atrofija parijetalnih stanica rezultira gubitkom sposobnosti proizvodnje unutarnjeg faktora i lučenja želučane kiseline. Stoga se vitamin B₁₂ ne može apsorbirati, ali ni reapsorbirati što uzrokuje brz razvoj simptoma nedostatka ovog vitamina.

Zašto se određuju?
Otkrivanje ovih protutijela pomaže u dijagnozi perniciozne anemije jer se nalaze u krvi 50 do 70 % oboljelih.

Referentni interval

< 20.0 U/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis

Tiroidna peroksidaza sintetizira se u endoplazmatskom retikulumu. Zajedno s tireoglobulinom i ima ključnu ulogu u jodiranju L-tirozina u procesu sinteze hormona T3 i T4. Antitijela na tiroidnu peroksidazu su potencijalno autoantigeni, napadaju štitnjaču, uzrokuju upalu i oštećenje funkcije.

Zašto se određuje Anti-TPO?

Anti-TPO i anti-TG potrebno je odrediti ako vrijednosti hormona štitnjače odstupaju od normalnih vrijednosti, ako su ultrazvučnim pregledom uočene promjene u tkivu štitnjače te kod trudnica s povećanim rizikom za poremećaj funkcije štitnjače.

Referentni interval

Muškarci i žene: < 34 kIU/L

Povišene vrijednosti imaju najveću kliničku značajnost kod bolesnika s Hashimotovim tireoiditisom, primarnim miksedemom i Gravesovom bolesti. Drugi autoimuni poremećaji koji mogu izazvati povišena anti-TPO uključuju: Sjogrenov sindrom, lupus, reumatoidni artritis, perniciozna anemija.

Snižene vrijednosti anti–TPO nemaju kliničku značajnost.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka Anti-TPO

Uzorak: serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se radi najčešće ujutro.

Priprema
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1.5 sati nakon vađenja krvi (nalaz je gotov isti dan).

Opis
Antineutrofilna citoplazmatska protutijela (ANCA) napadaju neutrofile.To može dovesti do poremećaja koji se nazivaju autoimuni vaskulitisi. Postoji nekoliko vrsta autoimunog vaskulitisa, svi oni uzrokuju upalu i oticanje krvnih žila. Kod vaskulitisa povezanih s ANCA-om, specifično je da se ANCA vežu za dva proteina (proteinaza 3-PR3 i mijeloperoksidaza –MPO),  koji se normalno nalaze u tekućini citoplazme. Bolesnici s vaskulitisom uzrokovani  s ANCA obično imaju autoantitijela protiv PR3 (c-ANCA) ili MPO ( p-ANCA), ali ne oba autoantitijela. Kod granulomatoze s poliangiitisom, 95% bolesnika ima pozitivnu ANCA -u, specifičnost c-ANCA je u oko 65% bolesnika. U mikroskopskom poliangiitisu (MPA), kod 90% bolesnika je ANCA pozitivna, a p-ANCA je pozitivna u oko 55% bolesnika. Međutim, kod eozinofilne granulomatoze s poliangiitisom (EGPA, Churg Strauss) samo 40 % bolesnika ima pozitivnu ANCA-u, i to obično p-ANCA. Moguće je napraviti screening test, na sva ANCA antitijela ili pojedinačno c-ANCA i p-ANCA autoantitijela.

Zašto se određuje?
cANCA (anti-Pr3) koristi se u djagnostici i praćenju sistemskog vaskulitisa (Wegener-ove granulomatoze i mikroskopskog poliangitisa), ponekad koristi se za diferencijalnu dijagnozu Cronove bolesti i ulceroznog kolitisa.

p-ANCA (Anti-MPO) koristi se u djagnostici i praćenju sistemskog vaskulitisa (Wegener-ove granulomatoze i mikroskopskog poliangitisa), ponekad se koristi za diferencijalnu dijagnozu Cronove bolesti i ulceroznog kolitisa.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri do osam dana nakon vađenja krvi

Opis
AMA testom određujemo antimitohondrijska protutijela (AMA) u krvi. Umjerene ili visoke vrijednosti AMA protutijela snažno su povezane s primarnim bilijarnim kolangitisom (PBC). PBC je autoimuni poremećaj koji uzrokuje upalu i stvaranje ožiljaka na žučnim kanalićima unutar jetre, uzrokujući trajno oštećenje jetre i blokadu protoka žuči. Najčešće se nalazi u žena između 35 i 60 godina. Više od 90% oboljelih od PBC-a imat će visoke razine antimitohondrijskih protutijela.
Povećane razine AMA protutijela puno rjeđe nalazimo kod autoimunog hepatitisa, primarnog sklerozirajućeg kolangitisa, bolesti jetre zbog kronične upalne, bolesti crijeva i opstrukcije žučnih vodova.
Postoji devet tipova AMA protutijela (M1 – M9) od kojih je M2 klinički najvrijedniji. M2 protutijela ciljaju na kompleks piruvat dehidrogenaze. Prisutnost tipa M2 ajčešće nalazimo u primarnom bilijarnom kolangitisu, dok se drugi tipovi AMA mogu naći u drugim stanjima.

Zašto se određuju ant-LC1?
Određivanje AMA radi se u dijagnostici primarnog bilijarnog kolangitisa (PBC).

Referentni interval

Muškarci i žene: < 10 U/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis
Protutijela na glatku muskulaturu, AGLM (SMA) (engl. smooth muscle antibodies) usmjerena su protiv komponenata citoskeleta poput aktina, troponina i tropomiozina. Sinteza AGLM povezana je s autoimunim hepatitisom (52-85 %  bolesnika  ima pozitivna AGLM protutijela). Ponekad mogu se naći u nižem titru u krvi osoba s primarnom bilijarnom cirozom (kod 22% bolesnika). Autoimuni hepatitis je bolest za koju je karakteristična kronična imunološka upala hepatocita. Ukoliko se ne prepozna i ne liječi progredira u cirozu i terminalnu insuficijenciju jetre. Točna etiologija ove bolesti nije poznata, ali je poznato da se bolest češće javlja kod srednjovječnih žena (70-80% slučajeva),  a rjeđe kod starijih muškaraca. Više od 70% bolesnika u krvi ima povišena AGLM  i antinuklearna antitijela (ANA).

Zašto se određuju?
Određuje se kod sumnje na autoimunosni hepatitis tipa I. Dokazivanje AMA, AGLM i LKM antitijela čine dio dijagnostičkog algoritma autoimunosnih bolesti jetre.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis
Celijakija je autoimuno bolest koju karakterzira neadekvatan odgovor organizma na gluten, protein nađen u u žitaricama: pšenici, raži i ječmu. Na prisustvo glutena kod celijakije, organizam stvara antitijela,  kao dio imunloškog odgovora. Celijakija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi i može se očitovati različitim simptomima na različitim organskim sustavima,  što otežava njeno prepoznavanje i nerijetko odgađa postavljanje dijagnoze . Za dijagnostiku i praćenju tijeka  bolesti vrlo je značajno određivanje specifičnih autoantitijela u krvi: protutijela na tkivnu transglutaminazu tip-2 (anti-TG2), endomizijska protutijela (EMA) i protutijela na deamidirani peptid glijadina (DGP).  Za razliku od ostalih tkivnih transglutaminaza, tTG može se naći i u intracelularnom i u ekstracelularnom prostoru različitih tkiva, kao  su srce, jetra, tanko crijevo.
Protutijela na tkivnu transglutaminazu (anti tTG) specifični su pokazatelji za celijakiju, ali je EMA specifičnija od anti-tTG-a. U slučaju dokazanog IgA-deficita (ako je ukupni IgA u serumu manji od 0.2 g/l) treba odrediti i IgG klasu protutijela (IgG anti tTG, IgG anti-DGP ili IgG EMA.

Zašto se određuje?
Anti-tTG  određuje se kod sumnje na celijakiju i za praćenje tijeka bolesti.

Referentni interal

< 7 U/mL negativno
7 – 10 U/mL granično
>10 U/mL pozitivno

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ( venska krv)

Priprema
Kod osoba kod kojih se anti-tTG određuju u cilju postavljanja dijagnoze potrebno je konzultirati se s liječnikom, budući prije određivanja treba neko vrijeme unositi  namirnice koje sadrže gluten (šest tjedana). U tom slučaju možete se u potpunosti pouzdati u rezultat ove pretrage. U protivnom, moguć je lažno negativan nalaz.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađnja krvi.

Opis
Endomizijska antitijela (EMA) su antitijela koja nastaju kao odgovor na osjetljivost na gluten. Ova autoantitijela izazivaju oticanje i upalu crijevnog trakta. Ako se ne otkriju na vrijeme, bolest može oštetiti sluznicu tankog crijeva. EMA antitijela mogu u potpunosti sprečiti absorpciju hranljivih tvari iz hrane. Endomizijska IgA-protutijela (EMA-IgA) u odraslih bolesnika imaju najveću osjetljivost i specifičnost za dijagnostiku celijakije. Međutim, osjetljivost EMA-IgA protutijela znatno ovisi o dobi bolesnika. U djece mlađe od dvije godine endomizijska su protutijela manje osjetljiva nego glijadinska protutijela. Kombinacija testova značajno pridonosi diferentnosti serodijagnostike, a smanjuje učestalost lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza. Protutijela na tkivnu transglutaminazu (anti tTG) specifični su pokazatelji za celijakiju, ali je EMA specifičnija od anti-tTG-a. U slučaju dokazanog IgA-deficita (ako je ukupni IgA u serumu manji od 0.2 g/l) treba odrediti i IgG klasu protutijela (IgG anti tTG, IgG anti-DGP ili IgG EMA).

Zašto se određuju EMA?
Određivanje EMA antitijela radi se u dijagnostici celijakije.

Referentni interval

Muškarci i žene: negativan

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Test nije preporučen za djecu mlađu od 3 godine. Iznimno je važno da nekoliko tjedana prije testiranja konzumirate hranu koja sadrži gluten. Najčešći uzrok lažno negativnih (normalnih) rezultata je da osoba započne s glutenskom dijetom (izbaci iz prehrane hranu koja sadrži gluten) i onda dođe na testiranje.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis
Antiglijadinska protutijela (anti-GLA) IgG klase visoko su osjetljiva, ali su niske specifičnosti. Nalazimo ih i u oboljelih od nekih drugih kroničnih bubrežnih i crijevnih bolesti.Anti-GLA klase IgA protutijela su specifičnija, ali i manje osjetljiva, te ih uvijek treba kombinirati s nekim drugim testom.

Zašto se određuju anti -GLA?
Određivanje anti-GLA radi se u dijagnostici celijakije.

Referentni interval
Muškarci i žene: negativan

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Test se ne preporuča za djecu mlađu od 3 godine. Iznimno je važno da nekoliko tjedana prije testiranja konzumirate hranu koja sadrži gluten. Najčešći uzrok lažno negativnih (normalnih) rezultata je da osoba započne s glutenskom dijetom (izbaci iz prehrane hranu koja sadrži gluten) i onda dođe na testiranje.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna od vađenja krvi.

Opis
Anti-AChR antitijela su heterogena skupina antitijela koja uzrokuju gubitak ili disfunkciju acetilkolinskih receptora. Mehanizam koji pokreće ovu reakciju je nepoznat. Rezultat je razvoj miastenije gravis (MG), kroničnog autoimunog poremećaja povezanog s prisutnošću ovih antitijela i njihovim učincima na kontrolu mišića.
Bolest je češća kod žena, a najčešće se razvija između 20. i 40. godine života, no može se pojaviti u bilo kojoj dobi. Navedena antitijela su prisutna u oko  80%-90% bolesnika s miastenijm gravis (MG) i  50-60 % bolesnika s očnom MG.

Zašto se određuju?
Za postavljane dijagnoze miastenije gravis i u diferencijalnoj dijagnostici između MG i bolesti koje imaju slične simptome.

Referentni interval

Muškarci i žene : < 0,4 nmol/l

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađenja krvi.

Opis
Mišićno specifična tirozin kinaza (MuSK) je postsinaptički transmembranski protein koji tvori dio receptora za agrin, protein sinaptičke bazalne lamine. Interakcija agrin/MuSK aktivira i održava nakupljanje NAChR, a proces je ovisan i o rapsinu (proteinu postsinaptičke membrane). MuSK i agrin su apsolutno nužni za održavanje aktivnosti neuromišićne spojnice. Test anti-MuSK antitijela koristi se diferencijalnoj dijagnostici miastenije gravis (MG) kod osoba sa simptomima sličnim kao kod MG-a, ali čiji je test negativan na AChR antitijela.

Zašto se određuju?
Testiranje se koristi za razlikovanje MG od drugih stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, kao što su kronični umor mišića i slabost.

Referentne vrijednosti

Muškarci i žene : < 0,4 nmol/l

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv).

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Anti-dsDNA su antitijela koja pripadaju skupini antinuklearnih antitijela, a njihov ciljani antigen je dvolančana DNA. Protutijela na dvostruko uzvojnicu DNA (anti-dsDNA) spadaju u specifična protutijela koja se mogu naći u bolesnika SLE. Također anti-dsDNA se povezuje s pojavom lupusnog nefritisa i smatraju se odgovornim za oštećenje bubrega u mnogih bolesnika s lupus nefritisom.  Ovaj test se može koristiti za praćenje uspješnosti terapije. Ova vrsta protutijela ponekad su prisutna kod bolesti poput kroničnog hepatitisa, primarne bilijarne ciroze (PBC). Protutijela na dsDNA mogu biti prisutna i u  patološkim stanjima vezivnog tkiva.

Zašto se određuju?
Anti ds-DNA antitijela se određuje osobama koje imaju simptome sistemskog eritemskog lupusa, kao i za praćenje tijek bolesti osobama kod kojih je dijagnosticiran lupus.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Više o imunološkim pretragama.

Opis
Kompletna krvna slika (KKS) najčešća je hematološka pretraga i najčešća laboratorijska pretraga uopće. Kompletna krvna slika, ili KKS, nije jedinstvena pretraga, već niz pretraga u koje spadaju:

• broj leukocita
• diferencijalna krvna slika (leukocita)
• hemoglobin
• hematokrit
• broj eritrocita
• korpuskularne vrijednosti eritrocita
• broj trombocita

KKS je standardna pretraga za određivanje eritrocita, leukocita i trombocita. Za određivanje različitih sastavnica KKS–a u većini laboratorija se rabe automatski brojači.
Diferencijalna krvna slika predstavlja prikaz ukupnog i postotnog broja pet glavnih tipova leukocita: neutrofila (neutrofilni granulociti), limfocita, monocita, eozinofila (eozinofilni granulociti) i bazofila (bazofilni granulociti).
Indeksi eritrocita: MCV-prosječna veličina eritrocita, MCH-prosječna količina hemoglobina u eritrocitima, MCHC-prosječna koncentracija hemoglobina u eritrocitima.

Zašto se radi KKS?
Kompletna (potpuna) krvna slika radi se zbog:

• evaluacije zdravstvenog stanja– kao dio rutinskog medicinskog pregleda ili probir mnogih bolesti poput anemije ili leukemije,
• dijagnoze medicinskog stanja– uz pojavu drugih simptoma kao slabosti, umora, povišene tjelesne temperature, pojava masnica ili krvarenja, infekcija,
• praćenje medicinskog stanja i terapije – nakon dijagnoze neke bolesti, kako bi se pratilo dolazi li do pogoršanja ili poboljšanja.

Kompletna krvna slika ne predstavlja definitivnu dijagnozu već njeni rezultati mogu upućivati na određene bolesti, te se potom započinju drugi specifično usmjereni dodatni testovi.

 Referentne vrijednosti:

** Retikulocite je potrebno zasebno zatražiti

Vrijednosti pojedinih parametara unutar KKS mogu upućivati na infekciju, upalni proces, nekrozu tkiva, trovanje, anemije, kolagenoze, leukemije, mijeloproliferativne i limfoproliferativne bolesti, maligne tumore, potisnutu koštanu srž (zbog zračenja, citotoksičnih, imunosupresivnih ili antitiroidnih lijekova), ali i poremećaje u zgrušavanju krvi.
Ispitivanje anemija je vrlo važno budući da je anemija najčešći hematološki znak ili bolest.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
puna venska krv (odrasli), puna kapilarna krv uzeta iz prsta (odrasli, djeca) ili pete (novorođenčad).

Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Sinteza čimbenika II (protrombin) vrši se u jetri, a ovisna je o vitaminu K. Čimbenik II sudjeluje u završnom dijelu koagulacije kao supstrat za kompleks protrombinazu. Protrombin je prekursor trombina ili čimbenika IIa koji pretvara fibrinogen u fibrin. Poluživot čimbemika II u krvi je 3 dana. Smanjena aktivnost čimbenika II može biti prirođena (rijetko), dok stečeni manjak aktivnosti može biti uzrokovan bolešću jetre, nedostatkom vitamina K, nefrotskim sindromom, DIK-om, terapijom varfarinom ili prisutnošću inhibitora.

Referentni interval

F II: 0,70-1,46

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: Citratna plazma (plavi čep)

Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov do tjedna nakon vađenja krvi

Opis
Najvažniji inhibitori tPA i uPA su inhibitori aktivatora plazminogena (PAI) -1 i -2, a dolaze iz obitelji serpina, inhibitora serinskih proteaza. PAI-1 je široko rasprostranjen u tkivima, a sintetizira se u endotelu, jetri, adipoznom tkivu, slezeni, stanicama glatkog mišićnog tkiva, megakariocitima i makrofagima. PAI-2 se sintetizira u posteljici tako da se u plazmi javlja samo u vrijeme trudnoće. PAI-1 je jednolančani glikoprotein (47 kDa) koji se sastoji od 379 do 381 aminokiseline. Aktivnost PAI-1 ovisi o cirkadijalnom ritmu, vršna koncentracije postići će se ujutro neovisno o okolišnim i bihevioralnim čimbenicima. Aktivnost PAI-1 ovisi o spolu – muškarci imaju veću aktivnost od žena . Također ovisi i o dobi – aktivnost starenjem raste.

Zašto se određuje?

• Za dokazivanje nasljednih povišenih ili smanjenih inhibitora aktivatora plazminogena tipa 1.
• Određivanje rizika za vensko-okluzivnu bolest povezanu s transplantacijom koštane srži
• Diferencijalna dijagnoza poremećene fibrinolize
• Prognostički biljeg za nastanak tromboze

Referentni interval:

<39 ng/ml

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri do osam dana nakon vađenja krvi

Opis:
Protrombinsko vrijeme (kratica PV) najčešće je korišten koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja krvi. Ovim testom prikazuje se djelotvornost vanjskog puta zgrušavanja koji uključuje faktore zgrušavanja  II (protrombin),  V, VII ,  X i fibrinogen. Rezultati se izražavaju i kao omjer (PR) srednjih vrijednosti protrombinskog vremena  ispitanikove plazme i normalne kontrolne plazme.

PR = protrombinsko vrijeme ispitanika (s) / protrombinsko vrijeme normalne plazme (s)

Ispitanicima na oralnoj antikoagulacijskoj terapiji potrebno je izražavati rezultat kao internacionalni normalizirani omjer (INR).

Zašto se određuje  PV?
Protrombinsko vrijeme se određuje kod uzimanja antikoagulacijske terapije, nejasnih krvarenja, neobjašnjive tromboze, pripreme za operaciju ili drugih invazivnih postaka.

Referentni intervali:

Sniženi PV (produljeno protrombinsko vrijeme 25 – 35 s)
– nedostatak nekog faktora vanjskog puta zgrušavanja (VII, II, V, X)
– nedostatak vitamina K
– terapije antagonistima vitamina K (derivati kumarina)
– bolesti jetre
– u DIK-u (diseminiranoj intravaskularnoj koagulaciji)
– antikoagulacijska terapija (marivarin, martefarin)

Povišeni PV
– akutni alkoholizam, ciroza jetre, hemofilija, korištenje antagonista vitamina K

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)
Za određivanje nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sat nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan

Opis:
U organizmu postoji ravnoteža između mehanizama koji dovode do zgrušavanja krvi i mehanizama koji to zgrušavanje sprječavaju. Ova ravnoteža omogućava cirkuliranje krvi kroz krvne žile kao i zaustavljanje krvarenja iz povrijeđene krvne žile. U procesu zaustavljanja krvarenja sudjeluju stjenke krvnih žila, trombociti i faktori kaogulacije. Izuzetno važnu ulogu imaju i mehanizmi koji sprječavaju prekomjerno nagomilavanje tvari na mjestu povrede. Neophodna je dovoljna količina i aktivnost svakog od ovih faktora, kako bi ovaj mehanizam ispravno funkcionirao. U suprotnom, može doći do krvarenja ili prekomjernog stvaranja ugrušaka. Proces stvaranja ugruška mogu započeti dva različita puta, vanjski i unutarnji, u kojima sudjeluju različiti faktori koagulacije. Ova se dva puta ujedinjuju u zajednički put (mehanizam). APTV služi za procjenu unutarnjeg i zajedničkog puta koagulacije.

Zašto se određuje APTV?
APTV – Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme se koristi u dijagnostici i praćenju poremećaja hemostaze (za otkrivanje nedostataka faktora koagulacije VIII, IX, XI, XII ili njihovih inhibitora), za praćenje terapije nefrakcionioniranim heparinom i kao dio skrininga pred operacije ili druge invazivne postupke.

Povišeno vrijeme APTV:
– hemofilija A ili B
– antikoagulantna terapija (heparin)
– von Willebrandov sindrom
– terapija oralnim antikoagulansima
– nedostatak fibrinogena 

Referentne interval:

Muškarci i žene:22 – 28 s

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorak

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)
Za ovu pretragu nije potrebno priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis
TV je probirna pretraga hemostaze kojom se procjenjuje pretvorba fibrinogena u fibrin,  te se ova pretraga koristi za procjenu na kvalitativne i kvantitativne poremećaje fibrinogena, odnosno poremećaja formacije fibrina (hipo i disfibrinogenemije). TV je produženo i u stanjima prisutnosti inhibitora trombina (FIIa) u cirkulaciji, primjerice heparina i izravnog inhibitora trombina (dabigatran). Poremećena pretvorba fibrinogena u fibrin može biti posljedica hipofibrinogenemije ili disfibrinogenemije (kvantitativnog ili kvalitativnog poremećaja fibrinogena), prisutnosti inhibitora trombina (heparina ili dabigatrana) i FDP.

Zašto se određuje?
Trombinsko vrijeme se određuje osobama koje imaju neobjašnjiva krvarenja, neobjašnjive tromboze, osobama koje imaju produženo protrombinsko i/ili parcijalno trombinsko vrijeme, naročito kada se sumnja na sniženu razinu  i/ili funkciju fibrinogena.

Referentni interval:

14 – 21 s

Povišeno:
Produženo trombinsko vrijeme može biti : heparin, inhibitori trombina, manjak fibrinogena, disfbrinogemija, prisustvo fibrina/ razgradnih produkta fibrinogena, hiperfibrinogemija i paraproteiinemija.

Sniženo:
Skraćeno TV nije klinički značajno

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 3 danan nakon vađenja krvi.

Opis:
Fibrinogen je glavni plazmatski glikoprotein koji se sintetizira u hepatocitima, i ima važnu ulogu u procesu zgrušavanja krvi. Mehanizam aktivacije fibrinogena predstavlja zadnji korak koagulacijske kaskade. Trombin, koji je nastao iz protrombina, cijepa fibrinogen i otpušta fibrinopeptide A i B. Nakon cijepanja, slijedi polimerizacija fibrinskih monomera i stvaranje netopljivog ugruška. Fibrin i fibrinogen mogu se proteolitičkim enzimima kao što je elastaza razgraditi na manje fragmente. Također je pozitivni reaktant akutne faze, te dolazi do povećane koncentracije fibrinogena kod akutnih i kroničnih upalnih procesa.

Zašto se određuje fibrinogen?
Dijagnostičko značenje fibrinogen ima poglavito u upalnim stanjima i poremećajima koagulacije. Čimbenik je rizika za koronarnu bolest, a povećanje od 0.6 g/L iznad srednjeg referentnog intervala,  rizik povećava 85%.

Referentni interval

Muškarci i žene: 1.8 – 3.5 g/L

Povišene vrijednosti su: u blažim stanjima oštećenja jetre,  kod starijih osoba te kod žena, pogotovo tijekom trudnoće, za vrijeme mjesečnice, prilikom korištenja oralnih kontraceptiva i u postmenopauzi. Fibrinogen je protein akutne faze pa je njegovo povećanje povezano i s upalama, tumorima, traumama te opeklinama. Kronični aktivni upalni procesi kao npr. reumatske bolesti ili kolagene vaskularne bolesti povezane su s duljim povišenjem razine fibrinogena.

Snižene vrijednosti se javljaju u akutnim i kroničnim bolestima jetre, kod ascitesa ili akutne hemoragije i opeklina ili kod povećane degradacije (šok i karcinom).

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

Opis

Fibrinogen je najznačajniji protein u koagulaciji krvi. Aktivacijom koagulacije, aktivira se i trombin koji razlaže fibrinogen na 4 peptida (monomera). Monomeri fibrina se spontano nakupljaju u fibrin i tako se stvara fibrinski ugrušak. Pri razgradnji stvorenog fibrinskog ugruška oslobađaju se razgradni produkti ugruška D-dimeri. Stvaranjem fibrinskog ugruška pokreće se proces razgradnje – fibrinoliza. Krajnji produkt razgradnje fibrina i fibrinogena su fragmenti D i E. D-dimeri su kod zdravih ljudi u jako malim koncentracijama u krvi – osim ukoliko organizam stvara i razgrađuje ugrušak.

Zašto treba određivati D-dimere?

Glavna dijagnostička primjena određivanja D-dimera je isključivanje tromboembolijskih događaja, poput duboke venske tromboze i plućne embolije. D-dimer ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, tj. normalni rezultati pretrage isključuju vensku trombozu i plućnu emboliju. Čimbenici rizika za povišene vrijednosti (nastanak) D-dimera su: kiruške operacije, upotreba kontracepcijskih sredstava, trudnoća, hospitalizacija, pretilost, pušenje i antifosfolipidni sindrom.

Referentni interval

Muškarci i žene: < 0.5 mg FEU/L

Povišeni D-dimeri:

Povišene vrijednosti D-dimera su indikacija za prisutnost ugruška (tromba), a mogu se naći kod tumorske progresije ili metastaza, ali također i u fiziološkim stanjima kao što su trudnoća, teški fizički napor, uzimanje oralnih kontraceptiva, ili starija životna dob.

Sniženi D-dimeri:

Snižene koncentracije mjere se kod arterijskih tromboza, gdje je količina D-dimera jedva mjerljiva.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalazi su gotovi za 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis:
Antitrombin III (AT-III) je važan regulator hemostaznog sustava,  inhibira faktor Xa, IXa i XIa. Prevalencija heterozigotnog nedostatka antitrombina iznosi 0,2–0,4%,  u oko ½ takvih osoba javljaju se venske tromboze. Homozigotni je nedostatak vjerojatno letalan za fetus. Stečeni se manjak nalazi uz DIK, hepatopatije, nefrotski sindrom te tijekom davanja heparina ili L–asparaginaze.

Zašto se određuje?
Određivanje AT-III  radi se prije početka  terapije heparinom, kod sumnji na urođenu ili stečenu deficijenciju AT-III, detekciju nejasnih tromboembolijskih kliničkih stanja i praćenje tijekom supstitucijske terapije.

Referentni interval

80-120 % aktivnosti

Povišene vrijednosti nisu klinički značajne.

Snižene vrijednosti antitrombina mogu nastati kod niza patoizioloških stanja: poremećaja jetrene funkcije,  bolesti bubrega, sepse.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma

Priprema pacijenata:
Osobe koje su imale trombozu potrebno je da prođe određeno vrijeme prije određivanja antitrombina.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 3 dana  nakon vađenja krvi

Protein C
Protein C je značajan fiziološki antikoagulans koji pomaže u održavanju koagulacijske ravnoteže. Ukoliko ga ima u dovoljnoj koncentraciji i ako je aktiviran ne dozvoljava prekomjerno zgrušanje krvi. Uz pomoć trombina on bude pretvoren u aktivirani protein C, a zajedno s  proteinom S kao pomoćnim faktorom razgrađuje faktor V i faktor VIIIa (koji su pak izravan nastavak lančanog puta u stvaranju ugruška). Deficijencija PC dovodi se u vezu s nastankom tromboza, a pored urođene može biti i stečena (usljed deficijencije vitamina K, tijekom terapije oralnim antikoagulansima, trudnoće, diseminirane intravaskularne koagulacije, bolesti jetre i određenih akutnih i kroničnih infekcija). Pri tome treba imati u vidu da su mutacije faktora V i faktora II najčešći uzroci nasljednog rizika od tromboze.

Zašto se određuje?
Protein C koristi se u dijagnostici poremećaja hemostaze koji za posljedicu imaju stvaranje tromba, kad se određuje zajedno s paramtrima stečenih trombofilija.

Referentni interval

70 – 140 % aktivnosti

Sniženo:
Nasljedno sniženje koncentracije protein C može biti uzrokovano mutacijom gena PROC. Također manjak proteina C može biti kod deficita vitamina K, terapije varfarinom (Martefarin), bolesti jetre,  DIC i kod sepsi.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)

Priprema:
Osobe ne smiju biti na na antikoagulantnoj terapiji ( u dogovoru sa svojim liječnikom dogovaraju kada prekidaju terapiju na određeno vrijeme)

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 3 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Protein S je plazmatski protein ovisan o vitaminu K i kofaktor je aktiviranom proteinu C. Osim funkcije kofaktora,  pomaže aktiviranom proteinu C u razgradnji koagulacijskih faktora Va i VIIIa. Nedostatak proteina S predisponira razvoju venske tromboze,  tako da je manjak proteina S opisan je u 2-3 % bolesnika s venskom trombozom. Nasljeđuje se autosomno dominantno, opisano je oko 150 mutacija. Kliničke manifestacije manjka proteina S slične su kao i manjka proteina C. Manjak proteina S  povećava incidenciju arterijskih i venskih tromboza . Važno je napomenuti da je protein S snižen tijekom trudnoće i tijekom liječenja estrogenima.

Zašto se određuje?
Protein S koristi se u dijagnostici poremećaja hemostaze koji za posljedicu imaju stvaranje tromba, također određuje se osobama koje su imali tromboze.

Referentni interval

70 – 123 % aktivnosti

Vrsta  i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
citratna plazma (venska krv)

Priprema:
Osobe ne smiju biti na na antikoagulantnoj terapiji ( u dogovoru sa svojim liječnikom dogovaraju kada prekidaju terapiju na određeno vrijeme)

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za dva tjedna.

nalaz je gotov idući radni dan, na pretragu nema popusta

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis
Čimbenik VIII je jedan od niza čimbenika koji učestvuju u procesu koagulacije (zgrušavanju) krvi. Nedostatak ovog čimbenika uzrok je bolesti koja se naziva hemofilija A. Hemofilija A je nasljedno, recesivna bolest, vezana za X kromosom od koga najčešće oboljevaju muškarci dok su žene prenosioci. Sinteza čimbenika VIII vrši se u jetri, ali i drugim tkivima. Čimbenik VIII cirkulira vezan za von Willebrandov čimbenik, a sudjeluje u unutrašnjem putu zgrušavanja. Smanjena prirođena aktivnost čimbenika VIII zove se hemofilija A, a nedostatak čimbenika VIII ponekad prati i von Willebrandovu bolest. Stečeni manjak aktivnosti čimbenika VIII može biti uzrokovan DIK-om, mijeloproliferativnom ili limfoproliferativnom bolešću ili prisutnošću inhibitora. Povećana aktivnost čimbenika VIII može pratiti jetrene bolesti, upalu (reaktant akutne faze!), stres, trudnoću ili terapiju estrogenima.

Zašto se određuje?
Na nedostatak čimbenika VIII treba posumnjati ako se često javljaju modrice u ranom djetinjstvu, ukoliko nakon pada ili posjekotine ne može duže vrijeme zaustaviti krvarenje, ukoliko u porodičnoj anamnezi postoje podaci o hemofiliji i ako  se nakon vađenja zuba ili kirurških intervencija javi produženo krvarenje.

Referentni interval 

F VIII:  60 – 168 %

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
Citratna plazma (plavi čep)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Čimbenik V – Leiden (FVL) je najšire rasprostranje nasljedni faktor rizika za trombofiliju,  odnosno za stvaranje krvnog ugruška i nastanka tromboze. Čimbenik-V-Leiden je dakle jedna varijanta čimbenika koagulacije V, kod koga je na poziciji 506 jedan guanin (G) zamijenjen adeninom (A). U normalnim uvjetima, čimbenik V će uz učešće proteina C (aPC) u procesu proteolize biti razgrađen (proteoliza je proces razgradnje proteina). Kroz promjenu strukture, čimbenik V – Leiden je postao rezistentan na proces razgradnje od strane aktiviranog proteina C. U koagulacijskoj kaskadi protein C u ima zadatak da zajedno s kofaktorom – proteinom S spriječi prekomjerno snažnu koagulacijsku reakciju. Mutaciju čimbenka V na mjestu vezanja  aktiviranog proteina C je uzrok znatno sporije razgradnje aktiviranog čimbenik koagulacije V . Poslijedica toga je znatno veća mogućnost nastanka tromboze, pogotovo kod mladih pacijenata.

Referentni interval

70- 120%

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
Citratna plazma (plavi čep)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi

Opis
ABO krvni sustav sastoji se od četiri različite krvne grupe: A, B, AB i O. Ako se na površini crvenih krvnih stanica nalazi antigen A, radi se o krvnoj grupi A. Tekući dio krvi, odnosno plazma, u tom slučaju sadrži antitijela protiv krvne grupe B. Ako se na površini crvenih krvnih stanica nalazi antigen B, radi se o krvnoj grupi B. Plazma tada sadrži antitijela protiv krvne grupe A. Ukoliko na površini crvenih krvnih stanica nema niti jednog od ta dva antigena, radi se o krvnoj grupi O. U tom se slučaju u plazmi nalaze i antitijela protiv krvne grupe A i antitijela protiv krvne grupe B. Također je moguće da se na površini crvenih krvnih stanica nalaze i antigen A i antigen B, te tada u plazmi nema antitijela, a osoba ima krvnu grupu AB. Iz tog razloga se krvna grupa AB naziva i univerzalnim primateljem – prihvaća sve ostale krvne grupe. S druge strane, osobe s krvnom grupom O su univerzalni davatelji – njihovu krv mogu primiti sve krvne grupe iz ABO sustava.
Vrlo je bitno znati svoju krvnu grupu, kao i Rh faktor jer ukoliko primite krivu krvnu grupu ili neodgovarajući Rh faktor može doći do ozbiljnih komplikacija i jakih imunoloških reakcija koje vas čak mogu koštati života. Osim ove četiri spomenute krvne grupe, postoji još više od 100 različitih podtipova krvi. Većina njih, nasreću, ne uzrokuje značajne transfuzijske reakcije, te ne ugrožavaju ozbiljno život.

Što je to Rh?
Rh sustav klasificira krv kao Rh-pozitivnu (Rh+) ili Rh-negativnu (RH-), što ovisi o prisutnosti tj odsutnosti Rh antitijela u krvi. Osobe s pozitivnim Rh-faktorom mogu primiti krv s negativnim Rh-faktorom, ali obratna situacija nije moguća. Transfuzijska reakcija uzrokovana primitkom krvi krivog Rh faktora može biti prilično ozbiljna.
Podjela krvi s obzirom na Rh-faktor posebno je značajna za trudnice. Potencijalni problem nastaje u slučaju da žena koja ima Rh-negativnu krv nosi dijete koje ima Rh-pozitivnu krv, što se naziva Rh-inkompatibilnošću.

Kada trebate određivati krvnu grupu?
Određivanje krvne grupe radi se obvezno prije operacijskih zahvata, prije primanja transfuzije krvi, prije darivanja krvi, prije darivanja nekog organa za transplantaciju, prilikom prvog pregleda trudnice ili prije začeća, te u slučaju utvrđivanja krvnog srodstva s nekom osobom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
puna krv  (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov drugi dan  nakon vađenja krvi.

• SE
• KKS
• GUK
• kolesterol
• trigliceridi
• HDL
• LDL
• AST
• ALT
• GGT
• ALP
• bilirubin
• urea
• kreatinin
• urati
• kompletan pregled mokraće (fizikalno-kemijski i mikroskopski pregled mokraćnog sedimenta)

na pretrage nema popusta, nalaz se čeka do 3 tjedna

NAPOMENA: ova pretraga se ne može raditi ukoliko pacijent ne radi LIPIDOGRAM (trigliceridi, kolesterol, HDL, LDL)

Opis

Kolesterol je poznat kao rizični čimbenik za nastanak ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. Međutim to je i spoj koji je neophodan za funkcioniranje organizma. Kolesterol je prisutan u svakoj živoj stanici ljudi i životinja. Sastavni je dio stanične membrane, sudjeluje u metaboličkim procesima izmjene tvari, za sintezu hormona kore nadbubrežne žlijezde i spolnih hormona, te vitamina topivih u mastima kao i za sintezu vitamina D, prekursor je žučnih kiselina koje služe u probavi i apsorpciji masti. Kolesterol u organizmu potiče iz dva izvora, jedan dio je sintetiziran u organizmu, a drugi dio se unosi hranom. Smatra se da je oko 20% ukupnog kolesterola u tijelu dobiveno iz hrane, a oko 80% se sintetizira u jetri. Ovisno o omjeru masnoća i proteina, kolesterol može biti HDL (high density lipoprotein, frakcija s puno proteina) ili LDL (low density lipoprotein, frakcija s manje proteina). Koncentracija ukupnog kolesterola stoga pruža samo osnovne podatke, i potrebne su dodatne laboratorijske pretrage.
Ako osobe koje imaju genetsku predispoziciju za povećanu sintezu kolesterola, i/ili unose velike količine hrane bogate zasićenim mastima, mogu imati povećane vrijednosti kolesterola u krvi, što može uzrokovati aterosklerozu koja je osnova nastanka velikog broja patofizioloških procesa u organizmu.

Zašto se određuje kolesterol?

Kolesterol se koristi za procjenu kardiovaskularnog rizika i praćenje uspješnosti terapije za snižavanje lipida. Čimbenici koji utječu na povišenje kolesterola u krvi su: genetska predispozicija, starija životna dob, muški spol, smanjenje estrogena (žene u menopauzi), posljedica drugih bolesti (šećerna bolest, poremećaji jetre, štitnjače, bubrega), korištenje nekih lijekova (oralna kontracepcija, glukokortikoidi), nepravilna prehrana , fizička neaktivnost, pretilost i pušenje.

Referentni interval

Muškarci i žene: (preporuka < 5,0 mmol/L)

Povišeno:
Povećana koncentracija je u aterosklerozi, početnoj fazi hepatitisa, u opstruktivnoj žutici, lipidnoj nefrozi, nefritisu, hipotireozi i šećernoj bolesti.

Sniženo:
Sniženje koncentracije kolesterola u krvi rjeđe je i nalazi se obično kod hiperfunkcije štitnjače (Basedowljeva bolest). Niske koncentracije kolesterola nalaze se i u teškim oštećenjima funkcije jetre, u cirozi i teškim kroničnim hepatitisima te u malignim bolestima i  u postoperativnim stanjima.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan.

Opis:
Trigliceridi pripadaju grupi lipida, spojevi su alkohola glicerola i masnih kiselina. Unosimo ih hranom, u tankom  crijevu razlažu se na masne kiseline i glicerol te se ponovo resorbiraju u stanicama crijevne mukoze. U crijevnim stanicama trigliceridi se ponovo sinteteziraju iz apsorbiranih masnih kiselina i glicerola. Tako nastali trigliceridi transportiraju se dalje u hilomikronima, nazivaju se egzogenim trigliceridima. Endogeni trigliceridi sintetiziraju se u jetri i masnom tkivu. Razgradni produkti iskorištavaju se u metabolizmu – glicerol se pretvara u glukozu (krvni šećer) a masne se kiseline razgrađuju do jednostavnijih pri čemu u oba procesa nastaje energija. Obrnuto, ako jedemo previše hrane koja sadržava ugljikohidrate, suvišak se pretvara preko glicerola u trigliceride i pohranjuje u masnom tkivu kao tjelesna mast. Naime i povišena razina triglicerida rizik je za aterosklerozu, no manji nego li je to povišena razina kolesterola. Često iste osobe imaju povećani i kolesterol i trigliceride u krvi, osobito ako se namirnice iz kojih te masnoće nastaju neumjereno unose.

Zašto se određuju trigliceridi?
Trigliceridi  koristi se za procjenu rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti i u cilju procjene uspješnosti terapije snižavanje lipida.
U dijagnostici i liječenju koristi se određivanje triglicerida osobama koji imaju dijabetes melitus, nefrozu, opstrukciju jetre, lipide poremećaji metabolizma i brojne druge endokrine bolesti.

Referentne intervali

Muškarci i žene: <1,7 mmol/L

Povišeno:
Povišene koncentracije triglicerida u serumu nalaze se kod šećerne bolesti, opstruktivne žutice, nefroze i hipofunkcije štitnjače.

Sniženo:
Smanjene koncentracije triglicerida je od manje dijagnostičke vrijednosti i dosta je rijetko. Može se naći kod hipotireoze, malapsorpcije i malnutricije, vrlo teških terminalnih stadija jetrenih bolesti, kroničnih opstruktivnih bolesti, bolesti pluća i hipolipoproteinemije.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro natašte,  poslije noćnog gladovanja od 9-12 sati. Alkohol se ne smije konzumirati u prethodna 24 sata.

Vrijeme određivanja:
 Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan.

Opis

HDL-čestice, tj. lipoproteini velike gustoće, sakupljaju na sebe suvišan kolesterol iz krvi i tkiva i prenose ga u jetru. Na taj način smanjuju vjerojatnost nagomilavanja kolesterola u stijenci krvnih žila i vjerojatnost razvoja kardiovaskularnih bolesti. Iz tog se razloga HDL-kolesterol naziva “dobrim kolesterolom”, no nažalost danas još ne postoje lijekovi koji će dovoljno povisiti vrijednost HDL-a kako bi se smanjio loš utjecaj LDL-a. Približno 25% ukupnog kolesterola u serumu otpada na HDL frakciju.
Praćenje HDL-kolesterola u serumu, ili plazmi je od kliničke važnosti u procjeni aterosklerotskog rizika, jer sniženje njegove koncentracije predstavlja čimbenik rizika, koji je neovisan o koncentraciji ukupnog kolesterola.

Zašto se određuje HDL-kolesterol?

HDL-kolesterol se koristi za procjenu kardiovaskularnog rizika. Određivanje HDL-kolesterola koristi se kod ranog otkrivanja rizika ateroskleroze, i također se koristi za praćenje uspješnosti terapije s lijekovima za snižavanje razine lipida.

Referentni intervali  :

Povišeno:
Povišene vrijednosti HDL-kolesterola mogu se naći u hipotiroidizmu, inzulin ovisnom dijabetesu, von Willebrandovoj bolesti, bilijarnoj cirozi te nefrotskom sindromu.

Sniženo:
Snižene vrijednosti mogu se naći u septikemiji, različitim infekcijama, hipertiroidizmu, diabetes mellitusu, sindromu policističnih jajnika, guši, reumatskim bolesti, osnovnoj hipertenziji, akutnom infarktu miokarda, aterosklerozi, kroničnom hepatitisu, cirozi jetre, celijakiji, nefrotskom sindrom, kroničnoj bolesti bubrega te fiziološki u postmenopauzi.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Priprema:
12 sati prije uzorkovanja krvi (poslije 19 sati uvečer, dan prije odlaska u laboratorij), NE uzimati hranu, piti alkohol, kavu ili pušiti.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov isti dan.

Opis LDL-kolesterol:

LDL (lipoprotein male gustoće, eng. low-density lipoprotein) je najvažniji prijenosnik kolesterola i fosfolipida iz jetre prema perifernim stanicama. Njegov višak se taloži na stjenkama arterija i stvara aterosklerotski plak, koji s vremenom sužava krvne žile. Zbog toga se LDL naziva i “lošim kolesterolom”. Povišena razina triglicerida i hsCRP-a i povišeni LDL-kolesterol u kombinaciji predstavljaju posebno visoki rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Mnoga istraživanja dokazala su povezanost LDL-kolesterola s razvojem kardiovaskularnih bolesti.

Zašto se određuje LDL-kolesterol?

LDL-kolesterol se koristi za procjenu kardiovaskularnog rizika i praćenje uspješnosti terapije za snižavanje lipida.

Referentni interval

Muškarci i žene: < 3,0 mmol/L

Povišeno:
Visoka razina LDL-kolesterola povezana je s povećanim kardiovaskularnim rizikom te nasljednom hiperlipidemijom.

Sniženo:
Snižena razina LDL-kolesterola može se pronaći kod malapsorpcije i malnutricije.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu potrebno je biti natašte.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Lipoprotein vrlo niske gustoće (VLDL)  sintetizira se u jetri i prenose trigliceride i kolesterol  krvi do stanica. VLDL ima oblik kugle, u unutarnjem dijelu VLDL-a nalazi se oko 60% triglicerida i oko 12 % kolesterol estera koji su obavijeni površinskim slojem polarih lipida. Nakon što otpusti trigliceride, VLDL- kolesterol prelazi u LDL-kolesterol.
Visoke razine VLDL kolesterola povezane su s razvojem naslaga plaka na stijenkama arterija, to dovodi do sužavanja krvnih žila – ateroskleroze i ograničava se količinu krvi koja može protjecati.  Ne postoji jednostavan, izravan način za mjerenje VLDL kolesterola, zbog čega se obično ne spominje tijekom rutinskog pregleda kolesterola. VLDL kolesterol obično se procjenjuje kao postotak  vrijednosti triglicerida. Povišena razina VLDL kolesterola je veća od 30 miligrama po decilitru (0,77 milimola/litri).
Najbolji način za snižavanje VLDL kolesterola je gubitak tjelesne težine i redovito vježbanje, također trebali izbjegavati slatku hranu i alkohol.

Referenti interval:
VLDL se izračunava na osnovu vrijednosti triglicerida, Vaš VLDL je oko 20% vrijednosti triglicerida.

Opis

Apolipoprotein A1 (ApoA-I) ima važnu ulogu u metabolizmu lipida i sastavni je dio lipoproteina visoke gustoće (HDL). Hilomikroni koji nastaju u enterocitima također sadrže ApoA-I, ali ga u krvotoku predaju HDL česticama. Apo A1 ima ulogu uklanjanja prekomjernog kolesterola iz tkiva. Djeluje i kao kofaktor enzima lecitin kolesterolacil-transferaza (LCAT), osim toga djeluje inhibitorno na jetrenu lipazu. Poznato je da kalcitriol snizuje sintezu ApoA-I, dok tjelovježba i lijekovi-statini povećavaju sintezu ApoA-I.

Zašto se određuje Apolipoprotein A1?

Apo-A lipopotein se koristi za procjenu rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti, jer je u boljoj korelaciji s rizikom u odnosu na HDL-kolesterol.

Referentni intervali

Povišene vrijednosti nađene su kod hiperfunkcije jajnika i abetalipoproteinemija, također kod osoba koji koriste lijekove (karbmazepin, estrogeni, niacin, oralne kontracepcije, statine itd), povećane fizičke aktivnosti, trudnoće i naglog mršavljenja.
Smanjena razina Apo A1 primijećena je kod kardiovaskularnih bolesnika, može se javiti i u stanjima kao što su: septikemija, inzulin-ovisan dijabetes, nedostatak hormona rasta, hipofinkcija jajnika, nasljedna hipertrigliciridemija, reumatska bolest, osnovna hipertenzija, Nizak apo A-1 i visoka koncentracija povezane su povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, kronične bolesti bubrega, hipofunkcija jajnika, nasljedne hipertrigliciridemija, hipertenzije, akutnog infarkta miokarda, AIDS, pušenja.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: serum (venska krv)

Preporučuje se uzimanje krvi ujutro natašte.

Priprema:

Za ovu pretragu nije potrebna priprema.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov 1.5 sati nakon vađenja – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Proteini koji su površinski dio lipoproteinske čestice jesu apolipoproteini. Podijeljeni su u pet glavnih apolipoproteina, koji su označeni slovima od A do E. Apolipoprotein B (APOB ili ApoB) je apolipoprotein kojeg nalazimo u  lipoproteinskim česticama krvi čovjeka. Sastavni je dio tri važna lipoproteina: VLDL,IDL i LDL. Navedeni protein nalazi se u krvi čovjeka u dvije glavne izoforme, kao APOB48 i APOB100. Oni su strukturni sastojci lipoproteina koji su bogati s trigliceridima i koji se luče iz jetre i tankog crijeva. Kada postoje poremećaji u strukturi apo – B ili lipoproteina s apo – B, takvi se lipoproteini ne mogu lučiti iz jetre ili crijeva. U osoba s tim poremećajem pojavljuje se abetalipoproteinemija ili hipobetalipoproteinemija, i u njihovoj plazmi nalazi se samo ili većim dijelom HDL.

Zašto se određuje ApoB?
Apolipoprotein B koristi se za procjenu rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti, jer je u boljoj korelaciji s rizikom u odnosu na LDL-kolesterol. Također se ponekad koristi za praćenje uspješnosti terapije snižavanja lipida.

Referentni intervali

Povišeno:
Povećana razina Apo B može nastati uslijed: dijabetesa, hipotireoze, nefrotičkog sindroma, trudnoće, hiperkolesterolemije i upotrebe lijekova: beta-blokatori, androgeni, progesteron, diuretici. Razina Apo B100 povezana je s povišenim rizikom bolesti srčanih arterija, zatim u hipotiroidizmu te nedostatku faktora rasta.

Sniženo:
Snižene razine Apo B nalaze se u septikemiji, zatim u hipertiroidizmu te abetalipoproteinemiji.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

 Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se radi najčešće ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi- nalaz je gotov isti dan.

Opis:

Lipoprotein (a) je rizični čimbenik koronarne ateroskleroze koji je neovisan o svim drugim parametrima i vanjskim čimbenicima. Preporučuje se njegovo određivanje u svrhu ranog prepoznavanja rizika za aterosklerozu, posebno ako je povećana koncentracija LDL-a. Visoke razine Lp(a) povećavaju vjerojatnost srčanog ili moždanog udara, osobito ako postoji prisutnost obiteljske hiperkolesterolemije (FH) ili znakova koronarne bolesti srca.

Negativni učinci Lp (a) na organizam:

• Poput LDL-kolesterola, Lp(a) se može nakupljati na stijenkama krvnih žila. Što je razina Lp(a) viša, veća je vjerojatnost da će se to dogoditi. Naslage kolesterola, zvane plakovi, mogu smanjiti protok krvi srcu, mozgu, bubrezima, plućima, nogama i drugim dijelovima tijela. Plakovi mogu s vremenom rasti ili iznenada puknuti, blokirajući krvne žile i dovodeći do srčanog ili moždanog udara.
• Lipoprotein (a) može uzrokovati povećano zgrušavanje, što može dovesti do brzog stvaranja začepljenja u krvnim žilama.
• Lp(a) potiče upalu koja povećava vjerojatnost pucanja plakova.
• Visoki Lp(a) također može dovesti do suženja aortalnog zaliska

Zašto se određuje Lipoprotein (a)?

Indikacije za određivanje lipoproteina (a) su sumnja na poremećaj metabolizma lipida, pozitivna obiteljska anamneza na kardiovaskularne bolesti, diabetes mellitus tip II, hipertenzija.

Referentni interval

Muškarci i žene: <0.3 g/l

Povišena koncentracija:
Lp(a) se javlja u nefrotskom sindromu, nekontroliranom dijabetesu, hipotireioidizmu, akutnom infarktu miokarda, cerebrovaskularnim bolestima i trudnoći.

Snižena koncentracija:
Lp(a) se javlja u hipertireioidizmu, alkoholizmu, bolestima jetre, tijkom uzimanja lijekova (niacina, neomicina i steroidnih hormona).

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se radi najčešće ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

• ukupni kolesterol
• trigliceridi
• HDL-kolesterol
• LDL-kolesterol

Opis

GUK (glukoza) je prisutna u krvi i glavni je izvor energije stanica ljudskog organizma, a za stanice mozga i živčanog sustava jedini je izvor energije. Glukoza dobivena iz prehrambenih proizvoda pretvara se u glikogen. Glikogen se pohranjuje uglavnom u jetri i mišićima. U jetri su sinteza i razgradnja glikogena regulirane na način da se konstantno održava koncentracija glukoze u krvi. Nasuprot tome, u mišićima je sinteza i razgradnja glikogena regulirane na način kako bi mišići imali dovoljno energije za rad. Koncentracija glukoze u krvi je u uskim granicama, a kontroliraju je mnogi hormoni, od kojih se najvažniji stvaraju u gušterači: inzulin, glukagon i somatostatin.

Zašto se određuje GUK (glukoza)?

GUK se određuje tijekom rutinskog medicinskog pregleda, osobama kod kojih postoji rizik od dijabetesa, trudnicama i za praćenje uspješnosti terapije.

Referentni interval:
Muškarci i žene: 4,4 – 6,4 mmol/L

Povišen GUK (glukoza):
Najčešći uzrok hiperglikemije je dijabetes melitus koji nastaje zbog nedostatka izlučivanja, ili djelovanja inzulina. Brojni sekundarni čimbenici također doprinose povišenoj razini glukoze u krvi (pankreatitis, disfunkcija štitnjače, zatajenje bubrega i bolesti jetre).

Sniženi GUK (glukoza):
Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera (glukoze) u krvi niska. Najčešći uzroci nastanka hipoglikemije su: prekomjerno lučenje inzulina iz gušterače, previsoka doza inzulina ili drugog lijeka kojeg je dijabetičar uzeo za sniženje razine šećera u krvi, poremećaji u funkcioniranju hipofize i nadbubrežnih žlijezda, u pohrani ugljikohidrata ili sintezi glukoze u jetri.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ili plazma (venska ili kapilarna krv)
Uzimanje uzorka se radi najčešće ujutro, poslije noćnog gladovanja od najmanje 8 sati.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis:
Ureja je glavni metabolički produkt dušikovih tvari u ljudskom organizmu. Sintetizira se Krebs-ovim ciklusom u jetri. Tijekom ciklusa ureje, prvo nastaje amonijak koji se pretvara u manje toksičan spoj ureju. Iz organizma 90 % ureje eliminira se pomoću bubrega, a ostatak gastrointestinalnim traktom i kožom, te se 40 – 60% vraća ponovo natrag. Ureja nastaje u jetri kao konačni proizvod metabolizma aminokiselina. Njeno stvaranje stoga ovisi o dnevnom unosu proteina.

Zašto se određuje ureja?
Određivanje ureje u krvi najrašireniji je test probira bubrežne funkcije, također koristi se u cilju praćenja terapije i tijeka bolesti.

Referentni interval

Muškarci i žene: 2,8 – 8,3 mmol/L

Povišeno:
Povećane vrijednosti ureje u krvi su kod: neadekvatnih bubrežnih perfuzija, šoka, kroničnog nefritisa, nefroskleroza, tubularne nekroze glomerularnog nefritisa i opstrukcija mokraćnog sustava. Prolazno povećanja može biti posljedica velikog unosa proteina u organizam, značajno kod dekompenzacije srca, gastrointestinalnog krvarenja, Addisonove bolesti.

Sniženo:
Snižene vrijednosti  ureje ukazuje na tešku bolest jetre, celijakiju, nefrotski sindrom.

Vrsta i vrijeme  uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov  za 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis:

Kreatinin je neovisni pokazatelj glomerularne filtracije a nastaje kao krajnji produkt razgradnje kreatin fosfata u mišićima, izlučuje se putem bubrega. Neki lijekovi mogu uzrokovati povišenje kreatinina u krvi.

Zašto se određuje kreatinin?

Kreatinin se koristi za procjenu stanja bubrega, dijagnostici bolesti bubrega i za praćenja efikasnosti terapije. Budući da se porast kreatinina u krvi opaža samo kod izrazitog oštećenja nefrona, nije prikladan za otkrivanje ranog stadija bolesti bubrega. Znatno osjetljiviji test za procjenu brzine glomerularne filtracije (GFR) je klirens kreatinina.

Referentni interval

Muškarci: 64 – 104 μmol/L
Žene: 49 – 90 μmol/L

Povišeno:
Povećane vrijednosti kreatinina su u akutnoj i kroničnoj bolesti bubrega, opstrukciji mokraćnog sustava, zatim manje značajno u akromegaliji i gigantizmu.

Sniženo:
Snižena razina kreatinina u krvi može se naći u mišićnoj distrofiji, bolesti jetre i gubitku tekućine iz organizma

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Uzimanje uzorka se radi najčešće ujutro natašte

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 nakon uzimanja uzoraka – nalaz je gotov isti dan

Opis:
Mokraćna kiselina (acidumuricum-urati) je glavni produkt razgradnje nukleinskih kiselina (purinskih baza), izlučuje se putem bubrega, tako da količina mokraćne kiseline u ljudskom tijelu ovisi o ravnoteži između procesa stvaranja i izlučivanja.
Purini se unose u organizam najvećim dijelom mesom, što je uzrok da koncentracija mokraćne kiseline u serumu veća u razvijenijim državama, koje troše više mesnate hrane nego među siromašnim pučanstvom. Uzrok povišenih vrijednosti urata u serumu može biti pojačana sinteza purina, povećani unos hranom,  intenzivniji metabolizam purina ili smanjeno izlučivanje putem bubrega. Česta posljedica hperurikemije je giht gdje dolazi do odlaganja urata u zglobovima. Oko petina bolesnika s giht-om imaju bubrežne kamence (mokraćne kiseline) u mokraćnome traktu.

Zašto se određuju urati?
Određuje se osobama koje imaju simptome giht,  bolesnicima na radioterapiji i kemoterapiji i u osobama oboljelih od gihta koji imaju rizik od nastanka bubrežnog kamenca

Referentni intervali

Povišeno:
Povišene koncentracije urata se nalaze kod gihta, akutnih i kroničnih bolesti bubrega, malignih bolestima( osobito u leukemiji), infekcijama, psorijazi, postu, gladovanju  i kemoterapiji.

Sniženo:
Snižene vrijednosti urata u krvi mogu nastati kao posljedica smanjene proizvodnje mokraćne kiseline koje se javljaju kod nasljedne ksantinurije, nasljednog nedostatka enzima purin-nukleozid-fosforilaze te terapije alopurinolom. Također snižene vrijednosti su posljedice uzimanja lijekova: askorbinska kiselina, karbamazepin, cefotaksim, cijanidi, dipiron, fenilmerkuri acetat, hidralazin, kloramfenikol, klorin, levodopa, metildopa, metotreksat, novaminsulfon, piperazin, tetraciklini, alopurinolom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv), 24h urin
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutro.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krv – nalaz isti dan.

Opis – bilirubin

Bilirubin nastaje razgradnjom hemoglobina u eritrocitima. Oko 85% bilirubina potječe od eritrocita koji se razgrađuju u retikuloendotelnim stanicama jetre, slezene i koštane srži. U krvi se bilirubin nalazi kao direktni (konjugirani) i indirektni (nekonjugirani). Njihovo određivanje u krvi važno je za dijagnostiku jetrenih bolesti, hemolitičkih anemija i žutica, posebno kod  novorođenčadi.

Zašto se određuje ukupni bilirubin?

Indikacije za određivanje ukupnog bilirubina su: bolesti jetre, diferencijalna dijagnostika i praćenje tijeka žutice, začepljenje (opstrukcija) žučnih puteva, hemolitičke anemije i druge bolesti jetre.

Referentni interval
Muškarci i žene: 3 -20 μmol/L

Povišene vrijednosti ukupnog bilirubina mogu se naći u virusnom hepatitisu, cirozi, infektivnoj mononukleozi, bilijarnoj opstrukciji, hiperbilirubinemiji u novorođenčadi. Također, povišene vrijednosti nekonjugiranog bilirubina mogu se naći i u nasljednim hiperbilirubinemijama – Crigler-Najar-ovom i Gilbert-ovom sindromu, od kojih je Gilbert-ov puno češći i blaži.

Sniženo
Nije klinički značajno.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: serum (venska krv) za odrasle, serum ili plazma (kapilarna krv) uzeta iz prsta ili pete za novorođenčad ili djecu.
Za ovu je pretragu nije potrebna priprema.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis

Konjugirani ili direktni bilirubin stvara se konjugacijom bilirubina s glukuronskom kiselinom u jetri, reakciju katalizira enzim bilirubin-UDP-glukuroniltransferaza. Izlučuje se iz organizma putem žuči. Daljnji prijenos bilirubina ovisi o normalnom toku žuči koji ovisi o lučenju žučnih kiselina iz hepatocita. Upravo su ovi procesi ovisni o energiji, najčešće poremećeni pri oštećenju jetre, pa je povećanje koncentracije konjugiranog bilirubina u serumu najraniji znak spriječenog izlučivanja iz organa.

Zašto se određuje direktni bilirubin?

Direktni bilirubin se koristi u dijagnostici i praćenju bolesti jetre, hemolitičkih anemija kao i za praćenje žutice kod novorođenčadi.

Referentni interval
Muškarci i žene: 0.1-5 μmol/L

Povišeno:
Povišena vrijednost direktnog bilirubina može upućivati na hepatocelularnu bolest, kolestazu, Dubin-Johnsonov i Rotorov sindrom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi (nalaz je gotov isti dan).

Opis

Homocistein je aminokiselina koja se stvara u organizamu kao bioprodukt konzumiranja mesnih proizvoda. Ona je homolog aminokiseline cisteina, od koje se razlikuje po dodatnoj metilenskoj (-CH₂-) grupi. Homocistein može preći u metionin ili cistein uz pomoć B-vitamina. Povećana koncentracija homocisteina povezuje se s patogenezom ateroskleroze.

Zašto se određuje homocistein?

Homocistein se koristi za procjenu manjka vitamina B6, B12 i folata, kao i procjenu rizika od kardiovaskularnih bolesti.

Referentni interval
Muškarci i žene: < 12 µmol

Povišeno:
Razine homocisteina u plazmi su ≥ 10 x povišene u homozigotnom manjku cistationin β-sintetaze. Blaži porast se nalazi u heterozigotnom manjku te u drugim otklonima metabolizma folata, uključujući nedostatak metiltetrahidrofolat dehidrogenaze. Daleko najčešći uzroci hiperhomocisteinemije su ipak stečeni nedostaci folata, vitamina B₁₂ ili vitamina B₆ . Otkloni se mogu normalizirati dodatkom folne kiseline, vitamina B₁₂ ili vitaminaB₆ ili njihovom kombinacijom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema za analizu:
Uzimanje uzorka se vrši isključivo ujutro poslije noćnog gladovanja.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis

Hemoglobin A1c (HbA1c) je hemoglobin iz eritrocita na koji je glukoza kemijski vezana procesom glikozilacije. Što je veća koncentracija glukoze (šećera u krvi) to će biti i veća koncentracija HbA1c. Budući je životni vijek eritrocita 120 dana, HbA1c koristan je pokazatelj cjelokupne kontrole šećera u protekla 3 mjeseca. Normalnim razinama HbA1c smatraju se one niže od 6,5%, ali prihvatljive su i one do 7%. Kontrola glukoze u krvi vrlo je važna u prevenciji ketoze i hiperglikemije, te može smanjiti pojavu i ozbiljne komplikacije dijabetesa, kao što su retinopatija, neuropatija, nefropatija te srčana oboljenja.

Zašto se određuje HbA1c?

Hemoglobin A1c se koristi u dijagnostici i praćenju terapije dijabetesa (šećerne bolesti).
Određuje se osobama koje imaju šećernu bolest, ili povećan rizik od nastanka bolesti, pretraga je dobar pokazatelj kontrole ishrane, te uspješnosti terapije u liječenju dijabetesa.

Referentni interval:
Muškarci i žene: 4,0 – 6,2 mmol/L

Povišeno:
Povišene vrijednosti javljaju se u nedovoljno kompenziranih osoba s dijabetesom.

Sniženo:
Nije klinički značajno.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
puna krv (venska krv)

Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov isti dan.

Opis
Glukoza se u organizmu raspada tijekom različitih metaboličkih procesa na dvije molekule piruvata. Molekule piruvata se nakupljaju u stanici kao i protoni nastali cijepanjem ATP-a. Da bi neutralizirali nakupljanje piruvata i vodikovih iona u stanici, svaki piruvat veže dva vodikova iona i nastaje laktat. Može se ponovo pretvoriti u glukozu u jetri tijekom procesa koji se zove glukoneogeneza.  Zapravo je laktat posljedica acidoze a ne njezin uzročnik. Koncentracije iznad gornje granice referentnog  intervala defniraju se kao hiperlaktemija. Povećane koncentracije mogu biti poslijedca slabe tkivne perfuzije i oksigenacije, jače mišićne aktivnosti, sepse, zatajenja jetre i drugih sličnih stanja.

Zašto se određuje?
Za prognozu i procjenu tijeka bolesti kod cirkulacijskog šoka i otrovanja, prepoznavanje stadija tkivne hipoksije, nejasnih metaboličkih acidoza, sumnje na akutne intestinalne vaskularne okluzije i mitohondrijskih poremećaja.

Referentni interal

< 1.0 mmol/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
venska krv se vadi u vakumske epruvete s NaF.
VAŽNO!!!  Pacijent mora  mirovati bar 30 minuta prije vađenja krvi.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan.

Opis
Žučne kiseline su stereoidni spojevi s 24 C-atoma, sve su derivati kolanske kiseline. Jetra sintetizira žučne kiseline iz kolesterola i imaju važnu ulogu u pri probavi masti. Utječu na topljivost kolesterola iz žuči i stimuliraju lučenje žuči u žučni mjehur. U jetri se sintetizira primarne žučne kiseline (kolna i henodeoksikolna)  u odnosu 2:1 i čine 80 % od svih žučnih kiselina. U crijevima djelovanjem crijevnih bakterija nastaju sekundarne žučne kiseline (deoksikolna i litokolna kiselina). Najveći dio kolesterola, metabolizira se u jetri u žučne kiseline, i to je glavni put uklanjanja kolesterola. Nastale slobodne kiseline vežu se gicinom  ili taurinom i luče iz jetre u žučni mjehur. Koncentracija žučnih kiselina u plazmi ovisi o stanju jetre,  bakterijskoj flori, primjeni lijekova i motilitetu žučnog mjehura.

Zašto se određuju?
Određuju se kod hepatocelularnih bolesti, kao što su hepatitis i ciroza.

Referentni interval

2.5 -6.8 µmol/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Upute za davanje uzoraka za bakteriološku i mikološku pretragu ejakulata

Što je analiza ejakulata?
Analiza ejakulata je mikrobiološka pretraga kojom se izoliraju i identificiraju patogeni uzročnici, te se određuje njihova osjetljivost na antimikrobne lijekove.

Kada trebate analizu ejakulata?
Analizu ejakulata potrebno je napraviti ukoliko su prisutni simptomi upale prostate ili kada postoji potreba za mikrobiološkim testiranjem ejakulata (na primjer kod obrade neplodnosti).

Što obuhvaća analiza ejakulata?
Analiza ejakulata obuhvaća analizu na aerobe, anaerobe, klamidije, mikoplazme i ureaplazme.

Kako se pripremiti?

Prije davanja uzorka ejakulata za mikrobiološku analizu preporučuje se suzdržavanje od spolnih odnosa u trajanju od 2 do 3 dana.
Neposredno prije davanja uzorka potrebno je:

• oprati ruke
• povucite nabor prepucija
• spolovilo oprati s toplom vodom i sapunom
• uzorak staviti u sterilnu posudicu

Dovoljna količina uzorka je oko 1 ml. Uzorak mora se dostaviti u mikrobiološki laboratorij unutar 2 sata na sobnoj temperaturi, a ako to nije moguće staviti u hladnjak na +4°C i uzorak dostaviti u laboratorij što prije.
Uz uzorak ejakulata, prepručuje se dostaviti i uzorak urina PRIJE i NAKON ejakulacije.
Sterilna posudica može se kupiti u ljekarni.

Upute za davanje uzoraka za bakteriološku i mikološku pretragu ejakulata

Što je analiza ejakulata?
Analiza ejakulata je mikrobiološka pretraga kojom se izoliraju i identificiraju patogeni uzročnici, te se određuje njihova osjetljivost na antimikrobne lijekove.

Kada trebate analizu ejakulata?
Analizu ejakulata potrebno je napraviti ukoliko su prisutni simptomi upale prostate ili kada postoji potreba za mikrobiološkim testiranjem ejakulata (na primjer kod obrade neplodnosti).

Što obuhvaća analiza ejakulata?
Analiza ejakulata obuhvaća analizu na aerobe, anaerobe, klamidije, mikoplazme i ureaplazme.

Kako se pripremiti?

Prije davanja uzorka ejakulata za mikrobiološku analizu preporučuje se suzdržavanje od spolnih odnosa u trajanju od 2 do 3 dana.
Neposredno prije davanja uzorka potrebno je:

• oprati ruke
• povucite nabor prepucija
• spolovilo oprati toplom vodom i sapunom
• uzorak staviti u sterilnu posudicu

Dovoljna količina uzorka je oko 1 ml. Uzorak mora se dostaviti u mikrobiološki laboratorij unutar 2 sata na sobnoj temperaturi, a ako to nije moguće staviti u hladnjak na +4°C i uzorak dostaviti u laboratorij što prije.
Uz uzorak ejakulata, prepručuje se dostaviti i uzorak urina PRIJE i NAKON ejakulacije.
Sterilna posudica može se kupiti u ljekarni.

Uzimanje uzoraka za bakteriološku obradu iskašljaja – sputuma
Iskašljaj se prema uputama za ambulantne bolesnike uzima kod kuće. To je i najčešći uzorak donjeg dijela dišnog sustava koji se šalje u mikrobiološki laboratorij.

Uzimanje uzorka iskašljaj na bakteriološku pretragu:

• uzorak je najbolje dati ujutro, neposredno nakon ustajanja
• oprati zube i dobro isprati usnu šupljinu vodom (da se smanji kontaminacija fiziološkom florom usne šupljine)
• nekoliko puta se dobro nakašljati
• iskašljati direktno u sterilnu posudicu

Pribor za uzorkovanje i minimalna količina:

• sterilna posudica s poklopcem na navoj
• oko 1 mL

Pohrana/transport:

• do 2 sata / sobna temperatura
• do 24 sata / 2°C – 8°C

Nalaz je gotov  drugi radni dan, na pretragu nema popusta.

uzorak: urin – srednji mlaz

Za uzorak uzeti srednji mlaz prvog jutarnjeg urina ili urin minimalno četiri (4) sata nakon zadnjeg mokrenja. Sukladno preporukama uzimati uzorak za urinokulturu 3-4 dana nakon antibiotske terapije.

Uzimanje uzorka:

• u žena: oprati vodom vanjsko ušće uretre i područje vulve, u smjeru od sprijeda prema natrag u jednom navratu (pomoću pamučne maramice ili gaze namočene u sterilnu fiziološku otopinu)
• u muškaraca: oprati vodom glans i vanjsko ušće uretre
• ne brisati se ručnikom
• prvi mlaz propustiti, a potom srednji mlaz (bez prekidanja mokrenja) mokriti u sterilnu posudu
• čvrsto zatvoriti posudicu.
• uzorak dostaviti u laboratorij unutar 2 sata.

Nalaz je gotov kroz 3 do 5 dana.

Opis
Pacijenti prilikom uzimanja briseva ne smiju biti pod antibiotskom terapijom, te ne bi smjeli ispirati usnu šupljinu, grlo i nos otopinama, kapima i sprejevima koji narušavaju trenutnu floru. Uzorci se mogu uzeti najmanje 3 dana nakon primjene antibiotika. Antibiotike, ukoliko je potrebno, uključiti nakon uzimanja uzoraka. Bris grla (ždrijela) najbolje je uzeti u jutro, prije pranja zuba i jela i pića. Ako je nužno da se ovi brisevi uzmu u toku dana, tada treba proći najmanje 2h od zadnjeg obroka i pića.

Zašto se radi?
Brisom ždrijela prvenstveno dokazujemo infekciju β-hemolitičkim streptokokom grupe A.

Postupak uzimanja brisa
Bris ždrijela pravilno se uzima tako da bolesnik (ili kliconoša) sjedne prema izvoru svjetla te se špatulom lagano pritisne baza jezika kako bi se lijepo prikazala stražnja strana ždrijela zajedno s tonzilarnim udubinama. Zatim se brisom čvrsto obriše stražnji dio ždrijela, nepčani lukovi i područje tonzila. Vrlo je važno što više izbjegavati dodirivanje ostalih područja u ustima (kao što su uvula, obrazi, zubi i zubno meso) kako se uzorak ne bi kontaminirao preostalom florom usne šupljine. Ako pacijent prilikom uzimanja brisa govori “a”, to će podignuti uvulu i smanjiti nagon na povraćanje.
Nakon uzimanja uzorka, bris bi se trebao što prije dostaviti u laboratorij i nasaditi na hranjive podloge; u slučaju potrebe produljenog transporta, bris se privremeno može staviti u hladnjak ili u određene transportne medije.

Opis
Pacijenti prilikom uzimanja briseva ne smiju biti pod antibiotskom terapijom, te ne bi smjeli ispirati usnu šupljinu, grlo i nos otopinama, kapima i sprejevima koji narušavaju trenutnu floru. Uzorci se mogu uzeti najmanje 3 dana nakon primjene antibiotika. Antibiotike, ukoliko je potrebno, uključiti nakon uzimanja uzoraka.

Zašto se uzima bris nosa
U slučajevima učestalog kihanje, curenje nosa, žuti iscjedak, nos je često začepljen preporučuje se uzimanje brisa nosa.

Opis uzimanja uzorka
UPUTA ZA UZIMANJE – bris se uzima pamučnim štapićem, prethodno navlaženim u sterilnoj fiziološkoj otopini. Bris se uzima rotirajućim pokretom 10-15 sekundi  iz obje nosnice na dubini od 1-2 cm.

Uzorak stolice za bakteriološku pretragu.

Bakteriološka pretraga stolice ciljano traži najčešće uzročnike bakterijskih infekcija probavnog trakta: Salmonella sp., Shigella sp. i Campylobacter sp. Uzorak stolice treba uzeti na početku bolesti, u pravilu prije liječenja s antibioticima.

• Uzorak stolice ne smije biti kontaminiran mokraćom niti sadržavati dezificijense ili deterdžente
• Potrebna su 2-3 ml uzorka tekuće stolice ili 1-2 grama uzorka čvrste stolice u sterilnoj posudici.
• Uzorak stolice treba dostaviti u prijemnu ambulantu najkasnije dva sata nakon uzimanja. Ako to nije moguće, uzorak se može pohraniti na +4 °C najduže 24 sata do dostave u prijemnu ambulantu.
• Nalaz je gotov za 3-5 dana.

Posudicu za stolicu možete kupiti u ljekarni.

Uzorak stolice za parazitološku pretragu

• Potrebna su 2-3 ml uzorka tekuće stolice ili 1-2 grama uzorka čvrste stolice u sterilnoj posudici.
• Uzorak stolice treba dostaviti u laboratorij ili ga pohraniti +4 °C tijekom 24- 48
• Za dokazivanje amebne dizenterije, uzorak stolice mora biti pregledan unutar 30 minuta od uzimanja.
• Sedam dana prije uzimanja uzorka stolice bolesnik ne smije biti na radiološkom pregledu uz pomoć kontrasnog sredstva.
• Rezultati parazitološke pretrage gotovi su za 1-3 dana.

Navedeno se preporuča ponoviti do tri puta u nepravilnim vremenskim razdobljima.

Sterilna posudica može se kupiti u ljekarni.

na pretrage nema popusta, nalaz se čeka do tjedan dana

UZORAK STOLICE ZA VIROLOŠKU PRETRAGU

• Uzorak stolice uzeti u prva tri dana od početka simptoma (najbolje 2 uzorka stolice unutar 24 sata).
• Potrebna su 2 – 3 mL uzorka tekuće stolice ili 1 – 2 g uzorka čvrste stolice (veličina lješnjaka) u sterilnoj posudici.
• Uzorak stolice treba odmah dostaviti u laboratorij, a ako to nije moguće, uzorak se može pohraniti na +4 °C najduže 48 sati.
• Dostavlja se u putnom hladnjaku ili termos boci.
• Uzorak stolice može biti pohranjen duže vrijeme na temperaturi nižoj od –18 °C.
• Zamrznuti uzorak stolice treba dostaviti u prijemnu ambulantu na ledu u termos boci.
• Rezultati virološke pretrage uzorka stolice su dostupni za 2 – 14 dana.

Posudicu za stolicu možete kupiti u ljekarni.

na pretrage nema popusta, nalaz se čeka do tjedan dana

Upute za davanje uzoraka za bakteriološku i mikološku pretragu ejakulata

Što je analiza ejakulata?
Analiza ejakulata je mikrobiološka pretraga kojom se izoliraju i identificiraju patogeni uzročnici, te se određuje njihova osjetljivost na antimikrobne lijekove.

Kada trebate analizu ejakulata?
Analizu ejakulata potrebno je napraviti ukoliko su prisutni simptomi upale prostate ili kada postoji potreba za mikrobiološkim testiranjem ejakulata (na primjer kod obrade neplodnosti).

Što obuhvaća analiza ejakulata?
Analiza ejakulata obuhvaća analizu na aerobe, anaerobe, klamidije, mikoplazme i ureaplazme.

Kako se pripremiti?

Prije davanja uzorka ejakulata za mikrobiološku analizu preporučuje se suzdržavanje od spolnih odnosa u trajanju od 2 do 3 dana.
Neposredno prije davanja uzorka potrebno je:

• oprati ruke
• povucite nabor prepucija
• spolovilo oprati toplom vodom i sapunom
• uzorak staviti u sterilnu posudicu

Dovoljna količina uzorka je oko 1 ml. Uzorak mora se dostaviti u mikrobiološki laboratorij unutar 2 sata na sobnoj temperaturi, a ako to nije moguće staviti u hladnjak na +4°C i uzorak dostaviti u laboratorij što prije.
Uz uzorak ejakulata, prepručuje se dostaviti i uzorak urina PRIJE i NAKON ejakulacije.
Sterilna posudica može se kupiti u ljekarni.

Cijena se odnosi na zajedničku pretragu TIBC i UIBC

Opis:
Željezo se nalazi u krvi vezano za transferin kojim ga transportira i predaje stanicama na korištenje. Transferin je protein kojeg sintetizira jetra i njegova koncentracija obrnuto proporcionalna tjelesnim rezervama željeza. Kada nema dovoljno željeza u organizmu, sinteza transferina je povećana kako bi se što veća količina dopremila stanicama i obrnuto, kada postoji višak željeza sinteza transferina je smanjena.
Serumsko željezo koje se određuje u krvi je ono koje je vezano za transferin. Mjerenjem   UIBC (unsaturated iron binding capacity) u kombinaciji s koncentracijom željeza u serumu može dobiti ukupni kapacitet vezivanja željeza (TIBC).

Zašto se određuju?
UIBC i TIBC se koriste za indirektnu procjenu transferina u dijagnostici anemija ili opterećenja željeza (hemosideroza), kada se određuje sa ostalim biljezima metabolizma željeza.
UIBC i TIBC se određuju osobama za koje se sumnja da imaju nedostatak željeza u organizmu (nizak hemoglobin i hematokrit) ili višak  u organizmu (hemosideroza).

Referentni interval:

Muškarci: 25 – 54  μmol/L
Žene:      25 – 59 μmol/L

Povišeno:
U sideropeničnojanemiji zbog deficita željezai u trudnoći.

Sniženo:
Smanjene vrijednosti: kod kroničnog deficita željeza, hemokromatoze, hemolitičke anemije, β-talasemije.

Vrsta uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje uzorka vrši se isključivo ujutronatašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja krvi.

Opis:
Željezo je  esencijalni element u našem organizmu, neophodan za normalno odvijanje brojnih enzimatskih i sistemskih procesa. Željezo pripada grupi elemenata u tragu; sastavni je dio važnih hemoproteina u organizmu, a u cirkulaciji se transportira vezan na transferin. Željezo sudjeluje u brojnim važnim procesima u tijelu počevši od staničnih oksidativnih mehanizama do prijenosa i isporuke kisika tjelesnim stanicama. Sastavni je dio proteina za prijenos kisika, hemoglobina i mioglobina, kao i različitih enzima poput citokrom-oksidaze i peroksidaze.Uskladišteno je u retikuloendotelnom sustavu, u jetri, bubrezima, slezeni i koštanoj srži. Mali dio nalazi se u sastavu još nekih spojeva u organizmu (flavoproteini, katalaza). Unosi se u organizam hranom, dnevno je potrebno hranom unijeti oko 5-20 mg , a u djece i nešto više. U iste osobe vrijednosti željeza u serumu mogu varirati i do 100 % unutar nekoliko dana. Postoji i dnevni ritam željeza, ujutro koncentracija željeza  i do 70 % veća nego poslijepodne.
Manjak željeza u organizmu uzrokuje anemiju ili slabokrvnost. Jedan od prvih simptoma nedostatka željeza u organizmu je umor i opća slabost.

Zašto se određuje?
Željezo se koristi kao pomoć u dijagnostici anemija ili opterećenja željezom (hemosideroza), tada se određuje zajedno s ostalim pretragama, hemoglobinom, feritinom, transferinom, TIBC i UIBC.

Referentni intervali

Povišeno:
Povišene vrijednosti željeza mogu se naći kod hemokromatoze, ciroze jetre, anemijama (perniciozna, aplastična i hemolitična), bolesti srpastih stanica, talasemiji, akutnom hepatitisu, trovanju željezom i trovanju olovom. Oralni kontraceptivi također mogu povećati koncentraciju željeza.

Sniženo:
Manjak željeza može biti uzrokovan nedovoljnim unosom hrane  ili lošom apsorpcijom, također se javlja kod anemija, infekcijama, nefrotskogsidroma i malignih bolesti.

Vrsta  i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Preporuča se mjerenje željeza ujutro natašte.

Priprema:
Uzorak se uzima ujutro, budući da se količina željeza može smanjiti i za 30% tijekom dana. Treba napomenuti da se razina željeza i kod iste osobe razlikuje iz dana u dan.Prije određivanja u krvi 24-48 sati ne uzimati sokove obogaćene vitaminima. Osobe koje primaju terapiju preparatima željeza ne određivati najmanje 7-10 dana nakon prestanka uzimanja, tri tjedna nakon primanja željeza intravenozno, te mjesec dana nakon intramuskularnog davanja željeza.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan.

Opis
Bakar (Cu) je esencijalni element potreban za rast i normalan metabolizam čovjeka. Prosječan ljudski organizam sadrži oko 100 do 150 miligrama bakra. Unosi se u organizam s hranom, čovjek prima 3-5 mg bakra na dan. Bakar je raširen u raznim tkivima, a najviše ga ima u jetrenom parenhimu, mozgu, miokardu, bubrezima, kostima i noktima. Uloga bakra je važna, budući je sastavni dio različitih enzima i važan za funkciju aktivnog centra nekih enzima. Potreban je za normalnu aktivnost enzima, koji sudjeluju u umrežavanju vezivnog tkiva i elastina, djeluju kao antioksidansi, sudjeluju u prijenosu elektrona, u stvaranju pigmenta i u prijenosu živčanih impulsa. Manjak bakra u zdravih ljudi pojavljuje se najčešće u djece koja su prerano rođena ili se oporavljaju od vrlo loše prehrane. Ljudi koji dugotrajno primaju intravensku (parenteralnu) prehranu također mogu imati manjak bakra.

Menkesov sindrom je nasljedni poremećaj koji je posljedica manjka bakra. Simptomi uključuju vunenastu kosu, duševnu zaostalost, nisku razinu bakra u krvi i smanjenu sintezu enzima koji trebaju bakar.

Zašto se određuje?
Bakar se koristi kao pomoć u dijagnostici i praćenju Wilsonove bolesti i drugih poremećaja koji dovode do povećane ili snižene razine bakra.

Referentne vrijednosti
Žene : < od 60 godina : 800 – 1550 mg/L
trudnoća i uzimanje estrogena vrijednosti povišene
> od 60 godina : 850 – 1900 mg/L
Muškarci : < od 60 godina : 700 – 1400 mg/L
> od 60 god : 850 – 1700 mg/L

Povišene vrijednosti bakra nalazima u slijedećim stanjima: Wilsonova bolesti, ciroza jetre, hemokromatoza, tumor bronha i dojke, Hodgkinova bolest, treće tromjesečje trudnoće, aplastične anemije, nekroze, aplastične anemije.

Sniženo
Nutritivna deficijencija bakra, Menkesov sindrom.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalazi su gotovi za desetak dana.

na pretragu nema popusta

Opis:
Cink (Zn) je esencijalni element koji se nalazi uglavnom u kostima, zubima, kosi, koži, jetri, mišićima, leukocitima, prostata i testisima. On je sastavni dio nekoliko stotina enzima, uključujući mnoge nikotinamidadeninedinukleotid (NADH) dehidrogenaze, RNK i DNK polimeraze i DNK transkripcijske faktore kao i alkalnu fosfatazu, superoksid dismutazu i karboanhidrazu. Razina cinka u krvi ovisi o količini cinka u hrani. Meso, jetra, jaja i morske školjke i ribe bogati su izvori cinka, ali žitarice nisu. Prehrana bogata vlaknima i fitatima (npr. ona koja sadrži kruh od cjelovitog brašna) smanjuje apsorpciju cinka.

Zašto se određuje?
Cink se određuje osobama koje su na dugotrajnoj parenteralnoj prehrani, kod slijedećih bolesti: ulcerozni kolitis, Cronovu bolest, ciroze jetre, malignih bolesti i opeklina.Također se određuje kod osoba  koje imaju dijagnosticirano sniženu razinu cinka da se prati uspješnost terapije.

Referentni interval

9 – 18 mmol/L

Snižene vrijednosti cink mogu biti kod bolesnika: s insuficijencijom jetre, koji uzimaju diuretike, dijabetičara, kroničnim zatajenjem bubrega,  s Crohnovom  bolesti, ulceroznim kolitisom, celijakijom ili stresnim stanjima.
Manjak cinka u majke može izazvati malformacije fetusa i nisku porođajnu težinu. Kod djece manjak cinka uzrokuje poremećaj rasta i poremećaj osjeta okus.
Simptomi manjka cinka su : gubitak kose, apetita, težine, te osjeta okusa i mirisa.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za tri tjedna.

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis
Selen (Se) je esencijalni element koji možemo naći u tlu, vodi i namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. U prirodi se pojavljuje u organskom (selenometionin i selenocistein) i anorganskom (selenit i selenat) obliku. Kvalitetnom i uravnoteženom prehranom unosimo 70-100 µg selena. Apsorpcija se većim dijelom odvija u dvanaesniku (50-80%) te se mijenja ovisno o obliku. Apsorpcija anorganskog selena varira 50-100%. Organski selen se apsorbira brzo i skoro potpuno (90%). Najbolja apsorpcija je u obliku selenometionina iz hrane životinjskog podrijetla.Selen je važni dio antioksidativnog enzima (glutation-peroksidaze) koji štiti stanice od štetnih učinaka slobodnih radikala koji se produciraju tijekom normalnog metabolizma kisika.
Selen je neophodan ne samo za sintezu, nego i regulaciju najaktivnijeg hormona štitnjače – trijodtironina.
Dobro je poznata i uloga selena u očuvanju reproduktivnog zdravlja muškaraca, a u novije vrijeme pokazana je i važnost selena u očuvanju reproduktivnog zdravlja žena. Selen je, naime, esencijalan za biosintezu testosterona, te stvaranje i razvoj muških spolnih stanica. Rezultati istraživanja pokazaju da unos selena putem dodataka prehrani doprinosi normalnoj sprematogenezi što može povoljno djelovati na povećanje plodnosti.
Preporučene dnevne doze selena za zdravu odraslu osobu variraju ovisno o geografskom položaju. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje 55 µg/dan.
Selen se izlučuje urinom (60%) i fecesom (35%), a kod povišenog unosa i izdisanjem plinovitog oblika. Rezerve se nalaze u obliku selenoproteina, a najviše se nakuplja u eritrocitima, slezeni, jetri i zubima. Dokazan je i u testisima i spermi. Kod nedostatka selena dolazi do mišićne i miokardijalne degeneracija, poremećaja imunološkog sustava, povećana maligniteta, povećanog  rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Zašto se određuje:
Određivanje koncentracije u serumu provodi se zbog sumnje na trovanje selenom ili zbog nedostatka istog.

Referentni interval

Stariji od 16 godina : 50 – 120 ug / L

Niska razina selena u organizmu povezana je s većom opasnošću pojave karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, upalnih bolesti, te drugih stanja koja asociraju na povišenu produkciju slobodnih radikala, uključujući prijevremeno starenje i nastanak katarakte.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za tri tjedna

Opis
Krom (Cr) pripada skupini elemenata koji su vrlo slabo rasprostranjeni u Zemljinoj kori (svega oko 0,03%). Samo mu ime potječe od grčke riječi chroma što znači boja. On je esencijalan mineral koji je potreban za normalan metabolizam ugljikohidrata, proteina i masti. Pripada skupini elemenata u tragovima,  koje organizam treba u količini manjoj od 100 miligrama na dan. Sudjeluje u nizu značajnih bioloških procesa koji se svakodnevno odigravaju u našem tijelu.
Potiče inzulin na pretvorbu glukoze u lipide i CO₂. Osim hiperglikemije, manjak kroma uzrokuje i i hiperkolesteremiju i aterosklerozu. Smatra se da je manjak kroma uzrok ateroskleroze. Hranom obično unesemo oko 50 – 200 μg kroma na dan. Od hranom unesene količine kroma tek se oko 0.3- 2 % brzo apsorbira u crijevima. Niti u jednoj namirnici nema ga u naročito velikoj količini. Kako je njegova iskoristivost iz hrane relativno mala, uz iscrpljenost tla te kod povećanog unosa šećera i masnoća, mogući je njegov nedostatak u tijelu. Toksičnost kroma ovisi njegovoj valenciji, Cr(VI) je toksičniji od Cr(III).

Zašto se određuje?
Određivanje kroma radi se kod sumnje na nedostatak/višak kroma u krvi.

Referentni interval

Serum: < 0.4 µg /L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis
Jod (I) je najteži kemijski element koji se pojavljuje u biološkim organizmima. Njegova niska koncentracija u tlu ima za posljedicu nedostatak joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi; procjenjuje se da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije. Manjak joda smanjuje inteligenciju za 10-15 %. Od gušavosti na svijetu pati 700 milijuna ljudi.
Jod je potreban za normalan rad štitne žlijezde, te sintezu hormona štitnjače (tetrajodtironin (tiroksin, T4) i trijodtironin (T3))
Problem nedostatka joda se u Hrvatskoj, kao i u većini razvijenih zemalja, rješava jodiranjem soli, čime se istovremeno provodi i prevencija gušavosti. Od 1997. godine kilogram soli treba sadržavati 15 – 23 miligrama joda.
Bogate namirnice s jodom su: mliječni proizvodi, jaja, morska riba, alge, školjke, soja, sezam, češnjak, blitva, tikvice, repa i špinat. S druge strane, kupusnjače kao što su kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde.
U ljudskom se organizmu nalazi 15 do 20 mg joda, od kojih je 80 % u štitnoj žlijezdi.

Referentni interval

46.0- 70.0 µg/l

Manjak joda dovodi do gušavosti, miksdema i hipotireoze.

Povišene koncentracije mogu imati toksične učinke ako se dnevo unose u koncentracijama većim od 1.1 mg/dan.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
do tri tjedna

Opis
Litij (Li) je mekani metal srebrnkaste boje koji se lako reže nožem nakon čega brzo oksidira zbog čega mijenja boju u sivkastu U Zemljinoj kori litij čini 0,005 % što ga svrstava u prvih 15 najzastupljenijih elemenata Zemlje. Apsorpcija litija iz gastrointestinalnog trakta gotovo je potpuna unutar 6-8 sati. Vršne plazmatske razine postižu se 1-2 sata ili 5-6 sati nakon uzimanja lijeka ovisno o tome je li preparat koji se uzima u terapiji brzo ili sporo otpuštajući. Vršne razine u mozgu postižu se kroz 2 sata nakon što su postignute vršne plazmatske razine. Litij se ne veže za proteine plazme i distribuira se u ukupnoj tjelesnoj vodi.  Gotovo u potpunosti, litij se izlučuje putem bubrega, tj. urinom. Poluvijek eliminacije litija iznosi oko 20 sati .

Litij  primjenjuje se  u liječenju i prevenciji sljedećih stanja:
– manije (stanje sa simptomima uzbuđenja ili euforije)
– manično depresivne psihoze (stanje pri kojem se razdoblja depresije izmjenjuju s razdobljima euforije ili uzbuđenja)
– ponavljajuće depresije
– agresivnog ili autodestruktivnog ponašanja

Referentni interval

0.50- 1.20 mmol/L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov  za tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Kobalt je važan esencijalni oligoelement, sastojak vitamina B12 (cijanokobalamin) i bitan element eritropoeze. Osim toga pretpostavlja se da ima ulogu i u imunološkim reakcijama. U organizam kobalt unosimo hranom. U ribama i povrću koncentracije su kobalta više nego u mesu i mliječnim proizvodima. Procijenjeni unos kobalta hranom iznosi od 0,2 do 1,8 mg/dan, a gastrointestinalna apsorpcija topljivih spojeva kobalta procjenjuje se na 25%. Kobalt u malim dozama u potpunosti se apsorbira u probavnom sustavu. Na apsorpciju kobalta utječu i drugi nutritivni faktori tako apsorpciju umanjuju aminokiseline. Kobalt se najviše akumulira u jetri  i u bubrezima.
Izlučuje se uglavnom urinom, ali u manjim količinama i fecesom.
Kronična izloženost kobaltu može se manifestirati zdravstvenim tegobama poput kardiomiopatije, razvojem policitemije, smanjene  plućne funkcije, teško disanje, astma, upale pluća i fibroze, smetnje vida, oštećenje sluha.

Zašto se određuje?
Određivanje kobalta radi se kod utvrđivanje razloga nedostatka vitamina B₁₂ ili višak kobalta u krvi.

Referentni interval

Puna krv: 8,5 – 66,2 nmol/l

Serum:  < 8,5  nmol/L

Mokraća:  <17,0  nmol/L

Uzorak:
Uzorak: serum, puna krv (Li- heparin ili EDTA) i mokraća

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Na pretragu nema popusta, nalaz se čeka do 3 tjedna.

VAŽNO!!! (Pacijent skuplja 24h urin. Bocu za skupljanje i uputu daje laboratorij, pacijent ju NE kupuje u ljekarni, jer sama pretraga zahtijeva drugačiji postupak).

Mokraća (urin) je tekućina kojom se iz organizma izlučuju produkti metabolizma i štetne tvari. Zdrav čovjek dnevno izlučuje oko 1 – 2 L mokraće, prosječno oko 1,5 L. Količina izlučene mokraće (diureza) u pojedinim bolestima može jako varirati. Izlučivanje premalo mokraće (oligurija) javlja se npr. kod bubrežnih i srčanih bolesti. S druge strane, potpuna nemogućnost mokrenja i zadržavanje (retencija) mokraće, npr. zbog opstipacije mokraćnih putova, zove se anurija. Izlučivanje abnormalno velikih količina mokraće (poliurija) nalazi se obično u bolesnika sa  šećernom bolesti i to kod diabetes insipidusa.
U mokraći se dnevno normalno izluči raznih krutih sastojaka, koji se mogu grubo podijeliti u tri skupine:

1. anorganski i organski sastojci – normalno se izlučuju u mokraći
2. tvari koje se izlučuju kod nekih fizioloških stanja –  laktoza se može pojaviti kod žena za vrijeme dojenja ili ketonska tijela kod osoba koje dulje vrijeme gladuju;
3. razni lijekovi i otrovi – općenito su organizmu strane i štetne tvari i kao takvi se u obliku derivata i konjugiranih spojeva  izlučuju iz organizma mokraćom.

Rutinski kvalitativni pregled mokraće je jedna od osnovnih laboratorijskih pretraga. Svaki takav pregled sastoji od tri djela:

1. fizikalni pregled
2. kemijski pregled
3. mikroskopski pregled sedimenta urina.

Fizikalnim pregledom opisuje se izgled, boja i miris urina. Kemijskom analizom tražimo postoje li nedopuštene koncentracije tvari koje bi ukazivale na bolest, poput krvi, glukoze, proteina, bilirubina kao i promjene u gustoće i kiselosti urina. Mikroskopskom analizom promatrat ćemo sediment urina dobiven nakon centrifugiranja gdje ćemo doznati broj krvnih stanica (leukocita i eritrocita), prisustvo bakterija, gljivica ili parazita i prisustvo drugih komponenti poput stanica epitela, sluzi ili cilindara.

Nalaz urina jedan je od prvih rutinskih nalaza koji pomaže u u donošenju dijagnoze kod bolesti urogenitalnog trakta. Za analizi urina važan je prvi jutarnji urin da bi dobili  vjerodostojne podatke (treba uzeti prvi jutarnji urin i to srednji mlaz).

Tijekom različitih patofizioloških procesa se mijenja sastav urina. U pojedinim bolestima  te se promjene očituju u izlučivanju većih ili manjih količina pojedinih sastojaka mokraće ili u pojavi abnormalnih tvari tj. tvari koje se normalno ne nalaze u mokraći ili se nalaze samo u tragovima. Upravo je zbog toga pretraga mokraće važna, kako pomoć za postavljanje dijagnoze tako i za praćenje tijeka bolesti i uspjeha terapije.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon  davanja urina – nalaz gotov isti dan.

Opis
Krvna plazma sadržava albumim, globuline i fibrinogen, dok serum ne sadržava fibrinogen. Ti proteini se sintetitiraju u tijelu iz aminokiselina. Albumini i fibrinogen stvaraju se isključivo u jetri, gdje se stvara i manji dio globulina, dok se veći dio stvara plazma stanicama i retikuloendotelnom sustavu.
Proteini, ovisno o svojoj građi, odgovorni su za čitav niz različitih procesa unutar organizma. Ovisno o dobi i spolu,  potrebe za bjelančevinama se znatno mijenjaju.Proteini u krvi imaju mnoge funkcije: zaštitna uloga od infekcije, održavanje koloidno – osmotskog tlaka, djeluju kao puferi i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže, imaju transportnu funkciju, pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin).
Ukupni proteini u serumu su čine zbroj svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi.

Zašto se određuju proteini?
Ukupni proteini se određuju tijekom rutinskog pregled, osobama koje imaju simptome bolesti jetre ili bubrega, kod sumnje na malapsorpciju,  malnutriciju ili metaboličke poremećaje, također kod hospitaliziranih bolesnika.

Referentni interval

10 -140 mg/dan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće

Opis
Uobičajenom prehranom u organizam se unosi 8 do 15 g NaCl, što u potpunosti zadovoljava potrebe organizma. Gotovo sav NaCl apsorbira se iz crijeva, a samo 2% gubi se stolicom.  Natrij je glavni kation izvanstanične tekućine. Najvećim dijelom izlučuje se mokraćom, a manji dio isparavanjem.  U glomerulima se na dan profiltrira oko 1000 g NaCl-a koji prelazi primarnu mokraću. Oko 80 do 85%  se ponovo apsorbira u proksimalnim tubulima, nešto i u distalnom dijelu tubula, tako da se samo oko 1% izlučuje mokraćom. Resorpciju natrija u glomerulima pospješuje hormon nadbubrežne žlijezde – aldosterton.
Poremećaj ravnoteže između primitka i gubitka natrija utječe na ukupnu količinu natrija u tijelu.

Zašto se određuje Na?
Određivanje Na koristi se u praćenju niza poremećaja koji utječu na acido-baznu ravnotežu, održavanje ravnoteže i raspodjele vode u organizmu. Natrij se također određuje kod bolesnika koji su dehidrirani ili imaju višak tekućine.

Referentni interval

40 – 220 mmol/ dan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće

Opis
Glavna uloga kalija je u metabolizmu stanica i u funkcioniranju stanica živaca i mišića. Za razliku od natrija, najveći je dio kalija u tijelu smješten unutar stanica, a ne u okolnoj tekućini ili u krvi.
Koncentracija kalija u krvi mora se održavati unutar uskog raspona. Previsoka ili preniska koncentracija kalija može uzrokovati ozbiljne posljedice, kao što je nenormalni srčani ritam ili zastoj srčanog rada. Kalij uskladišten unutar stanica pomaže da se koncentracija kalija u krvi održava stalnom. Kao i u slučaju drugih elektrolita, ravnoteža se kalija postiže izjednačavanjem količine kalija koju se uzima hranom i izlučene količine. Premda se nešto kalija gubi želučanocrijevnim sustavom, najveći dio odlazi iz tijela mokraćom. Normalno, bubrezi usklađuju izlučivanje kalija s promjenama unosa prehranom. Neki lijekovi i neka stanja uzrokuju da se kalij pomiče u stanice i iz njih, na taj način znatno utječući na koncentraciju kalija u krvi.

Zašto se određuje?
Hiperkalijemija (visoka razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi viša od 5,0 miliekvivalenata (mEq) na litru krvi. U pravilu je visoka koncentracija kalija u krvi opasnija od niske. Koncentracija kalija iznad 5,5 mEq na litru krvi počinje zahvaćati električki provodni sustav srca. Hiperkalijemija obično nastaje kao posljedica nedovoljnog izlučivanja kalija bubrezima, Addisonova bolest, teške opekline i predoziranje kokainom.
Hipokalijemija (niska razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi ispod 3,8 miliekvivalenata (mEq) na litru krvi. Najčešći uzrocihipokalemije su zbog toga što bubrezi ne funkcioniraju normalno ili je previše kalija izgubljeno želučanocrijevnim sustavom (zbog povraćanja, proljeva, dugotrajne uporabe laksativa ili polipa debelog crijeva).

Referentni interval

25­­-125 mmol/ dan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće

Opis
Klorid su glavni izvan stranični anion, bitan za održavanje osmolalnosti plazme i održavanje izvan staničnog volumena tekućine. Slično ostalim ionima, uobičajeni uzroci njihovog smanjenog su posljedica smanjenog unos hranom, povraćanje i smanjena bubrežna reapsorpcija kao i neki oblici acidoze i alkaloze.

Zašto se određuju kloridi?
Hipokloremija je stanje smanjene koncentracije klorida u krvi i najčešće nastaju kod raznih gastrointestinalnih poremećaja praćenim proljevom i povraćanjem, dekompenzirane srčane bolesti,  respiratorna alkaloza,  prekomjerno davanje fiziološke otopine.

Referentni interval

110-250 mmol/ 24 sata

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
 Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće.

Opis
Kalcij je neophodan za mišićnu kontrakciju, za živčano provođenje, za otpuštanje hormona i za zgrušavanje krvi. Osim toga, Ca sudjeluje u nadzoru niza enzima. Postojanost tjelesnih depoa Ca ovisi o dijetnom unosu, o apsorpciji Ca iz probavnog trakta i o izlučivanju preko bubrega. Pri uravnoteženoj dijeti dnevno se unosi oko 1 g Ca, oko 0,2 g se gubi preko žuči i drugih probavnih sokova, a 0,2–0,4 g se apsorbira iz crijeva, ovisno o koncentraciji vitamina D. Preostalih 0,8–1 g nalazi se u stolici.
Ravnotežu Ca održavaju bubrezi izlučivanjem prosječno 0,2 g/dan.Unatoč važnim staničnim ulogama, oko 99% tjelesnog Ca se nalazi u kostima, pretežno u obliku kristala hidroksiapatita. Oko 1% koštanog Ca se slobodno izmjenjuje s izvanstaničnom tekućinom i dostupno je za puferiranje otklona u ravnoteži Ca.
Normalne razine Ca u plazmi iznose 2,2–2,6 mmol/L (8,8–10,4 mg/dl). Približno 40% ukupnog Ca u krvi vezano je na plazmatske bjelančevine, najviše o albumine. Preostalih 60% otpada na ionizirani Ca i onaj u kompleksu s fosfatom i citratom.

Zašto se određuje Ca?
Koncentracija kalcija u krvi može biti nenormalno niska a da ne uzrokuje bilo kakve simptome. Hipokalcijemija označava ukupnu razinu Ca u plazmi<2,2 mmol/L (8,8 mg/dl) , uzroci su hipoparatireoza, manjak D vitamina i bolesti bubrega. Hipokalcijemija s vremenom može zahvatiti mozak i uzrokovati neurološke simptome kao što su zbunjenost, gubitak pamćenja, delirij, depresija i halucinacije. Ako se kalcij nadoknadi, ti simptomi nestanu. Prekomjerno niska razina kalcija može uzrokovati bolove u mišićima i bockanje, često u usnama, jeziku, prstima i stopalima. U teškim slučajevima mogu se pojaviti grčevi i spazmi mišića vrata (što dovodi do poteškoća kod disanja) kao i tetanija (opće stezanje i grčenje mišića). Pojavljuju se promjene u električnom provodnom sustavu srca i mogu se vidjeti na elektrokardiogramu.
Hiperkalcijemija je kada razina Ca u plazmi >2,6 mmol/L (10,4 mg/dl) ili slobodni Ca >1,3 mmol/L (>5,2 mg/dl) , većinom su posljedice hiperparatireoze, predoziranja D vitamina ili maligniteta. Simptomi su poliurija, opstipacija, mišićna slabost, smetenost i koma.

Referentni intervali

Muškarci i žene: 2.50 -7.50 mmol/ dan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće

Opis
Fosfor se nalazi u krvi kao anorganski i organski fosfor. Anorganski fosfor raspoređen je podjednako u plazmi i eritrocitima, organskog ima više u krvnim stanicama nego u plazmi. U tijelu 88% fosfora nalazi se u kostima i zubima u obliku kalcijevog fosfata – apatita. Fosfor je uključen je u metabolizam ugljikohidrata i fosfolipida, nukleinskih kiselina i ATP kao i regulaciju acidobazne ravnoteže..

Zašto se određuje?
Anorganski fosfor  se koriste za postavljanje dijagnoze i za praćenje niza bolesti  uključujući kosti, bubrega i paratireoidne žljezde. Koncentracija anorganskog fosfora obično je viša u proljeće i ljeto a niža u zimi.
Povišena razina anorganskog fosfora u krvi nalaze se u; hipoparatireoidizamu, hipovitaminozi D, bubrežnih bolesti, zarašćivanju kosti, razgradnje tumorskog tkiva i kod toplinskog udara. Hipofosfatemija je uzrokovana smanjenim uzimanjem ili apsorpcijom fosfora kod nedostatka vitamina D, bolestima gastrointestinalnoga trakta i uporabe oralnih fosfatnih blokatora.

Referentni interval

16-48 mmol/ dan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
 Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće

Opis:
Magnezij je od vitalne važnosti za organizam, aktivira preko 300 raznih enzima. U tijelu čovjeka od 70 kg ima oko 24 g magnezija, od čega je oko 18 g u kostima.Deponirani magnezij je u ravnoteži s Mg ²⁺ izvanstanične tekućine  i može se mobilizirati u slučaju manjka magnezija. Količina magnezija se održava prehranom koja sadrži magnezij. Iz organizma se oko 50 do 80 %  magnezija izlučuje stolicom, ostatak 20 do 50 % mokraćom. Budući je oko 30%  magnezija u krvnoj plazmi vezano na proteine, samo je 70% u plazmi filtrabilno u glomerulima. U glomerularni filtrat prelazi samo ionizirani i kompleksno vezani magnezij. Metabolizam magnezija reguliraju razni hormoni, najvažniju ulogu ima PTH. Magnezij je neophodan za aktivnost i ravnotežu živčanog sustava: djeluje opuštajuće i smirujuće te smanjuje razdražljivost živaca i mišića. Smanjuje lučenje adrenalina i učinkovit je u ublažavanju grčeva i opuštanju napetosti. Osim toga magnezij sudjeluje u zgrušavanju krvi i metabolizmu glavnih makronutrijenata, te omogućuje proizvodnju energije. Pogoduje održavanju uravnoteženog pH u krvi, regulira srčani ritam i ima vazodilatacijsko djelovanje.

Zašto se određuje Mg?
Određivanje magnezija se radi u dijagnostici poremećaja koji utječu na ravnotežu elektrolita, što za posljedicu ima sniženu ili povećanu koncentraciju magnezija.Također se određuje kod praćenja terapije bolesnicima koji primaju magnezijev sulfat.

Referentni interval

3.0-5.0   mmol/24 sata

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:

Nalaz je gotov do tri tjedna nakon prijema mokraće.

Opis
Prosječan ljudski organizam sadrži oko 75 do 150 miligrama bakra. Otprilike pola od toga se nalazi u kostima i u mišićima, naveći koncentracije nalazimo u mozu i jetri. Bakar je sastojak različitih enzima koji su potrebni za stvaranje energije, antioksidacijske procese,  sintezu hormona adrenalina i stvaranje vezivnog tkiva. Manjak bakra je u zdravih ljudi rijetko. Pojavljuje se najčešće u djece koja su prerano rođena ili se oporavljaju od vrlo loše prehrane. Ljudi koji dugotrajno primaju intravensku (parenteralnu) prehranu također mogu imati manjak bakra.
Menkesov sindrom je nasljedni poremećaj koji dovodi do manjka bakra. Simptomi uključuju vunenastu kosu, duševnu zaostalost, nisku razinu bakra u krvi i zatajenje sinteze enzima koji trebaju bakar.

Zašto se određuje?
Bakar se koristi kao pomoć u dijagnostici i praćenju Wilsonove bolesti i drugih poremećaja koji dovode do povećane ili snižene razine bakra.

Povišene vrijednosti bakra nalazima u slijedećim stanjima: Wilsonova bolest, ciroza jetre, hemokromatoza, tumor bronha i dojke, Hodgkinova bolest, treće tromjesečje trudnoće, aplastične anemije, nekroze, aplastične anemije.

Referentni interval

< 52 µg / 24 sata

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
 Nalaz je gotov do tri tjedna nakon prijema mokraće.

Opis
Amilaze su enzimi iz grupe hidrolaza koje razgrađuju škrob, odnosno glikogen.  α-amilaze katalizira hidrolitičku razgradnja polimernih ugljikohidrata kao što je amiloza, amilopektin i glikogen,  cijepanjem 1,4-α-glukozidnih veza. U polisaharidima i oligosaharidima, nekoliko glikozidnih veza se hidrolizirana‑ istovremeno. Postoje dvije vrste α-amilaza ; pankreatični‑ tip (P-tip) i salivarni tip(S-vrsta). U organizmu, amilaza u najvećoj koncentraciji  prisutna je u gušterači, gdje se sintetizira i potom izlučuje u probavni trakt putem kanala. Žlijezde slinovnice također luče amilazu. Aktivnost amilaze u srumu kod akutnog pankreatitisa počinje rasti 3 do 12 sati nakon početka bolesti , a maksimum doseže nakon 24 do 36 sati. Nakon toga se počinje smanjivati  i u roku od 2 d 4 dana može se naći unutar referentnog intervala. Zbog izlučivanja mokraćom , uvijek treba ispitati serum i mokraću.

Zašto se određuje?
Ukupna amilaza se koristi za dijagnostiku i praćenje bolesti pankreasa, u prvom redu akutnog pankreatitisa (jaka abdominalna bol, mučnina, povraćanje, gubitak apetita). Također se određuje kod sumnje na zaušnjake.

Referentni interval

< 400 U /L

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
mokraća
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće.

Opis
Kreatinin je neovisni pokazatelj glomerularne filtracije a nastaje kao  krajnji produkt razgradnje kreatin fosfata u mišićima, izlučuje se putem bubrega. Neki lijekovi mogu uzrokovati povišenje njegove vrijednosti u krvi.

Zašto se određuje?
Keatinin se koristi za provjeru funkcije bubrega, naročito ako imate dijabetes, visoki krvni tlak ili prethodno dijagnosticiranu bubrežnu bolest..

Referentni interval

5.00 -18.00 mmol/ 24 sata

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće.

Opis
Mokraćna kiselina (acidum uricum-urati) je konačni metabolički produkt egzogeni, hranom unesenih, i endogenih,  u organizmu sntetiziranih,  purina u čovječjem organizmu. Hranom se purini unose najvećim dijelom mesom, što je uzrok da koncentracija mokraćne kiseline u serumu veća u razvijenijim državama koje troše više mesnate hrane nego među siromašnim pučanstvom. Uzrok povišenje urata u serumu može biti pojačana sinteza purina, povećani unos hranom,  intenzivniji metabolizam purina ili smanjeno izlučivanje putem bubrega. Česta posljedica hperurikemije je Giht gdje dolazi do odlaganja urata u zglobovima. Oko petima bolesnika s Giht-om imaju bubrežne kamence mokraćne kiseline u mokraćnome traktu.

Zašto se određuju urati?
Mjerenje mokraćne kiseline koristi se u dijagnostici i liječenju brojnih bubrežnih i metaboličkih poremećaja, uključujući renalnu insuficijenciju, giht, leukemiju, psorijazu, kao i u dijagnostici i liječenju bolesnika koji primaju citotoksične lijekove.

Referentni interval

1.2 – 6.0 mmol/ 24 sata

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
24h mokraća
Pogledajte Upute za prikupljanje 24 satne mokraće

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće.

Opis
Probirni test za brzo otkrivanje sredstava ovisnosti izvodi se pomoću test trake.
U uzorku urina detektiraju se droge: tetrahidrokanabinol (THC) nakon pušenja marihuane ili hašiša, amfetamin, metamfetamin, ecstasy, barbiturati, benzodiazepini, metadon, kokain, crack, heroin, morfin i kodein. Test panelom se istovremeno, u roku od 5 minuta, može otkriti većina droga koje se najčešće konzumiraju na našem podneblju. Test daje brze rezultate koji se po potrebi mogu potvrditi metodom plinske kromatografije s masenom spektrometrijom (GC/MS).
U obzir je potrebno uzeti kliničko razmatranje i stručnu prosudbu prilikom analize rezultata, pogotovo kad je riječ o pozitivnim preliminarnim rezultatima.

Referentni interval

negativan

Vrsta uzorka i vrijeme kada se uzima uzorak

Uzorak:
mokraća

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon prijema mokraće.

na pretragu nema popusta

na pretragu nema popusta

Nalaz se čeka 2 tjedna.

Opis
Alergijske bolesti predstavljaju bolesti vrlo složenog mehanizma – mogu nastati „rano“, unutar nekoliko minuta nakon izlaganja alergenu  ili nakon više dana do tjedana po izlaganju alergenu. Ponekad ta reakcija može biti tako burna da tijelo razvije anafilaktičku reakciju koja može završiti smrću. Na sreću to se ipak rijetko događa, a takve reakcije najčešće su na neke lijekove ( injekcije, ubode insekata ili životinja). Kada tijelo uoči neku tvar (alergen) kao stranu, aktivira antitijela IgE klase koji zatim uhvate alergen, vežu se za mastocite (stanice u krvi) i na taj način počinje se pojačano lučiti histamin koji izaziva alergijsku reakciju. Mastociti su stanice koje se nalaze pod kožom, u sluznici nosa, u plućima i probavnom traktu. Nakon reakcije IgE antitijela s uzročnikom i aktivacije mastocita, pokreće se aktivacija medijatora (posrednika) upale u tijelu, pojačava se lučenje histamina, leukotrijena, prostaglandina što izaziva simptome alergijske reakcije u našem tijelu.

Zašto se određuje?
Kod sumnji na alergijske reakcije.

Referentni interval

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za  1,5 sati  nakon vađenja

Opis
Iz krvi je moguće utvrditi  količinu specifičnih IgE (RAST) antitijela koja se stvaraju u našem tijelu na pojedinačne  alergene (inhalatorne ili nutritivne), a izraževaju se najčešće  u mjernim jedinicama kU/ml. Ako krv osobe sadrži lgE protutijela koja su specifična za određenu tvar, to znači da je osoba alergična na tu tvar. Ta antitijela uzrokuju osip, svrbež, kihanje i druge simptome koje osoba osjeća kada dođe u kontakt s alergenom.

Alergene možemo podjeliti na:

• inhalacijski ili udisajni alergeni ( pelud trava, korova, drveća, spore pljesni, grinje, dlake životinja itd)
• nutritivni ili prehrambeni alergeni ( jaja, mlijeko,plodovi mora, pšenica, soja,  orašasti plodovi itd)
• lijekovi ( antibiotici)
• otrov insekata (ubod pčele)

Zašto se određuje?
RAST test je kojim se laboratorijski određuje količina specifičnih IgE na određeni alergen u vašoj krvi.

Referentni interval

U tablici je dati prikaz tumačenje  rezultata specifičnih IgE u krvi.

Razred           Specifični IgE ( IU/ml)                           Tumačenje rezultata specifičnih IgE
0                       < 0,35                                                     Nije mjerljiva razina IgE

1                       0,35 – 0,69                                                  Najmanja količina IgE
2                       0,70 – 3,49                                                      Mala količina IgE
3                       3,50- 17,49                                                 Umjerena količina IgE
4                     17,90- 49,90                                                   Velika količina IgE
5                      50,00-100,0                                               Vrlo velika količina IgE
6                            >100                                                Iznimno velika količina IgE

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis:
U krvnoj plazmi proteini imaju razne uloge:zaštitna uloga od infekcije, održavanje koloidno – osmotskog tlaka, djeluju kao puferi,  i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže, imaju transportnu funkciju. Pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin), zaštitna uloga od infekcije. Krvna plazma sadržava albumim, globuline i fibrinogen, dok serum ne sadržava fibrinogen. Albumini i fibrinogen stvaraju se isključivo u jetri, gdje se stvara i manji dio globulina, dok se veći dio stvaraju plazma stanicame u retikuloendotelnom sustavu.
Ukupni proteini u serumu  čine zbroj svih proteina u krvotoku.

Zašto se određuju proteini?
Ukupni proteini se određuju tijekom rutinskog pregled, osobama koje imaju simptome bolesti jetre ili bubrega, kod sumnje na malapsorpciju,  malnutriciju ili metaboličkih poremećaja.

Referentni interval

Muškarci i žene: 66 – 81 g/L

Povišeno:
Povećana koncentracija ukupnih proteina javlja se prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, kroničnim upalama i autoimunim bolestima.

Sniženo:
Smanjena koncentracija proteina javlja se pri prekomjernoj hidrataciji, gubitku proteina iz organizma, smanjenoj sintezi proteina ili pojačanoj razgradnji proteina, npr. u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, proteini se gube putem urina, kod opeklina koje zahvaćaju veću površinu gube se kroz oštećenu kožu, a kod enteritisa s teškim proljevima putem crijeva. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija se nalazi kod teških jetrenih bolesti, u kojima je zbog smanjene funkcija jetre smanjena i sinteza albumina. Nadalje, proteini su smanjeni pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i malignim bolestima.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
 Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja- nalaz gotov isti dan.

Opis
Albumini su najzastupljeniji proteini krvne plazme, na njih otpada oko 50-60%  od ukupnih proteina.  Stvaraju se u jetri i njegov poluživot je 15-20 dana. Kako imaju relativno malu molekularnu težinu prvenstveno se gube preko bubrega.  Važni su za održavanje onkotskog tlaka unutar vaskularnog prostora a imaju i transportu funkciju jer se na njih vežu bilirubin, slobodne masne kiseline, oligo-elementi, kortizol, tiroksin, aldosteron, kalcij i razni lijekovi.

Zašto se određuje?
Albumin se koristi kao pomoć u dijagnostici bolesti jetre i bubrega, kao i za procjenu nutritivnog statusa.

Albumin se određuje osobama tijekom rutinskog medicinskog pregleda ako imaju simptome bolesti jetre ili bubrega, malapsorpciju ili malnutriciju i kod dehidracije osoba.

Referentni interval

Muškarci i žene: 41 – 51 g/L

Povišeno: Kod hemokoncentracije zbog dehidracije

Sniženo: Kod kronične bolesti jetre, nefrotskog sindroma

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak: serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna. Poželjno je da uzimanje uzorka ne bude neposredno poslije obroka.

Priprema
Nije potrebna nikakva priprema

Opis
Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna  IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

Oko 80% serumskih imunoglobulina su IgG, a njihov glavni zadatak leži u odbrani od mikroorganizama, direktnoj neutralizaciji toksina i indukciji fiksacije komplementa. IgG je jedini imunoglobulin koji može proći placentalnu barijeru i osigurati pasivnu imunu zaštitu za fetus i novorođenče. Ova zaštita  traje do 6 mjeseci starosti djeteta dok ne počne  djelovati njihov imunološki sustav.

Zašto se određuju?
Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Jasan porast ovog antitijela ukazuje na akutnu infekciju dok stacionarni nivo IgG govori da li je dotična osoba bila prije u kontaktu sa određenim mikroorganizmom.

Imunoglobulin G (IgG) se određuje osobama koje imaju simptome koji ukazuju na patološka stanja sniženog ili povećanog IgG.

Referentni intervali:
Muškarci i žene:

IgG 7 – 16 g/L

Povišene:
koncentracije imunoglobulina G  kod:poliklonski: autoimune bolesti, sarkoidoza, ciroza, kronične infektivne bolesti i multipli mijelom
Snižene vrijednosti:
naslijedne i stečene imunodeficijencije, nefrotski sindrom, opekline i bolesti probavnoga trakta .

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorak

Uzorak:
serum (venska krv).

Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja

Opis
Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna  IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

IgM se nalazi intravaskularno i prvi od imunoglobulina reagira na infekciju. Prisutnost mikroorganizama stimulira njegovu sintezu. IgM je prvo specifično antitijelo koje se javlja u serumu nakon infekcije. Sposobno je da aktivira komplement, pa time pomaže eliminaciji bakterija. Nakon povlačenja infekcije vrijednosti IgM se smanjuju relativno puno brže nego  IgG. Ova činjenica se koristi da u diferencijalnoj dijagnozi akutnih i kroničnih infekcija usporedbom specifičnog titra IgM i IgG.

Zašto se određuju?
Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Određuje se kod od infekcija,  kroničnih proljeva, kada liječnik sumnja na pad imuniteta, kod praćenja pojedinih stanja kao što su AIDS (HIV) i multipli mijelom..

Referentni intervali:

Muškarci i žene:
IgM 0,4 – 2,3 g/L

Povišene vrijednosti:
IgM antitijela nalaze se kod bolesti jetre, u principu kod svih akutnih infekcija ali katkada i kroničnih (hepatitis C), plazmacitoma

Snižene vrijednosti:
se nalaze kod imunodeficijencija primarnih i sekundarnih (zračenje, citostatici), kod nekih malignih tumora, Waldenströmova makroglobulinemija.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorak

Uzorak:
serum (venska krv).

Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja

Opis:
Imunoglobulini su nosioci humoralne imunosti, označavaju se oznakom Ig. Poznati su razredi imunoglobulna  IgG, IgA, IgM, IgD i IgE. Koncentracija imunoglobuline IgM, IgG i IgA općenito raste kao odgovor na infekciju, a u nekim patološkim stanjima specifično se povećavaju pojedini imunoglobulini.

IgA stvara se u submukozi interstinalnog i respiracijskog trakta. Ne prolazi placentu, a u djece koncentracije odraslih doseže tek nakon 15. godine. Javlja se u dva oblika, jedan u krvi, a drugi na površini sluznica i tjelesnim sekretima. Prvi (u krvi) građen je od jedne molekule – tzv monomer, dok je drugi (sluznice i tjelesni sekreti) građen od dvije posebno povezane molekule – tzv dimer. Dok se IgA u krvi (serumski IgA)  nalazi u malim kolićinama, ono je zastupljeno u mnogo većoj kolićini na površini mukoznih membrana – sluznicama (probavnog, respiratornog i urogenitalnog trakta) te u  tjelesnim sekretima ( slina, suze, kolostrum, majčino mlijeko, bronhalni sekret,  nazalni sekret, vaginakni sekret, prostatična tekučina). Ovaj IgA naziva se sekretorni IgA. Sekretorni IgA  izlučuje se u crijeva svaki dan u količini od 3 – 5 grama. Sposoban je da veže toksine, a u kombinaciji sa lizozimima razvija antibakterijsko i antivirusno svojstvo.

Zašto se određuju?
Kvantitativno određivanje imunoglobulina daje važne informacije o humoralnom imunom statusu. Određuje se kod bolesti crijeva i dišnih organa,virusnih infekcija, multilpog mijeloma i  tuberkuloze.

Referentni intervali:
Muškarci i žene:

IgA 0.7 – 4,0 g/L

Povišene:
koncentracije imunoglobulina A je pri bolestima crijeva, dišnih organa, tuberbuloze te katkad u početnoj fazi jetrene ciroze.

Smanjene vrijednosti:
sekretornog IgA ili njegovo odsustvo  dovodi do  imunodeficijencije, što može rezultirati s učestalim infekcijama respiratornog i urogenitalnog trakta, te prodora u tijelo supstanca koje mogu izazvati alergiju.

 Vrsta i vrijeme uzimanja uzorak

Uzorak:
serum (venska krv).

Nije potrebna posebna priprema

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 1,5 sati nakon vađenja

Opis
Elektroforeza serumskih proteina (EP) je putovanje čestica u električnom polju. Razdvajanje proteina elektroforezom omogućava njihovu identifikaciju i kvantificiranje. Elektroforeza serumskih proteina omogućuje dijagnosticiranje i praćenje bolesti kao što su monoklonalni imunoglobulin, hipergamaglobulinemija i rjeđe hipogamaglobulinemija.

Elektroforetskom tehnikom serumski proteini odvajaju se u pet proteinskih frakcija, ovisno o opadajućem redoslijedu brzine njihove migracije na: albumine, alfa 1-globuline, alfa 2-globuline, beta globuline, i gama globuline. Elektroforeza omogućuje dijagnosticiranje određenih patoloških procesa u organizmu, na osnovu omjera pojedinih proteinskih frakcija.

Zašto se radi elektroforeza proteina?
Elektroforeza proteina se radi kada imamo snižene i povećane koncentracije proteina u serumu, i kod sumnje na bolesti koje su povezane s poremećajima u sintezi proteina (bolesti jetre, multipli mijelom i plazmocitom).

Referentni intervali:
albumin: 55,8-66,1%
α1 globulini: 2,9-4,9%
α2 globulini: 7.1-11.8%
beta globulini: 8.4-13.1%
gama globulini: 11.1-18.8%

Povišeno:
Albumini: dehidracija, produžena kompresija prilikom uzimanja uzorka, evaporacija uzorka.
Alfa1 globulini: u upalnim stanjima, malignitet, poslije traume, poslije operacija, u autoimunim bolestima, u trudnoći.
Alfa2 globulini: nefrotski sindrom, u upalnim bolestima, malignitetu, poslije traume, poslije operacija, u autoimunim bolestima, u insuficijenciji nadbubrežne žlijezde.
Beta globulini: opstrukcija žuči, treći trimestar trudnoće, karcinom, Mb. Cushing, hipotiroidizam.
Gama globulini: kronične infekcije, ciroza jetre, sarkoidoza, autoimune bolesti, multipli mijelom, kronična limfatična leukemija, Mb Hodgkin

Sniženo:
Albumini: malnutricija, malapsorpcija, malignitet, ciroza jetre, krvarenje, opekotine, enteropatije s gubitkom proteina, nefrotski sindrom, kronične infekcije, upale (akutne ili kronične), povećan gubitak težine, intravenske infuzije, brza hidracija i prevelika hidracija, trudnoća.
Alfa1 globulini: urođeni nedostatak alfa1-antitripsina
Alfa 2 globulini: malnutricija, megaloblastična anemija, enteropatije s gubitkom proteina, Wilsonova bolest, bolest jetre.
Beta globulini: malnutricija
Gama globulini: zbog većih gubitaka u nefrotskom sindromu i drugim stanjima u kojima se gube bjelančevine, primarnih i sekundarnih imunodeficijencija.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv).

Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 2-3 dana.

Opis
C-reaktivni protein (CRP) je jedan od proteina akutne faze upale, te se određivanje u krvi koristi u dijagnostičke svrhe kao biljeg upalne reakcije. Sintetizira se u jetri kao odgovor na otpuštanje upalnih citokina, poput interleukina-6. U akutnoj upalnoj reakciji razina CRP-a u krvi naraste za 6-9 sati, a vrh dostigne nakon 48 sati. CRP se koristi za dijagnostiku akutnih bolesti, ili kroničnih upalnih stanja. On je jedan od najosjetljivijih proteina akutne faze.

Zašto se određuje CRP?
CRP se koristi za otkrivanja upalnog sistemskog odgovora kao i praćenje uspješnosti terapije bez obzira na uzrok upale. Pretraga CRP se određuje osobama kod kojih se sumnja na akutno upalu uslijed bakterijske, virusne ili gljivične infekcije, maligniteta, operacije, za praćenje tijeka bolesti i odgovora na terapiju, kao i kod kroničnih stanja kao što su maligni tumori, i reumatske bolesti. Poznavanje razina CRP-a ima važnost i u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti.

Referentni interval
Muškarci i žene: < 5 mg/L

Povišeno:
Povećanje koncentracije CRP-a javlja se kod akutnih i kroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkta miokarda i traume. Povišenje se javlja unutar 24-48 sati. Nalaz se ne može protumačiti bez potpune povijesti bolesti, a i tada samo u usporedbi s prethodnim vrijednostima. Stalno povišena razina CRP-a ukazuje na neučinkovitost terapije. Normalne razine CRP-a ne isključuju prisutnost lokalizirane upale blažeg stupnja, ili neke kronične bolesti poput SLE ili ulceroznog kolitisa.

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ili plazma (venska ili kapilarna krv)

Vrijeme određivanja
 Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
C-reaktivni protein (CRP) je protein akutne faze upale. Za razliku od običnog CRP-a, visoko osjetljiv C-reaktivni protein (hs CRP) je pretraga koja se koristi za određivanje nižih koncentracija CRP-a, koje ukazuju na kronična upalna stanja s povećanim kardiovaskularnim rizikom.

Zašto se određuje?
Visoko osjetljiv C-reaktivni protein se koristi u cilju procjene rizika od nastajanja kardiovaskularnih bolesti, naročito kod osoba koje nemaju manifestaciju bolesti. Određuje se najčešće zajedno s lipidnim statusom i ostalim parametrima kardiovaskularnog rizika (fibrinogen i homocistein). Mjerenje koncentracije hs CRP-a u serumu je vrlo dobar i pouzdan pokazatelj rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Referentne interval

Povišeno:
Povišene vrijednosti hs-CRP-a ukazuju na rizik nastanka srčanih bolesti, također mogu ukazivati i na povećan rizik za nastanak dijabetesa.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Poželjno je 9-12 sati gladovanja ako se radi zajedno i lipidni status.
U trenutku vađenja krvi je poželjno da osoba nije u skorije vrijeme imala neku upalnu reakciju (infekcija, povreda ili operacije).

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
Glavna uloga feritina je pohrana zaliha željeza, a nalazi se najviše u jetri, mišićima, i koštanoj srži dok je jedan manji dio u krvi. Feritin nije samo važan parametar za dijagnozu anemije, zbog manjka (deficita) željeza već i za prepoznavanje hemokromatoze. Također feritinu se pripisuje i značaj kao tumorskom biljegu. Poznato je da postoji oko 20 izoferitina. Bazični izoferitini su bogati željezom i uglavnom se nalaze u jetri, slezeni i koštanoj srži. Kiseli izoferitini su siromašni željezom i nalaze se u placenti, srcu i stanicama tumora. Razina serumskog feritina je direktno proporcionalna količini uskladištenog u organizmu. Feritin služi kao skladište željeza u obliku koji se lako prema potrebi organizma može mobilizirati.

Zašto se određuje?
Zbog variranja razine željeza u serumu tijekom dana, i iz dana u dan kod iste osobe, feritin je pogodniji za određivanje statusa željeza od običnog mjerenja razine željeza u krvi. Određivanje feritina je pogodno za procjenu rezervi željeza u organizmu, i to posebno na početku liječenja sideropenične anemije. Na osnovu rezultata feritina može se ustanoviti rani deficit željeza.

Referentni intervali

Povišena vrijednost:
Koncentracija feritina može biti povišena zbog različitih bolesti kao što su infekcije, kronične upalne bolesti (reumatoidni artritis, bubrežne bolesti), srčane i zloćudne bolesti.
Kod oštećenja jetre (virusni hepatitis, toksično oštećenja jetre, alkoholizam) feritin se oslobađa iz stanica i njegova razina u krvi raste iako ukupna količina željeza u tijelu može biti normalna.

Snižena vrijednost:
Snižene vrijednosti feritina javljaju se uslijed pomanjkanja željeza u organizmu (akutno ili kronično krvarenje, trudnoća, nedovoljan unos željeza prehranom ili smanjena apsorpcija).

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Preporučuje se vađenje krvi ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – nalaz je gotov isti dan.

Opis
α1–antitripsin je inhibitor neutrofilne elastaze (antiproteaza) čija je osnovna funkcija zaštita pluća od proteaze koja razara plućno tkivo. Stvara se uglavnom u stanicama jetre i monocitima te pasivnom difuzijom dospijeva iz krvotoka u pluća. Manji dio stvaraju alveolarni makrofagi i epitelne stanice. α₁-antitripsin je pozitivni reaktant akutne faze, što znači da se povećava njegova koncentracija u krvi tijekom upalnih stanja.

Zašto se određuje?
α1–antitripsin koristi se u dijagnostici plućnog emfizema i/ili ranog oštećenja jetre.

Referentni interval

90 – 200  mg/dl

Snižene vrijednosti
Snižene vrijednosti α₁-antitripsina su kod sljedećih bolesti: emfizem pluća, bronhiektazije, kronične opstruktivne bolesti pluća, hepatitisa kod dojenčadi, perzistentna žutica i portalna hipertenzija.

Povišene vrijednosti
Rast vrijednosti α₁-antitripsina u krvi posljedica je određenih stanja: akutne i kronične infekcije, ozljede tkiva, reumatoidne bolesti i kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja krvi.

Opis
Ceruloplazmin je protein koji veže bakar u krvi, ima ulogu u metabolizmu željeza, a sintentizira se u jetri. U krvi je na njega vezano oko 70% od ukupnog bakra, dok na albumine oko 15%, a ostalo se prenosi makroglobulinima. Ceruloplazmin djeluje antioksidativno. On je pozitivni reaktant akutne faze, što znači da se njegova koncentracija u krvi povećava tijekom upale. U bolestima jetre količina serumskog ceruloplazmina je niska zbog smanjene sinteze, kao i ostalih proteina koji se sintetiziraju u jetri.

Zašto se određuje ceruloplazmin?
Određivanje koncentracije ceruloplazmina u krvi pacijenata koristi se u dijagnostici poremećaja metabolizma bakra. Klinički značaj se ogleda u dijagnostici Wilsonove bolesti i bolesti s deficijencijom bakra u organizmu.

Referentni interval:
0,2 – 0,6 g/L

Smanjenu količinu ceruloplazmina nalazimo kod sljedećih bolesti: aceruloplazminemija, kod malnutricije zbog malog unosa bakra hranom, Menkesova bolest, Wilsonova bolest, primarna bilijarna ciroza, bilijarna atrezija, teško oštećenje funkcije jetre i nefrotski sindrom.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum ili plazma (venska ili kapilarna krv)

Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za 3 dana nakon vađenja krvi.

Opis
Hemoglobin je protein koji se nalazi unutar crvenih krvnih stanica (eritrocita); vrlo malo hemoglobina se nalazi slobodno u cirkulaciji. U stanjima kada dolazi do pojačanog razaranja eritrocita hemoglobin se oslobađa u krvotok. Tada se haptoglobin veže za hemoglobin u krvotoku. Zajedno, ova dva proteina, poznata su kao kompleks haptoglobin-hemoglobin. Taj kompleks jetra brzo uklanja iz cirkulacije. Haptoglobin veže hemoglobin u stabilan kompleks, čime sprječava gubitak hemoglobinskog željeza u stanjima pojačanog raspada eritrocita.
Velikim razaranjem eritrocita, koncentracije haptoglobina u krvi će se privremeno smanjiti jer potrošnja haptoglobina premašuje onu koju sinetizira jetra.
U crnačkoj populaciji se može katkada naći kongenitalna ahaptoglobinemija, tj. potpuna odsutnost Hp-a u serumu.
Haptoglobin je jedan od najosjetljivijih i najbržih biljega intravaskularne hemolize, koji se može otkriti prije nego što se drugi biljezi. Koncentracija haptoglobina u serumu povećava se u reakciji akutne faze i u nefrotičkom sindromu. Male koncentracije mogu se naći u hemolitičkim stanjima i pri akutnom oštećenju jetre.

Zašto se određuje?
Određivanje haptoglobina u krvi, zajedno s ostalim testovima uz kliničku sliku (umor, blijeda koža, kratkoća daha, ubrzani rad srca, žutica/ikterus, urin tamne boje) koristi se za postavljanje dijagnoze hemolitičke anemije.

Što znače snižene vrijednosti haptoglobina?
Snižene vrijednosti haptoglobina dijagnostički su značajne jer su pokazatelj intravaskularne hemolize. Ako test pokaže niske vrijednosti haptoglobina u krvi, to može upućivati na: hemolitičku anemiju, bolest jetre, reakciju na transfuziju krvi, veliki broj modrica ili krvarenja u organizmu, korištenje lijekova kao što su kontracepcijske pilule, antibiotici (nitrofurantoin streptomicin).

Povišene vrijednosti haptoglobina mogu upućivati na: upalna stanja, blokadu žučnih puteva, čir na želucu, upalne bolesti crijeva-ulcerozni kolitis, poremećaj imunološkog sustava, korištenje lijekova (androgena, kortikosteroida).

Referentni interval

40‑280 mg/dL

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri dana nakon vađenja krvi.

Opis:
SHBG je (Sex Hormone Binding Globulin, SHBG)  protein plazme koji veže spolne hormone. Sintetizira u jetri, manjim dijelom u endometriju, ovariju i testisima. Njegovo stvaranje ovisi o koncentraciji cirkulirajućih androgena i estrogena. Visoke razine androgena i androgenskih progesterona inhibiraju sintezu SHBG, dok visoke razine estrogena i hormona štitnjače stimuliraju SHBG sintezu. Njegova je funkcija vezanje spolnih hormona testosterona i estradiola i njihov prijenos krvlju.
Vrijednosti SHBG u cirkulaciji ovise o dobi i spolu, o povećanom ili smanjenom stvaranju spolnih hormona,  i o nekim bolestima ili stanjima kao što su bolesti jetre, štitnjače i debljina.

Zašto se određuje SHBG?
Njegova se razina određuje u svrhu kontrole omjera biološki aktivnih slobodnih i vezanih hormona, te ukoliko postoje poremećaji menstruacijskog ciklusa (policistični jajnici, izostanak ovulacije, neredovite mjesečnice) ili promjene na koži uzrokovane viškom androgena kod žena poput pojačane dlakavosti i/ili pojave akni.

Referentni intervali

Povišena vrijednost:
Povišene koncentracije SHBG-a nalaze se kod hipertireoze i ciroze jetre. Kod muškaraca se povišene vrijednosti nalaze kod hipogonadizma i ginekomastije, a kod žena zbog anoreksije, uzimanja kontraceptiva te hormonske nadomjesne terapije.

Snižena vrijednost:
Niske koncentracije SHBG-a nalaze se kod hipotireoze, hiperprolaktinemije, sindromu prekomjerne aktivnosti androgena, hirzutizmu, pojavi akni te sindromu policističnih jajnika.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Nije potrebna posebna priprema .

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi.

nalaz se čeka do tri tjedna, na pretragu nema popusta

Opis:
Cistatin C je protein male molekulske težine (13.4 kDa), pripada skupini inhibitora cistein proteaza. Sintetiziraju ga sve stanice i ima stabilnu brzinu sinteze. Brzina kojom se filtriraju supstance iz krvi u jedinici vremena naziva se brzina glomerularne filtracije (engl. glomerular filtration rate, GFR). Kod zdravih osoba cistatin C se filtrira u glomerulima, a nakon filtracije oko 99% filtriranog cistatina C reapsorbira se i katabolizira u proksimalnim tubularnim stanicama. Kada je funkcija bubrega očuvana, koncentracija cistatina C u krvi je stabilna. Smanjivanje bubrežne funkcije vodi smanjivanju GFR i povećavanju koncentracije cistatina C kao i drugih metabolita u krvi kojima se mjeri funkcija bubrega (kreatinin i ureja). Povećanje koncentracija ovih metabolita  u krvi posljedica je smanjene mogućnosti filtracije bubrega.  Za razliku od kreatinina, koncentracija cistatina C u krvi ne ovisi od: spola, mišićne mase, starosti, rase i dijetetskog režima. Cistatin C predstavlja mnogo pouzdaniji biljeg procjene bubrežne funkcije od kreatinina i klirensa kreatinina.

Zašto se određuje?
Kod rane procjene kronične bubrežne bolesti, naročito kod bolesnika  kod kojih određivanje  klirensa kreatinina nije pouzdano.

Referentni interval

0,61 – 0,95 mg/L

Snižene vrijednosti nemaju dijagnostički značaj

Povišene vrijednosti cistatina C u krvi prisutne su kod bubrežnih bolesti, a mogu biti i kod: hipertireoidizma, upala, visokog indeksa tjelesne mase, maligniteta, HIV/AIDS-a i reumatskih bolesti.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za deset dana nakon vađenja krvi.

Opis
 U procesu biosinteze inzulina, C-peptid nastaje zajedno s inzulinom proteolitičkim razgradnjom proinzulina, smještenog u sekretornim granulama Golgijevog kompleksa beta-stanica Langerhansovih otočića pankreasa. C-peptid igra važnu ulogu u povezivanju dvolančane (A- i B-lanac) strukture inzulina i formiranju dvije disulfidne veze unutar molekula proinzulina. Zadržavanje C-peptida u perifernoj cirkulaciji je duže u odnosu na inzulin (više od 30 minuta, dok je za inzulin 5 minuta). Određivanje C-peptida, inzulina i glukoze koristi se u diferencijalnoj dijagnozi hipoglikemije radi određivanja adekvatne terapije pacijenta.Takođe, C-peptid je bolji indikator funkcije beta-stanica pankreasa od inzulina. C-peptid nema biološku aktivnost inzulina, ali je kod bolesnika na terapiji inzulinom značajan indeks za procjenu izlučivanja endogenog inzulina u slučaju terapije egzogenim inzulinom.

Zašto se određuje?
C-peptid koristi se za procjeni sinteze inzulina, kao i dijagnostici uzroka hipoglikemije.
C-peptid se određuje osobama koje imaju dijabetesa da se procjeni kada je vrijeme da se u terapiju uključi inzulin i/ili inzulinska pumpa.

Referentni inerval

Muškarci i žene: 0,37 – 1,47 mmol/L

Povišeno:
Budući da se C-peptid izlučuje putem bubrega, povišene razine C-peptida mogu se naći u bubrežnim bolestima kao i kod: hiperinzulinizma, pretilosti, inzulinoma i Cushingova sindroma.

Sniženo:
Snižene razine C-peptida uočene su u gladovanju, hipoglikemiji, hipoinzulinizmu, Addisonovoj bolesti ta nakon radikalne pankreatektomije.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu mora se biti natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri tjedna nakon vađenja

Opis:
Pod alkalna fosfataza podrazumjeva se skupina enzima  s optimalnom aktivnosti u alkalnom području između 9.8 i 10.5,  i koji ovise i o supstratu i vrsti pufera. Pokazuje najjaču aktivnost u alkalnom području, zato se i naziva alkalna fosfataza.  U čovjećem organizmu ima nekoliko alkalnih fosfataza,  razlikuju se po fizikalno-kemijskim osobinama. U serumu zdravih odraslih osoba nalazi se jetrena, dok se u djece uz nju nalazi i koštana alkalna fosfataza. U trudnoći , osobito u u trećem trimestru, osim jetrene nalazi se i placentarna alkalna fosfataza. Kod djece i adolescenata u fazi rasta i razvoja ova koštana ALP čini 90% njene aktivnosti. Tijekom mineralizacije kosti glavna uloga  ALP je hidroliza anorganskog  pirofosfata (PPi) pri čemu se oslobađa fosfat (Pi). Koštana ALP se stvara u osteoblastima tijekom faze maturacije kada se novoformira  kolageni matriks.

Zašto se određuje?
Kod različitih urođenih bolesti kosti, kao i metaboličkih poremećaja ili maligniteta. To je osetljiv i pouzdan biljeg metabolizma kostiju.

Referentni interval

Žene <74% od ukupne alkalne fosfataze
Muškarci <75% od ukupne alkalne fosfataze

Povišen izoenzim koštane AP: faze rasta, osteomijelitis, hiperparatiroidizam, fraktura kostiju, osteomalacia, rahitis, metastaze u kostima, osteosarkom, mijelom, Pagetova bolest.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov tri tjedna  nakon vađenja krvi.

Opis
Antistreptolizin O  (AST-O) je test kojim se mjeri količina antitijela (titar) na streptokok grupe A. Streptococcus pyogenes jedan je od najčešćih uzročnika bakterijskih infekcija kod ljudi. On uzrokuje bolesti poput akutne reumatske groznice, akutnog glomerulonefritisa, akutnog faringitisa, sinusitisa, pneumonije, septične šarlah-groznice, gangrene i limfangitisa. Streptolizin O je toksični enzim kojeg stvara streptokok grupe A. Imunološki sustav stvara antitijela usmjerena prema streptolizinu O. Titar tih protutijela počinje rasti najranije za 1 tjedan, a najveću vrijednost postiže 3-6 tjedan nakon infekcije. Ukoliko izostanu komplikacije i ne dođe do ponovne zaraze, titar AST-O obično padne na razinu prije infekcije unutar 6-12 mjeseci. Ukoliko se ne liječi, može doći do reumatske groznice ili akutnog glomerulonefritisa.

 Zašto se određuje?
AST-O se određuje kod sumnje na komplikacije preboljele streptokokne infekcije ili na infekciju koja je u tijeku.

Referentni interval

Muškarci i žene: ≤ 200 lU/mL

Povišeno:
Povišene vrijednosti ukazuju na infekciju streptokokom grupe A.

Snižene:
Snižena vrijednost najvjerovatnije označava odsustvo infekcije streptokokom grupe A.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov do tri dana nakon vađenja krvi.

nalaz je gotov isti dan do 16h, na pretragu nema popusta

Opis:
Transferin je protein krvne plazme koji u ljudskom tijelu služi u prijenosu iona željeza. Može vezati dva iona željeza, u obliku Fe³⁺, veže ih čvrsto, ali reverzibilno. Transferin koji ne sadrži vezano željezo naziva se apo-transferin.
Sintetizira se u jetri, a manjim dijelom u RES-u, testisima i jajniku.Jetra sintetizira transferin obrnuto proporcionalno statusu željeza u tijelu. To znači da kada je koncentracija željeza u tijelu niska, pojačava se sinteza transferina, kako bi što više željeza ušlo u stanice. I obrnuto, što je veća koncentracija željeza, to je manja koncentracija transferina jer stanice imaju dovoljno željeza. Zbog relativno male molekularne težine, kod proteinurija relativno lako gubi mokraćom. Promjene u njegovoj koncentraciji ukazuju na poremećaj u metabolizmu željeza.

Zašto se određuje ?
Transferin se koristi u dijagnostici anemija ili povećane količine željezau organizmu (hemosideroza), kada se određuje s ostalim biljezima metabolizma željeza (hemoglobin, feritin i željezo). Određuje osobama za koje se sumnja da imaju sniženo željezo (nizak hemoglobin i hematokrit) ili višak željeza (hemosideroza).

Referentne interval

0.1 -5.2 g/L

Povećan je kod trudnica i u sideropeničnoj anemiji  a smanjena koncentracija  je u jetrenoj cirozi, upalama, infekcijama, gladovanju, zloćudnim bolestima, te u nefrotičkom sindromu i nefritisu.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)
Uzimanje krvi ujutro natašte.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 2-3 dana.

Opis
Pod nazivom komplement podrazumijeva se nekoliko proteina, oko 20 faktora u krvi i u tkivnoj tekućini. Komplement je sastavni dio urođenog imuniteta i igra važnu ulogu u humoralnom imunitetu osobe zajedno s imunoglobulinima, gdje pomaže odstranjivanju kompleksa antigen-antitijelo. C3 je glikoprotein koji se nalazi u β –globulinima, sintetizira se u jetri. Reaktant je akutne faze i sudjeluje u klasičnom i alternativnom putu aktivacije komplementa. Aktivacijom se smanjuje koncentracija C3 u serumu, prestankom djelovanja aktivatora koncentracija se normalizira.

Zašto se određuje?
Komponente komplementa određuju se osobama koje imaju česte bakterijske infekcije, upale, edeme, kod sumnji na autoimuni poremećaj, kod praćenja tijeka bolesti i /ili uspješnosti terapije.

Referentni interval

0.9-1.8 g/L

Povišene vrijednosti:
C3 nalaze se u sljedećim bolestima: leukemije, Hodgkinov limfom, ulcerozni kolitis, upalna bolest crijeva, virusni hepatitis, sarkoidoza, amiloidoza, akutni infarkt miokarda i fiziološki u trudnoći.

Snižene vrijednosti:
C3 mogu biti stečenog ili nasljednog porijekla. Nalazi se u sljedećim bolestima: bakterijske infekcije (Neisseria meningitides, Neisseria gonorrhea, H. influenzae, Enterobacter aerogenes, Escherichia coli), sistemski lupus eritematodes u aktivnoj fazi, stečeni angioedem, reumatoidni artritis, malnutricija, odbacivanje transplantata bubrega, lupus nefritis, IgA nefropatija, aktivni glomerulonefritis, serumska bolest, krioglobulinemija i septikemija.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi

C4 komplement
Pod nazivom komplement podrazumijeva se nekoliko proteina, oko 20 faktora u krvi i u tkivnoj tekućini. Komplement je sastavni dio urođenog imuniteta i igra važnu ulogu u humoralnom imunitetu osobe zajedno s imunoglobulinima, gdje pomaže odstranjivanju kompleksa antigen-antitijelo. C4 je glikoprotein koji se nalazi u β –globulinima, sintetizira se u jetri. Sudjeluje samo u klasičnom put aktivacije komplementa. Kao protein akutne faze, C4 se sintetizira u povećanoj mjeri tijekom upalnih procesa. Povišen je kod sistemskih infekcija, neinfektivnih kroničnih upalnih stanja (prvenstveno kronični poliartritis) i fiziološki u trudnoći.

 Zašto se određuje?
Najčešći razlozi za određivanje ovog parametra uključuju: različite autoimune bolesti (poput SLE, nasljednog ili stečenog angioedema, reumatoidnog artritisa, autoimune hemolitične anemije), imunodeficijenciju povezanu s rekurentnim infekcijama respiratornih i probavnih organa, kronične infekcije i kronična upalna  stanja, bolesti jetre i bubrega.

Referentni interval:

0,1 – 0,4 g/L

Povišeno:
Povišene vrijednosti nalazimo kod pacijenata s karcinomom (leukemije, Hodgkinov limfom), ulceroznom kolitisu, akutnom infarktu miokarda i sarkoidozi.
Povišen je u reakcijama akutne faze, stoga ga uvijek treba određivati skupa s CRP-om.

Sniženo:
U stečenim autoimunim bolestima, u aktivnoj fazi sistemskog lupusa eritematodesa te kod reumatoidnog artritisa.
Nemjerljiva razina C4 (s normalnim C3) ukazuje na urođeni nedostatak C4.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja

Opis
Retikulociti predstavljaju prelaznu formu između nezrelog eritroblasta i zrelog eritrocita. Retikulociti imaju stanice bez jezge,  ali imaju ostatke genetskog materijala (RNK). Količina RNK je veća u mlađim retikulocitima, sazrijevanjem retikulociti gube organele i prelaze u eritrocite. Sazrijevanje retikulocita traje 2-3 dana u koštanoj srži i jedan dan u cirkulaciji. Dnevno se izmjeni 0,5-1,5% eritrocita u cirkulaciji, stoga je apsolutni ili relativni broj retikulocita dobar pokazatelj  procjene aktivnosti koštane srži

Zašto se određuju?
Retikulociti koriste se procjene sposobnosti koštane srži da stvaraju eritrocite, u utvrđivanju uzroka anemija, u praćenju odgovora koštane srži.

Referentni interval

5,0-21,6 ‰ (brojeno na 1000 eritrocita)

Povećan broj retikulocita znak je aktivne eritropoeze, a nalazi se kod krvarenja, različitih tipova hemolitičke anemije, kod nadomjesnog liječenja željezom, folatima ili vitaminom B12, te lijekovima koji potiču aktivnost koštane srži..

Broj retikulocita smanjenje kod aplazije i hipoplazije koštane srži.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
puna krv (venska krv)

Priprema:
za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan

nalaz je gotov isti dan do 18.30

nalaz gotov za max 3 sata

Opis:
Sedimentacija eritrocita je test kojim se mjeri vrijeme brzine taloženja eritrocita u uzorku krvi s antikoagulansom tijekom jednog sata. Indirektno procjenjuje stupanj upalne reakcije u organizmu. Za vrijeme upale se u organizmu pojačano stvaraju proteini koji djeluju na eritrocite tako da uzrokuju njihovu agregaciju (nakupljanje) i na taj način povisuju vrijednost sedimentacije.  Brzina sedimentacije eritrocita ovisi o brojnim čimbenicima: o količini proteina, fibrinogena i glikoproteina u krvi, o površinskoj napetosti krvi, koncentraciji iona, volumenu krvnih stanica, veličini i obliku samih eritrocita, o količini lipida i pH vrijednosti.
Nedostatak ove pretrage je taj što povišena vrijednost sedimentacije eritrocita upućuje samo na postojanje upale, ali ne pokazuje točno o kojoj se upali radi.

Zašto se određuje sedimentacija?
Sedimentacija eritrocita se određuje tijekom rutinskog medicinskog pregleda i kod sumnje na upalu.

Referentni intervali

Povišena sedimentacija:
Upala, trudnoća,  autoimune bolesti (reumatoidni artritis), virusne infekcije, kronične bolesti bubrega, maligne bolesti.

Sniženi vrijednosti:
Srpasta anemija,  bolesti jetre, neke alergije, virusne bolesti, ili kao posljedica uzimanja nekih lijekova.

Vrsta i vrijeme uzimanje uzorka

Uzorak:
3,8% citratna plazma (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sat nakon vađenja krvi – nalaz gotov isti dan.

Opis
Prva protutijela koja se stvaraju za borbu protiv virusa hepatitisa A su IgM protutijela. Ona se pojavljuju rano u tijeku bolesti i obično se mogu otkriti odmah nakon što se pojave simptomi bolesti. IgM protutijela nestaju tijekom oporavka. Gotovo svi oboljeli potpuno se oporave, no infekcija hepatitisom A ponekad može uzrokovati komplikacije kod starijih osoba te osoba koje već imaju bolest jetre

anti-HAV
U serumu se virus dokazuje prisustvom antitijela IgM odnosno IgG tipa koji se zajedno označavaju kao anti-HAV.
Ispituje se imunitet organizma na hepatitis A nakon infekcije ili cijepljenja

anti-HAV-IgM
Protutijela prema virusu hepatitisa A klase IgM
Prisutna 6 mjeseci nakon infekcije
Dijagnoza ili isključenje svježeg hepatitisa A
– test pozitivan na početku infekcije
– test je pozitivan 2-6 mjeseci nakon početka bolesti- neg. test isključuje Hepatitis A

Pripreme za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Opis:
Hepatitis A je akutna zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa A (HAV). Prijenosi se uglavnom konzumiranjem zagađene hrane i vode ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom, a moguć je i prijenos spolnim putem. Gotovo svi oboljeli se potpuno oporave i imaju doživotni imunitet. Međutim, vrlo mali postotak osoba zaraženih hepatitisom A može razviti težak i brz tijek bolesti (takozvani fulminantni hepatitis),  koji može uzrokovati zatajenje jetre i smrtni ishod. Rizik od infekcije hepatitisom A povezan je s nedostatkom čiste i pitke vode,  te lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima (poput prljavih ruku). U zemljama gdje je rizik od zaraze hranom ili vodom mali, bilježe se epidemije među muškarcima koji imaju spolne odonose s muškarcima (MSM populacija) i osobama koje injektiraju droge. U djece ispod 5 godina bolest je blaga i uglavnom bez ikterusa (90%), dok u odraslih ikterus se javlja u 75 % oboljelih. Bolest traje 2 tjedna do 3 mjeseca nakon čega se stječe doživotna imunost.
Za razliku od hepatitisa B i C, hepatitis A ne uzrokuje kroničnu bolest jetre i rijetko ima smrtni ishod, no rijetko može izazvati iscrpljujuće simptome i fulminantni hepatitis (akutno zatajenje jetre), koji je često fatalan.
Hepatitis A pojavljuje se sporadično i u epidemijama širom svijeta, s tendencijom cikličkih ponavljanja. Virus hepatitisa A jedan je od najčešćih uzročnika zaraze putem hrane.

Referentni interval:
Muškarci i žene: negativno

Vrijeme određivanja:
U slučaju pozitivnog nalaza, napraviti potvrdni test (dva do tri dana).

Opis
Za dijagnostiku hepatitisa B provodi se testiranje iz krvi kojim se otkrivaju biljezi hepatitisa B (antigen i antitijela). Prisutnost infekcije dokazuje se otkrivanjem hepatitis B površinskog antigena (HBsAg).  Ako HbsAg ostaje prisutan više od 6 mjeseci tada bolesnik postaje trajni nosioca HBs antigena.

HbsAg
-Hepatitis B površinski antigen
-Pojavljuje se dva tjedna do dva mjeseca prije kliničkim simptoma bolesti
-HBsAg se koristi za dijagnozu akutne ili kronične infekcije hepatitisom B te za probiranje davalaca krvi na prisutnost HBV infekcije.
-Ako je prisutan više od 6 mjeseci prešlo je u stanje trajnog nosioca HBs antigena

anti- HBs
-Protutijela na površinski antigen virusa hepatitisa B
-Pojavljuje se 3-4 mjeseca od početka bolesti. Prisustvo dokazuje da je osoba bila u kontaktu s hepatitisom B (zarazom ili cjepljenjem).
-Pojavom anti-HBs bolesnik je zaštićen od reinfekcije HBV.
-nakon preboljenja hepatitisa u krvi se pojavjuju nakon što nestane HbsAg a ta protutijela ostaju doživotno.

anti- HBc
-Protutijela klase IgM i IgG na sržni antigen virusa hepatitisa B
-Pojavljuje se 6 dana nakon infekcije, IgM  antitijela ukazuju na akutnu infekciju a IgG antitijela ukazuju na kroničnu infekciju

anti- HBc-IgM
– Protutijela na sržni antigen virusa hepatitisa B klase IgM
– Dokaz je nedavne zaraze i obično nestaje u roku 6-12 mjeseci nakon akutne faze bolesti

-nakon preboljenja hepatitisa u krvi ostaju doživotno

HBeAg
pojavljuje se nakon 7 dana od početka bolesti i nestaju nakon 2 tjedna
Nalaz HBeAg u serumu znači i aktivnu replikaciju HBV a time i infektivnost bolesnika za okolinu

anti- HBe
– Nestankom HBeAg u serumu odmah se pojavljuju protutijela anti- Hbe
-nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Pripreme za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Opis
Hepatitis B je bolest karakterizirana upalom i povećanjem jetre,  koju uzrokuje virus hepatitisa B (HBV). HBV je najčešći uzročnik akutnog hepatitisa i najrašireniji uzročnik kroničnih virusnih infekcija jetre. Prenosi se zaraženom krvlju ili spolnim putem. Kronični hepatitis B ponekad može uzrokovati cirozu i karcinom jetre.Tijekom infekcije, HBV sintetizira površinski antigen (HBsAg), poznat  pod nazivom „Australija antigen“, koji se može odrediti u krvi zaraženih osoba. HBsAg je protein prisutan na površini virusa. Javlja se kod akutnih i kroničnih infekcije, zbog toga ga određujemo za probiranje i dokazivanje HBV infekcije. Površinski antigeni hepatitisa B mogu se otkriti u krvi nekoliko nedjelja nakon početka infekcije. Oni su jedan od najranijih znakova infekcije hepatitisom B, a primarni je pokazatelj i kronične infekcije.

Zašto se određuje?
Ovu pretragu trebate raditi kada imate simptome hepatitisa ili ste bili u bliskom kontaktu s oboljelima od hepatitisa B, ako imate kroničnu bolest jetre zbog nekog drugog uzroka, ako se liječite od hepatitisa B, ako ste intravenski ovisnik o opijatima ili prakticirate spolne odnose bez zaštite. Isto tako, ako imate simptome poput groznice, umora, gubitka apetita, mučnine, povraćanja, abdominalne boli, tamnog urina, blijede stolice, žutice, ako ste trudni ili zaraženi HIV-om.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak: serum ( venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Rezultati određivanja su gotovi isti dan.

Opis:
Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B. Bolest može biti blaga i trajati nekoliko tjedana, ali i ozbiljna doživotna infekcija (kronični hepatitis B). Jedini rezervoar infekcije je čovjek. Virus hepatitisa B nalazi se kod zaraženih ljudi najviše u krvi, ali i u drugim tjelesnim tekućinama (slina, sjemena tekućina, vaginalni sekret …). Tri najvažnija načina širenja hepatitisa B su:  krvlju (npr. ubod na zaraženu iglu, dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga),  nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim i analnim) i s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, a moguće je i dojenjem. Hepatitis B se NE MOŽE prenijeti dijeljenjem pribora za jelo,  grljenjem, poljupcem, držanjem za ruku, kašljanjem, kihanjem, hranom i vodom. Inkubacija hepatitisa B je između 2 i 6 mjeseci. Većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma tijekom akutne faze bolesti. Ako se jave simptomi, oni uključuju žutilo (žuticu) kože i očiju, urin boje tamnog piva, veliki umor, mučninu, povraćanje i bol u trbuhu, a traju nekoliko tjedana. Mali dio oboljelih razvije težak akutni oblik hepatitisa koji vodi do zatajenja jetre, što može dovesti do smrti. Također manji dio oboljelih može razviti kronični oblik bolesti koji nakon dvadesetak godina može dovesti do ciroze i raka jetre. Kronični oblik daleko je češći kod male djece i to je glavni razlog zašto cjepimo djecu u prvoj godini života. Više od 90% prethodno zdravih osoba prirodnim putem će se oporaviti tijekom godine dana.
Ukoliko nakon 6 mjeseci od početka infekcije rezultat HBsAg bude negativan, a u krvi se pojave detektabilna površinska antitijela na hepatitis B (anti – HBsAg ukupna antitijela), smatra se da je osoba izliječena, da nema akutni oblik hepatitisa B.
Ako ste pozitivni na HBsAg duže od šest mjeseci, to znači da je virus aktivan i imate kroničnu infekciju hepatitisom B.

Referentni interval:
negativan

Vrsta i vrijeme uzimanje uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan

OPIS:
Tijekom infekcije HBV-om općenito se stvaraju antitijela na HBcAg, koja često ostaju doživotno. Anti-HBc pojavljuje se ubrzo nakon pojave HBV infekcije i obično se mogu otkriti u serumu ubrzo nakon pojave HBsAg. Anti-HBc ostaju u organizmu čitav život kod osoba koje su se preboljele HBV infekcije, također mogu se dokazati kod akutnih infekcija. Stoga su pokazatelj akutne ili kronične HBV infekcije. Antitijela protiv HBcAg (anti-HBc) obično se pojavljuje na početku klinički izražene bolesti; nakon toga titar se postupno smanjuje. U akutnoj infekciji, anti–HBc je uglavnom IgM klase, dok u kroničnoj infekciji dominira IgG anti–HBc.  Anti-HBc se ne stvara nakon cijepljenja.

ODREĐIVANJE:
Uzorak: Serum

REFERENTNI INTERVAL: negativno

nalaz se čeka do tjedan dana

nalaz se čeka do tjedan dana

nalaz se čeka do tjedan dana

Opis
Za dijagnostiku hepatitisa C rad se probirni test  na protutijela hepatitis C (anti-HCV), ukoliko je pozitivana tada se radi  molekularani potvrdni test (dokaz virusne RNA). Protutijela na hepatitis C pojavljuju se obično nakon 3 tjedna nakon infekcije. Međutim, ponekad se protutijela na hepatitis C ne pojavljuju ni nakon 3 do 6 mjeseci od početka bolesti. U tom slučaju nepostojanje protutijela ne isključuje zarazu.
Testiranje se radi iz krvi ili uzorka sline.

anti-HCV
Za detekciju akutne, kronične ili protekle HCV infekcije određuju se protutijela anti-HCV.

Referentni interval

Negativan

Pozitivan anti-HCV nalaz ne dokazuje prisustvo akutne ili kronične HCV infekcije.

Pripreme za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Anti-HCV:
Hepatitis C je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa C (HCV). Osnovni put širenja hepatitisa C je kada krv inficirane osobe uđe u tijelo druge osobe (npr. ubod na kontaminiranu iglu, transfuzijom krvi, transplantacijom organa, s hepatitis C pozitivne majke na novorođeno dijete). Ova bolest je vrlo česta među intravenskim ovisnicima koji koriste tuđi pribor za ubrizgavanje droge. U povećanom riziku su i osobe na hemodijalizi, te zdravstveni djelatnici koji su često u kontaktu s krvlju. Znatno rjeđi je prijenos spolnim putem. Hepatitis C se NE PRENOSI majčinim mlijekom, uobičajenim socijalnim kontaktom, druženjem, grljenjem, rukovanjem, poljupcem, hranom, vodom. U svijetu, najčešći načini prijenosa su među intravenskim ovisnicima i nesigurnim postupcima u zdravstvenim ustanovama. U nekim razvijenim zemljama u porastu je prijenos među homoeksualcima zaraženih s HIV-om. Naime, osoba zaražena HIV-om lakše se zarazi hepatitisom C. Inkubacija (vrijeme od zaražavanja do pojave prvih simptoma bolesti) hepatitisa C iznosi od 2 tjedna do 6 mjeseci. U 85% zaraženih, jer izostaje imunološka aktivacija, kako stanična tako i humoralna, replikacija virusa se ne zaustavlja ni u prisutnosti neutralizirajućih HCV – protutijela. U tim uvjetima većina zaraženih je nesvjesna bolesti, bez liječenja razviju perzistentni kronični hepatitis koji se manifestira tek kod teškog oštećenja jetre.  Ulaskom virusa u organizam, u krvi bolesnika nalaze se antigeni i antitijela te genetski materijal.
Točna dijagnoza moguća je samo određivanjem “biljega hepatitisa C”. Najčešće se koristi test anti- HCV koji se javlja 70 dana nakon infekcije.

Referentni interval:
Muškarci i žene: negativno

Povišeno:
Pozitivan anti-HCV nalaz dokazuje prisustvo akutne ili kronične HCV infekcije.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan ukoliko je negativan, ako je pozitivan MORA se napraviti potvrdni test (sedam dana)

nalaz se čeka do tjedan dana

Opis
HIV (engl. Human Immunodeficency Virus) je virus koji uzrokuje AIDS u prijevodu „virus humane imunodeficijencije“. Postoje dva tipa HIV-a:  HIV-1 (odgovoran je za pandemiju) i HIV-2 (ograničen na području zapadne Afrike).
HIV spada u porodicu retrovirusa (rod Lentivirus), a ulaskom u ljudski organizam virus napada specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica, T-limfocite koji na sebi imaju CD4 receptore (tzv. CD4⁺  limfocite) te se u njima množi, uništava ih i tako postupno dovodi do slabljenja imuniteta.

AIDS je kratica od engleskog naziva Acquired Immunodeficiency Syndrome što u prijevodu znači sindrom stečene imunodeficijencije. Istoznačna francuska kratica za ovu bolest je SIDA (Syndrome d´ imunodeficiencience acquise). Ova je bolest krajnji i najteži stadij HIV infekcije uzrokovan teškim oštećenjem imunološkog sustava. Potrebno je istaknuti da osoba koja je inficirana HIV-om ne mora ujedno imati i AIDS. Dijagnoza AIDS-a postavlja se na temelju broja CD4+ limfocita, te prisustva oportunističkih infekcija i malignih bolesti koje se pojavljuju tijekom HIV infekcije.
Antitijela na HIV mogu se odrediti 4 do 12 tjedana nakon infekcije i ostaju za cijeli život. Svaki pozitivan nalaz antitijela mora se potvrditi s nekom drugom metodom.
Virus se prenosi spolnim kontaktom i putem krvi. Najviše su ugrožene osobe iz visoko-rizičnih grupa: homoseksualni muškarci s mnogo seksualnih partnera, muškarci i žene ovisnici koji dijele igle te osobe koje imaju seksualni kontakt s nekime iz ovih grupa. Jednom kada infekcija dosegne određen stupanj prevalencije u populaciji, virus se prenosi heteroseksualno među općom populacijom i zahvaća jednako oba spola.

Referentni interval:
Muškarci i žene: negativno

Povišeno:
Pozitivan nalaz ukazuje na infekciju HIV-om.

Vrsta i vrijeme uzimanje uzorka

Uzorak:
serum  (venska  krv)
Posebna priprema nije potrebna

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi – isti dan.
U slučaju pozitivnog nalaza potrebno je nalaz potvrditi drugom metodom.

Opis
Sifilis je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Bakterija Treponema pallidum ulazi u tijelo kroz sluznice, kao što su sluznice rodnice i ustiju ili preko kože. Unutar nekoliko sati bakterija stigne u obližnje limfne čvorove a tada se krvlju proširi po cijelom tijelu. Sifilis može tijekom trudnoće zaraziti plod i uzrokovati porođajne nakaznosti i druge probleme. Simptomi sifilisa obično počinju od 1 do 13 tjedana nakon infekcije; prosjek je 3 do 4 tjedna. Infekcija blijedom treponemom (Treponema pallidum) napreduje kroz nekoliko stadija: primarni, sekundarni i tercijarni stadij. Infekcija može trajati godinama a rijetko uzrokuje oštećenje srca ili mozga i smrt.

Dijagnostika:
Najčešće se hemaglutinacijski određuju antitijela na T.pallidum (TPHA). Nakon sumnje na kontakt sa zaraženom osobom, vađenje krvi se provodi najranije tri tjedna nakon odnosa. Pozitivan nalaz se mora potvrditi drugim serološkim testovima.

Pripremite se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Rezultati su  gotovi za tjedan dana.

Opis
Toksoplazmoza je jedna od najvažnijih antropozoonoza, bolesti koje se prenose sa životinja na ljude. Infekciju uzrokuje parazit Toxoplasma gondii, jedan od “najuspješnijih” parazita na Zemlji, jer se procjenjuje da je njome prokuženo više od 30% čovječanstva.
Spolni razvoj toksoplazme zbiva se samo u životinja iz porodice mačaka, a nespolni kod ostalih toplokrvnih životinja i čovjeka. Kod mačke se razvoj parazita završava izbacivanjem oocista stolicom u vanjsku sredinu, u kojoj za 1-5dana postaju infektivne. Ovisno o klimatskim uvjetima, u ovom obliku parazit može ostati postojan godinama.
Najčešći oblik peroralne zaraze u SAD–u je unos oocista iz mačjeg izmeta. Do infekcije može doći i konzumacijom sirovog ili nedovoljno kuhanog mesa, najčešće janjetine, svinjetine ili, rijetko, govedine, koje sadrži tkivne ciste. Ako se majka zarazi, ili ako imunosupresija dovede do reaktivacije stare infekcije tijekom trudnoće, toksoplazmoza se može prenijeti kroz posteljicu. Do prijenosa također može doći transfuzijom pune krvi ili leukocita ili presađivanjem organa seropozitivnog davaoca. Do reaktivacije dolazi ponajprije u imunokompromitiranih bolesnika. U inače zdravih ljudi se prirođena ili stečena infekcija može reaktivirati u mrežnici. Stara infekcija pruža zaštitu od reinfekcije.
Dijagnostika toksoplazmoze se zasniva na određivanju specfičnih IgM i IgG. Specifična IgM protutijela pojavljuju se tijekom prva 2 tjedna akutne bolesti, najveću koncentraciju dosežu od 4 do 8 tjedna, a potom njihova koncentracija pada ispod razine detekcije, ali perzistiraju i do 18 mjeseci nakon akutne infekcije. Titar IgG protutijela raste sporije, vrhunac doseže unutar 1-2 mjeseca, a potom ostaje stabilan mjesecima i godinama.

Referentni interval

Pripreme za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz se čeka do sedam dana.

Opis
Helicobacter pylori je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju, s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 stupnjeva C. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini, a dokazan je i u stolici.
Nakon inficiranja:

• kod 90-100% bolesnika će se razviti gastritis (upala želučane sluznice)
• kod 20% bolesnika će se razviti ulkus (čir) na dvanaesniku ili želucu
• kod 1% bolesnika će se razviti rak želuca. Zbog toga je 1994. godine HP uvršten u grupu najjačih karcinogena (I stupnja) – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Metoda određivanja protutijela na H. pylori (serološka metoda) pogodna je kao screening-test za osobe bez simptoma, naročito za osobe iz obitelji pojedinaca s H. pylori. Budući da se značajniji pad titra protutijela od >50% očekuje tek za 4 – 6 mjeseci, ovaj test nije pogodan za potvrdu uspješne terapije u slučaju čira na želucu. Ovu pretragu trebate obaviti ako imate simptome gastrointestinalne bolesti kao što su bol, iznenadni gubitak tjelesne težine, česte mučnine i povraćanje, osjećaj loše probave te punoće i nadutosti.

Referentni interval

negativan

Uzorak:
Krv (testiranje treba odgoditi kod proljeva ili vodenaste stolice)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja
Nalaz je gotov isti dan.

Opis
Citomegalovirus / CMV je DNA herpesvirus koji je rasprostranjen po cijelom svijetu, sa različitim simptomima kod zaraženih. Spada u najčešće infekcije tijekom trudnoće s učestalošću kod rođenja oko 0,5 %. Nije točno utvrđeno koji su rizični čimbenici o kojima ovisi prijelaz infekcije na fetus i težina oštećenja djeteta. CMV se prenosi krvlju, tjelesnim tekućinama i transplantiranim organima. Moguć je prijenos transplacentarno i tijekom poroda. Prevalencija raste s dobi; 60 do 90% odraslih preboljelo je CMV infekciju. Prevalencija je viša u osoba nižeg socioekonomskog statusa.
Ako je majka prije trudnoće došla u kontakt s virusom, steći će određeni imunitet i teže će doći do reinfekcije kod ponovnog kontakta s virusom u trudnoći, no imunitet prije trudnoće je parcijalan i ne pruža joj potpunu nego samo djelomičnu zaštitu od ponovne infekcije u trudnoći. Iako najveći broj infekcija s CMV u trudnoći prođe bez simptoma, u 5–20 % novorođene djece postoje nekakvi simptomi. Ta djeca imaju stopu smrtnosti od 5%, a u 50 do 60 % dolazi do težih neuroloških oštećenja. Virus doživotno ostaje u organizmu u latentnom stanju. Za imunokompromitirane osobe, a pogotovo kod transplantiranih pacijenata, infekcija ovim virusom može biti vrlo opasna, a čak i fatalna. Lijek ne postoji, ali antivirusni i neki simptomatski lijekovi mogu biti od pomoći u smanjenju širenja virusa i olakšanju simptoma.

Referentne interval

Pozitivno:
Ukazuje na nedavnu infekciju ili infekciju iz prošlosti.

Negativno:
Pacijent vjerojatno nije bio izložen niti zaražen CM virusom i podložan je primarnoj infekciji.
IgM ukazuje na trenutno postojanje infekcije u organizmu, dok IgG ukazuje na to je li infekcija preboljena u prošlosti. Rezultati testa na oba antitijela gledaju se zajedno i na temelju njih i kliničke slike liječnik donosi konačni zaključak o infekciji.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme
Nalaz gotov do 10 dana

Opis
Epstein-Barr virus (EBV) službenog imena humani gamaherpes virus 4, a član je  obitelji herpes virusa. Infektivna mononukleoza je virusna bolest koja pogađa određene krvne stanice nazvane B limfociti. To je akutna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom,  obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom.  EBV je raširen diljem svijeta, a većina ljudi se njime zarazi tijekom svog života. Virus se uglavnom širi slinom, zato mononukleozu i zovu „bolest poljupca“. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni. EBV se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini do jedne godine poslije infekcije. Nakon prve infekcije, virus ostaje unutar domaćina doživotno, a povremeno se može reaktivirati i izlučivati iz grla i ždrijela. Širenje virusa je jače u bolesnika sa smanjenim imunitetom (osobe inficirane HIV virusom ili kod primalaca organa).
Više od 90% slučajeva infektivne mononukleoze prođe bez komplikacija, ali umor i slabost koje traju mjesec i više nisu neuobičajeni. Kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže.
Terapija je simptomatska. Preporučava se mirovanje, lagana ishrana, po potrebi antipiretici i kortikosteroidi.

Djagnostika se postavlja se na osnovu EBV VCA IgM je jednog od tri najvažnija antitijela i analizira se skupa s ostalim antitijelima EBV VCA IgG i EBV EBNA IgG.

Referentni interval

Određivanjem anti-VCA IgG, anti-VCA IgM i anti-EBNA-1 IgG moguće je razlikovati akutnu od prošle infekcije.

Prisustvo anti-VCA IgG i anti-VCA IgM, bez prisustva anti-EBNA-1 IgG ukazuje na akutnu infekciju

Prisustvo anti-VCA IgG i anti-EBNA-1 IgG, bez prisustva anti-VCA IgM ukazuje na prošlu infekciju.

Pripreme se za pretragu:
Nisu potrebne nikakve pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
Herpes simplex je zarazna bolest koja dovodi do pojave povratnih malih, bolnih, tekućinom ispunjenih mjehura na koži ili sluznicama.
Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa. Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva oralni herpes. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva. Herpes simplex-virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi s virusom HSV-1.
Herpes simplex dovodi do izbijanja (promjena) na koži i sluznicama. Ta izbijanja jenjaju, premda virus ostane u neaktivnom (latentnom) stanju unutar ganglija (skupina tjelešaca živčane stanice) u zaraženom području. S vremena na vrijeme virus se ponovno aktivira i razmnožava, često uzrokujući izbijanja mjehurića na istom mjestu kao i pri prijašnjoj infekciji. Međutim, virus može postojati u koži a da ne uzrokuje očiti mjehurić; virus u takvom stanju može služiti kao izvor zaraze drugih ljudi. Izbijanja mogu izazvati prekomjerna izloženost suncu, vrućica, fizički ili emocionalni stres, potiskivanje (supresija) imunološkog sustava ili neka hrana i lijekovi, ali često su čimbenici poticanja nepoznati.
Treba napomenuti da postoji terapija koja može kontrolirati HSV infekciju, ali ne i izlječiti . HSV1 i HSV2 se mogu detektirati u uzorcima brisa aktivnih lezija kože ili sluznice urogenitalnog trakta, oka itd. U detekciji se primjenjuje molekularna dijagnostika pomoću PCR .

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz se čeka do 10 dana.

• Toxoplasma gondii IgM
• Toxoplasma gondii IgG
• Rubella IgG
• CMV IgM
• CMV IgG
• HSV-1 IgG
• HSV-2 IgG

Opis
Varicella zoster virus (VZV) je DNA virus iz porodice Herpesviridae čiji je jedini domaćin čovjek . Virus može uzrokovati dvije različite bolesti: varicellu, odnosno vodene kozice i herpes zoster. Vodene kozice su vrlo zarazna virusna bolest koja se očituje jakim svrbežom i osipom po koži u obliku mjehurića ispunjenih tekućinom, koji pucaju i stvaraju krastice . Bolest se javlja uglavnom kod djece, rjeđe odraslih. Karakterizirana je specifičnim osipom koji se javlja nakon inkubacije od 10-21 dana, bolest počinje  vrućicom,  malaksalošću  i glavoboljom.  Bolesnik s vodenim kozicama je zarazan dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kraste potpuno ne posuše, obično tri do sedam dana od pojave osipa.Usprkos stečenom imunitetu nakon preboljenja, virus ostaje latentan i kod reaktivacije putuje neuralnim putevima do kože te se manifestira se kao herpes zoster, vrlo bolno stanje sa karakterističnim osipom. Obično se javlja kod starije populacije i to najčešće kod osoba oslabljenog imuniteta. U posebnom riziku su imunkompromitirani pacijenti i trudnice jer virus prolazi placentu.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
Lajmsku bolest uzrokuje Borrelia burgdorferi, a prenose je krpelji.  B. burgdorferi ulazi u kožu pri ugrizu krpelja. Prvi znaci bolesti se javljaju poslije prvog dana ili do mjesec dana nakon što zaraženi krpelj ubode čovjeka. Na mjestu uboda krpelja javlja se kožna promjena i prstenasto crvenilo (tzv. erythema migrans) koje se širi. To je siguran znak početne faze bolesti. Od drugih simptoma može se javiti povišena tjelesna temperatura, otok limfnih žlijezda, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima.
Ako se pravovremeno ne pristupi antibakterijskom liječenju može doći do komplikacija koje se javljaju nakon 6 do 8 tjedana.

Šta treba znati o krpelju?
Staništa krpelja u prirodi su zelene površine dvorišta, livada i šuma. Krpelj je parazit koji se hrani sisanjem krvi čovjeka i životinje i na taj način prijenosi uzročnika lajmske bolesti. Najveći broj krpelja nije zarazan, te velika većina ujeda neće dovesti do prenošenja infekcije.
Ubod krpelja je bezbolan. Krpelj poslije uboda može da ostane čvrsto pripojen za kožu više dana, dok se ne nasisa krvi. Najveća aktivnost krpelja je od ranog proljeća do kasne jeseni, posebno u lipnju.

Kako se zaštiti od krpelja?

• Izbjegavati područja gdje se nalaze krpelji.
• Košenjem trave i uređenjem terena
• Pregledom kože i odjeće svaka 3 do 4 sata poslije boravka na zelenim površinama
• Nositi odjeću svijetlih boja, dugih rukava i nogavica. Nogavice uvući u cipele.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis
Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).
Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvoaginalna kandidijaza
Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza
Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika:
detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgG antitijela nastaju kada se razina IgM antitijela smanji i pokazatelj su kronične (prošle infekcije). Mogu ostati trajno pozitivna kao znak preboljenja bolesti

Pripreme se za pretragu
Za ovu pretragu nije potrebna priprema.

Opis
Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).
Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvoaginalna kandidijaza
Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza
Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika:
detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgA antitijela nalaze se u mukoznim izlučevinama i važna su za lokalni imunitet sluznice. Iako predstavljaju samo 15-20% humanih imunoglobulina u serumu, smatra se da su visoke razine specifičnih serumskih IgA antitijela protiv Candide povezane s Candida infekcijama sluznica gastrointestinalnog, respiratornog i urogenitalnog sustava

Pripreme se za pretragu
Za ovu pretragu nije potrebna priprema.

Opis
Candida albicans je gljivica koja se normalno nalazi u ustima, probavnom traktu i rodnici. Ipak, u određenim slučajevima može doći do umnožavanja ovog mikroorganizma te do razvoja patološkog stanja pod nazivom kandidijaza. Pod pojmom kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans. Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja. Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a važnost imunosnog sustava najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).
Infekcija kandidom najčešće se dokazuje adekvatno provedenom mikrobiološkom obradom, a liječenje uključuje lokalne i sustavne protugljivične lijekove.

Vulvoaginalna kandidijaza
Vulvovaginalna kandidijaza je vrlo učestala mikoza uzrokovana gljivama roda Candida (u najvećem broju slučajeva to je Candida albicans). Čest je problem mladih žena te se pojavljuje barem jednom u 75% premenopauzalnih žena. Iako je tijekom spolnog odnosa moguć prijenos na zdravu osobu, uloga seksualnog prijenosa u patogenezi infekcije još je uvijek nepoznata. Dominantni simptom je svrbež koji se vrlo često pojavljuje kod mokrenja ili spolnog odnosa. Također dolazi do pojave karakterističnog gustog, bijelog i sirastog sekreta bez neugodnog mirisa. Od ostalih simptoma često se javljaju iritacija, žarenje vulve, crvenilo i bolni spolni odnosi.

Oralna kandidijaza
Oralna kandidijaza predstavlja jednu od najčešćih oralnih infekcija čijem nastanku pridonose čimbenici koji mijenjaju okoliš usne šupljine te posredno ili neposredno utječu na otpornost oralne sluznice. Najčešći oblik je akutna pseudomembranozna kandidijaza koja zahvaća sluznicu obraza, gornje strane jezika i nepca u vidu mliječno-bijelih naslaga (poznata još pod nazivima mlječac ili soor). Akutna atrofična kandidijaza (antibiotska upala usta) nastaje kao posljedica dugotrajne antibiotske terapije, a rijetka kronična mukokutana kandidijaza se javlja kao rezultat oštećene T-stanične imunosti te istodobno može zahvatiti više sluznica, nokte, vlasište i nokte.

Dijagnostika:
detekcija antitijela Candide albicans određuje se s ELISA metodom

– IgM antitijela su prva antitijela koja se stvaraju nakon primarne izloženosti Candidi. Njihova uloga je aktivacija komplementa te ujedno pomažu fagocitnom sustavu da eliminira uzročnika. Pozitivna su kod primarnih, akutnih infekcija uzrokovanih Candidom albicans, premda se mogu pojaviti i kod reinfekcija (ponovna infekcija) iako njihova razina tada neće biti visoka kao kod akutne infekcije

Pripreme se za pretragu
Za ovu pretragu nije potrebna priprema.

Opis
HEV (hepatitis E virus) infekcija je rastući javno zdravstveni problem u svijetu. HEV se većinom očituje kao samolimitirajući akutni hepatitis, međutim ekstrahepatalne manifestacije kao i kronični hepatitis u imunokompromitiranih osoba sve su češći. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa: 1, 2, 3 i 4. Genotipovi 1 i 2 nađeni su samo kod ljudi, a 3 i 4 u nekih životinjskih vrsta (domaće i divlje svinje te jeleni) no rijetko prelaze na ljude.
U zemljama u razvoju hepatitis E se pojavljuje endemski, a uzrokuju ga HEV-1 i HEV-2. Prenosi se fekalno-oralnim putem onečišćenom vodom i kontaminiranom hranom. HEV-1 dominira u južnoj i središnjoj Aziji, na Dalekom istoku, u sjevernoj Africi i na Karibima, a HEV-2 se nalazi u Meksiku i zapadnoj Africi. U Europi se infekcija HEV-om uglavnom prenosi konzumacijom zaraženog i nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili prerađevina, mesa jelena te sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode.Prevalencija je najveća u mlađih odraslih osoba, posebno muškaraca u dobi od 15 do 30 godina. HEV-1 i HEV-2 šire se samo između ljudi. Dokazan je vertikalni prijenos s majke na dijete, kao i prijenos transfuzijom krvi. Nema dokaza da se HEV-1 i HEV-2 prenose spolnim putem. Izravni prijenos s jedne osobe na drugu smatra se mogućim, ali izuzetno rijetko. Infekcija s HEV-1 u trudnoći velik je rizik za majku i plod.
HEV se izlučuje stolicom zaražene osobe, a preko probavnog sustava ulazi u tijelo. Zaražene osobe izlučuju virus od nekoliko dana do 3-4 tjedna nakon početka bolesti.
Hepatitis E se prenosi preko probavnog sustava (fekalno-oralnim putem), uglavnom konzumiranjem vode i hrane onečišćene fekalijama te rijeđe izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom.
Dijagnostika: Dijagnoza hepatitisa E postavlja se laboratorijskom pretragom, detekcijom specifičnih protitijela IgM na virus u krvi osobe. Dodatni testovi uključuju molekularne testove radi otkrivanja nukleinske kiseline hepatitisa E u krvi ili stolici (RNA HEV) virusa.
Simptomi: Većina infekcija hepatitisom E ima blagi klinički tijek i prolazi spontano. Početni simptomi obično su nespecifični – malaksalost, gubitak apetita, bol u trbuhu, temperatura, mučnina i povraćanje. Tjedan-dva nakon pojave općih simptoma može se razviti žutica uz tamnu mokraću i blijedu stolicu. U trudnica hepatitis E može biti vrlo teška bolest, s razvitkom akutnog fulminantnog hepatitisa i smrtnim ishodom u 10-30 % oboljelih trudnica u trećem tromjesečju trudnoće. Kod osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji, kao što su osobe s presađenim organima, smrtnost je također visoka.

Liječenje:
Ne postoji specifični lijek za hepatitis E. Međutim, infekcija hepatitisom E obično prolazi za jedan do četiri tjedna i često se otkrije samo slučajno te hospitalizacija nije potrebna, osim u rijetkim slučajevima.

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov za deset dana od vađenja krvi.

Opis
Fekalni kalprotektin je protein, koji se oslobađa iz neutrofila, koji se nalaze na mjestima upale  kod bolesnika s upalnim bolestima crijeva. On je antimikrobni protein, prisutan u citoplazmi neutrofilnih granulocita, čini 60% svih proteina citosola, a nalazimo ga i na membrani monocita, aktiviranih makrofaga, endotelnih i epitelnih stanica. Kalprotektin je humani neglikozilirani protein, pripada porodici S-100 proteina koji vežu kalcij, što je neophodno za njegovo antibakterijsko i fungicidno djelovanje. Ovaj biljeg pokazao kao pouzdan i točan  u različitim aspektima praćenja upalne bolesti crijeva, od postavljanja same dijagnoze, procijene aktivnosti i odgovora na tretman kao i ranu procijenu relapse bolesti.. Protein je stabilan u uzorcima stolice i do sedam dana na sobnoj temperature i dovoljno je manje od 5 grama uzorka za točnu analizu.

Zašto se mjeri kalprotektin?
Kalprotektin u stolici (fekalni kalprotektin) određuje se kod osoba kako bi se mogla postaviti dijagnoza,  da li se radi o funkcionalnom poremećaju (sindrom iritabilnog kolona) ili o upalnim bolestima crijeva ( Chronova bolest, ulcerozni kolitis).

Referentni intervali

Muškarci i žene:
<50 µg/g – negativno
50 – 100 µg/g – blaga organska bolest, kao npr. divertikulitis, pretjerano uzimanje NSAID ili IBD u remisiji
>100 µg/g – aktivna upalna bolest crijeva

Povišene vrijednosti (veće od 30 µg/g) nalaze se kada je prisutna upalna bolest, kao što je Chronova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija,  divertikulitis, te kod prisustva polipa, adenoma, karcinoma ili neke zarazne (bakterijske, parazitarne) bolesti. Bolesnik će u ovom slučaju biti upućen na daljnje pretrage, kolonoskopiju i biopsiju.

Rezultati pretrage bit će negativni u slučaju neupalnih poremećaja, kao što je sindrom iritabilnog crijeva ili gastrointestinalna viroza, te pacijent ne mora biti upućen na kolonoskopiju i daljnje pretrage.

Mjerenje kalprotektina tijekom terapije:
Tijekom liječenja upalnih bolesti crijeva, za vrijeme hospitalizacije i nakon potencijalnog operativnog zahvata, može se pratiti stanje bolesnika mjerenjem razine kalprotektina. Na taj način može se zaključiti koliko je liječenje bilo uspješno i procijeniti mogućnost povratka bolesti.

Oko 90% bolesnika s visokim vrijednostima kalprotektina imali su relaps odnosno povratak bolesti tijekom prve godine nakon liječenja. Međutim, od bolesnika koji su imali niske vrijednosti kalprotektina, samo 10% je imalo relaps u tijeku prve godine.

Priprema za pretragu:
Uzorak stolice, veličine zrna graška, stavlja se u odgovarajuću posudicu koja se zatim nosi na laboratorijsku analizu. Ako u klinici ne osiguravaju posudice za uzorak stolice, one se mogu kupiti u ljekarni, a uzorak je potrebno dostaviti u laboratorij u roku 2 sata.

Uzorak stolice se ne smije uzimati za vrijeme menstruacije, kao ni za vrijeme proljeva. Također, pretraga se ne preporučuje ako bolesnik uzima nesteroidne protuupalne lijekove, kao što su aspirini, andoli i ibuprofeni

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov unutar 2 dana.

Opis
Helicobacter pylori je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju, s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 stupnjeva C. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini, a dokazan je i u stolici.
Nakon inficiranja:

• kod 90-100% bolesnika će se razviti gastritis (upala želučane sluznice)
• kod 20% bolesnika će se razviti ulkus (čir) na dvanaesniku ili želucu
• kod 1% bolesnika će se razviti rak želuca. Zbog toga je 1994. godine HP uvršten u grupu najjačih karcinogena (I stupnja) – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Kako se otkriva Helicobacter pylori infekcija?
Dijagnostički postupci za otkrivanje Helicobacter pylori-infekcije svrstani su u dvije skupine: invazivni i neinvazivni.
Pregled stolice je brz i jednostavan način otkrivanja specifičnog antigena bakterije Helicobacter pylori. Za razliku od serološkog testa na antitijela u serumu, ovaj test otkriva aktualnu infekciju.

Kada trebate obaviti ovu pretragu?
Ovu pretragu trebate obaviti ako imate simptome gastrointestinalne bolesti kao što su bol, iznenadni gubitak tjelesne težine, česte mučnine i povraćanje, osjećaj loše probave te punoće i nadutosti.

Kolika je dijagnostička vrijednost ovog testa?
Rezultat testa se izražava kao pozitivan ili negativan.
Specifičnost ovog testa je visoka što znači da ako je test pozitivan onda je infekcija vrlo vjerojatna.
Za razliku od testova iz krvi, test iz stolice dokazuje antigen tako da osim za dijagnostiku akute infekcije pokazatelj je uspješnosti terapije.

Kako se pripremiti prije pretrage?
Testiranje treba odgoditi kod proljeva ili vodenaste stolice. Ukoliko ste na terapiji za Helicobacter pylori testiranje treba odgoditi 2 tjedna od zadnje doze lijeka.

Kako pripremiti uzorak za pretrag?
Za ovu pretragu treba donijeti uzorak stolice veličine lješnjaka. Uzorak stolice može se uzeti bilo kada tijekom dana.Uzorak stolice treba testirati što je prije moguće te ga je potrebno dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Ako to nije moguće, preporučuje se čuvati uzorak u hladnjaku (na temperaturi od 2 do 4°C) i unutar jednog dana dostaviti u laboratorij.

Opis
Ospice su vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana povišenom temperaturom, kašljem i osipom koji se širi. Virusom ospica (paramiksovirus) u svijetu godišnje zarazi 30 do 40 milijuna ljudi, uzrokujući smrt u 800.000 zaraženih, uglavnom djece.
Infekcija  širi se uglavnom sekretom iz nosa, grla i usta tijekom prodromalnog ili ranog eruptivnog stadija, odnosno kapljičnim putem. Razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Nakon inkubacije obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis). Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom areolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima. Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javljaju se samo sporadično. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.
Ne postoji specifično liječenje ospica, koriste se lijekovi za skidanje temperature i ublažavanje  bolova u  mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji.

Pripreme se za pretragu
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Opis
Za zaušnjake (engl. mumps, lat. parotitis) se često misli da predstavljaju dječju bolest. Iako se u prošlosti češće javljala kod djece, danas postoji veća opasnost od pojave kod odraslih mlađe dobi. Zaušnjaci (mumps, epidemijski parotitis) su akutna, virusna, zarazna bolest koja najprije zahvaća žlijezde slinovnice, no upalom mogu biti zahvaćeni i ostali organi i tkiva (središnji živčani sustav, testisi, gušterača itd.). Uobičajen klinički znak bolesti je bolan otok žlijezda slinovnica, uglavnom podušne žlijezde (lat.glandula parotis, parotida). Uzročnik bolesti je virus parotitisa iz porodice paramiksovirusa.
Prvi simptomi bolesti pojavljuju se najčešće između 16. i 18. dana nakon izlaganja virusu, iako period inkubacije može potrajati i do četiri tjedna. Najčešći od njih su: oteklina i bol u jednoj ili obje podušne žlijezde, visoka tjelesna temperatura (između 38 i 40 stupnjeva Celzijusa), glavobolja, bol u ušima, bol prilikom žvakanja, gutanja i otvaranja usta, umor, bol u mišićima i zglobovima, slab apetit, povraćanje.
Izvor zaraze je bolestan čovjek , bolest se prenosi kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem), odnosno izravnim dodirom s bolesnikom (preko kontaminiranih predmeta ili ruku), a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog sustava. Bolesnikova slina sadržava virus čak 7 dana prije pojave otekline parotide i infektivna je još 9 dana nakon njezine pojave. Virus se izlučuje i mokraćom, te je u manjoj mjeri moguće širenje virusa i ovim putem od 6. dana prije do 15. dana nakon pojave bolesti. Komplikacije mumpsa su orhitis, meningoencefalitis i pankreatitis.
Dijagnoza se obično postavlja na osnovi kliničke slike i imunoenzimskim testovima (ELISA) , a liječenje je potporno. Cjepivo protiv mumpsa je vrlo učinkovito.

Pripreme za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz se čeka do 10 dana.

Opis
Tetanus (Zli grč) je akutna zarazna bolest  koju karakteriziraju bolni mišićni grčevi, najviše na licu i vratu, a potom i u cijelom tijelu, stopa smrtnosti je visoka. Uzročnik je bacil tetanusa – Clostridium tetani. Do zaraze najčešće dolazi kad spore ove bakterije dospiju u organizam kod ozljede kože ili sluznica. Bacili tetanusa stvaraju otporne spore koje mogu preživjeti godinama, a nalaze se u tlu i životinjskom fecesu. Procjenjuje se da tetanus diljem svijeta uzrokuje više od pola milijuna smrtnih slučajeva godišnje, većinom kod novorođenčadi i male djece. Ako uzročnik dospije u anaerobne uvjete (bez kisika) u onečišćenoj rani slijedi njihov rast i razmnožavanje pri čemu se stvara egzotoksin, koji uzrokuje simptome bolesti. Tetanus može nastati nakon trivijalnih ili čak neuočljivih rana , ako je u ozlijeđenom tkivu nizak sadržaj kisika.
Manifestacije tetanusa uzrokovane su egzotoksinom (tetanospazminom). Toksin može ući u CNS duž perifernih motornih živaca, ili pak do živčanog tkiva dolazi krvotokom. Tetanospazmin se veže za gangliozide u membranama živčanih sinapsi, čime sprječava oslobađanje inhibitornog neurotransmitera iz živčanih završetaka i tako uzrokuje generalizirani tonički spasticitet, na koji se obično nadovezuju intermitentni tonički grčevi. Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati.
Bolest se najčešće razvija 3-21 dana od ozljede, iako u nekim slučajevima može proći i nekoliko mjeseci do razvoja prvih simptoma. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i kočenjem mišića. Kod pacijenta se prvo primjećuje kočenje mišića za žvakanje. Nakon toga, kočenje zahvaća i mišiće leđa, te pacijenta tjera na ležanje u neobičnom položaju (u luku prema natrag). Kada kočenje zahvati i mišiće prsnog koša i trbuha kod pacijenta se javljaju smetnje u disanju. Spazam sfinktera uzrokuje retenciju urina ili opstipaciju. Prisutne su i bolne kontrakture mišića cijele muskulature. U lakšim oblicima te kontrakture traju par sekundi, a u težim slučajevima mogu trajati i do minute i ponavljaju se svakih par minuta, što uvelike pogoršava stanje pacijenta. U slučaju dužih kontraktura mišića respiratorne muskulature, može doći i do cijanoze i smrti pacijenta.
Dijagnoza se postavlja klinički i liječi se imunoglobulinom i potpornom terapijom u jedinici intenzivne skrbi.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 2 tjedna.

Opis
Rubeola ili crljenac je akutna virusna zarazna bolest koju čine oskudni opći simptomi, diskretan svijetlocrveni mrljasti osip, te otok limfnih žlijezda iza uha i na zatiljku. Rubeola je najčešće blaga bolest. Nakon inkubacije od 14 do 21 dan, u odraslih se pojavljuje prodromalni stadij bolesti koji je u djece slabo izražen ili ga čak nema. Prodromalni stadij traje 1–5 dana, a očituje se vrućicom, umorom i limfadenopatijom. Za rubeolu je karakteristično povećanje nuhalnih, subokcipitalnih i stražnjih cervikalnih limfnih čvorova. Na početku bolesti se može vidjeti hiperemija ždrijela.
Osips se najprije se pojavljuje na licu i vratu te se brzo širi na trup i ekstremitete. U početku je to obično mrljasti eritem, osobito na licu. Drugog dana bolesti osip postaje skarlatiniforman (točkast) sa crvenkastom zažarenosti. Na mekom nepcu se pojavljuju petehije (Forschheimerove pjege) koje se kasnije stapaju u veće crvenilo na sluznici. Osip traje 3 do 5 dana.
Opći simptomi poput slabosti ili povremenih artralgija u dječjoj su dobi vrlo blagi, a ponekad ih i nema. Ni u odraslih obično nema težih općih simptoma, no ponekad se pojavljuju vrućica, slabost, glavobolja, ukočenost zglobova i prolazni aritritis te blagi rinitis. Vrućica obično nestaje 2 dana nakon pojave osipa.
Virus se lako širi, prijenosi se između zaraženih osoba kašljanjem i kijanjem i može se prevenirati primanjem vakcine. Vakcina za virus Rubelle je MMR (engl. Measles, Mumps, Rubella, male boginje, zauške, rubeola) i prima se u dvije doze.
Najveća opasnost od infekcije ovim virusom je prvi kontakt trudnice s virusom tijekom prvog trimestra trudnoće. Virus prolazi kroz placentu i inficira fetus i može dovesti do pobačaja ili kongenitalnog rubela sindroma (CRS) – grupe ozbiljnih defekata koji pogađaju fetus i mogu dovesti do intelektualnih i razvojnih anomalija, gluhoće i problema s jetrom i srcem.
IgM antitijela na virus rubeole se pojavljuju odmah nakon infekcije i predstavljaju biljeg nedavne infekcije.  IgG antitijela  pojavljuju u krvi nešto kasnije nego IgM, mogu se detektirati cijeli život i pružaju zaštitu od ponovne infekcije.

Zašto se određuje?
Rubella IgG test se određuje kod trudnica ili žena koje planiraju trudnoću.

Referentne interval

Pozitivan rezultat potvrđuje postojanje imuniteta na virus rubeole zbog cjepljenja ili izloženosti u prošlosti.

Negativan rezultat upućuje na nedostatak imunosti na virus rubeole.

Pripreme se za pretragu:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.
Nalaz je gotov do 10 dana.

Opis:
Troponini su proteini koji se nalaze u srčanom i skeletnim mišićima. Razlikujemo tri vrste troponina:

• troponin C (TnC)
• troponin T (TnT)
• troponin I (TnI)

Kada je srce oštećeno, iz stanica srčanog mišića u krvotok oslobađa se troponin. Neke od prednosti određivanje koncetracije troponina kao srčanog biljega uključuju: a) ranu kinetiu otpuštanja, od 4 do 8 sati nakon bola u prsima, b) povećanje koncentracije troponina koje traje 6- 7 dana, a vraća se u granice referentnog intervala nakon 7- 10 dana, c) mogućnost korištenja nižim diskriminirajućim vrijednostima za procjenu ošećenja miokarda i rizika stratifikacije, jer se u osoba bez bola u prsima vrijednosti vrlo niske ili čak nemjerljive, d) eliminacija lažnih AIM-a u osoba u kojih je vrijednost enzima povećana zbog oštećenja skeletnih mišića.

Zašto se određuje Troponin?
Troponin  koristi se u dijagnostici akutnog infarkta miokarda, za praćenje terapije dijagnosticiranog akutnog infarkta miokarda,  kao i za praćenje nestabilne angine.

Referentni interval
< 14 ng/L

Povišeno:
Iako je porast troponina često znak srčanog infarkta, postoje brojni drugi razlozi zbog kojih razina troponina u krvi može biti povišen: intenzivna fizička aktivnost, opekotine, infekcija,  uzimanje određenih lijekova, miokarditis, perikarditis, endokarditis, bolesti bubrega, plućna embolija, šećerna bolest itd.

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)
Posebna priprema nije potrebna.

Vrijeme određivanja nalaza
Nalaz je gotov 1 sat nakon vađenja krvi

Opis
Mioglobin je protein koji se nalazi u mišićnim stanicama i ima funkciju transporta kisika. Mioglobin dospjeva u krv iz mišića. Vrijednosti se u krvi povećavaju pri težim oštećenjima mišića, te u infarktu miokarda. Povećane koncentracije mioglobina u krvi mogu se odrediti  2-4 h nakon boli u grudima, karakterističnim za infarkt miokarda, tj. prije povećanja koncentracije troponina, CK i CK-MB. Maksimum koncentracije se javlja nakon 9-12 h od infarkta i vrijednosti se vraćaju na normalu nakon 24-36 h. Određivanje mioglobina nakon 2-12 h poslije infarkta miokarda može biti dobar biljeg za postavljanje rane dijagnoze.

Zašto se određuje?
Kod postavljanja dijagnoze akutnog infarkta miokarda i stanja povezanih s oštećenjem mišića.

Referentni interval

12 – 76 µg / L

Vrsta i vrijeme uzimanja uzorka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Nije potrebna posebna priprema.

Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan nakon vađenja krvi.

Opis:
Iako su niske razine BNP-a pohranjene zajedno s ANP-om u atrijskim granulama, BNP je nađen u najvećim koncentracijama u srčanom ventrikulu. BNP se ne pohranjuje u granulama, veće se sintentizira prema potrebi kao odgovor  na stanje srčanog stresa, kao što je volumno i tlačno preopterećenje. Srce kontinuirano sintetizira malu količinu proteina preproBNP.  PreproBNP sastavljen od 134 aminokiseline, cijepa se na proBNP (108 aminokiselina) i signalni peptid (26 aminokiselina). ProBNP se dalje proteolitički cijepa pomoću enzima korina i furina na aktivni hormon BNP (32 aminokiseline) i inaktivni N – terminalni kraj NT – proBNP (76 aminokiselina), koji se u cirkulaciju izlučuju u ekvimoralnim količinama. Zbog razlike u poluvremenu života BNP-a i NT-proBNP-a, njihove koncentracije u krvi su različite. Naime, NT-pro BNP ima poluvrijeme života 60-120 minuta, a BNP samo 20 minuta. Najvažniji fiziološki učinci srčanih natrijuretičkih peptida jesu vazodilatacija i hipotenzivni učinak, poticaje natrijureze i dijureze i inhibicija simpatičkog živčanog sustava i aktivnosti nekih hormonskih sustava.

Zašto se određuju?
NT-proBNP biljeg je zlatni dijagnostički standard koji preporučuju europske i američke smjernice za postavljanje brze  dijagnoze srčanoga zatajivanja, ali i praćenje uspjeha liječenja.

Referentni intervali

Žene
19 – <35 godina < 91
36 – <44 godina < 91
44 – <54 godina < 202
54 – <64 godina < 226
>64 godina <470

Muškarci
19 – <35 godina <91
34 – <44 godina < 91
44 – <54 godina < 121
54 – <64 godina < 262
>65 godina < 486
>= 75 godina < 1000

Vrsta uzorka i vrijeme uzimanja uzoraka

Uzorak:
serum (venska krv)

Priprema:
Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme

Vrijeme određivanja:
Nalazi su gotov 1,5 sati nakon vađenja krvi